Kapetanović: Svi smo mi seljaci!

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Jučer je premijer Kantona Sarajevo Edin Forto dao intervju za The Guardian, on to naravno može uraditi jer ima blisku saradnju sa Britancima čiju podršku uživa, kao i vlada na čijem je čelu. Pored ostalih tema kojim se s pravom bavio ovaj poznati list a koje se tiču provlačenja investicija i jačanja turizma u Kantonu Sarajevo, premijer je napravio par gafova koji su zatalasali javnost.

Ipak, trebamo krenuti od početka, premijer je obrazovan i mlad čovjek koji je uspješan i u biznisu i politici. Uspio je na više frontova a za razliku od onih koji su nas predstavljali do sada lijepo ga je slušati dok na jasnom i pitkom engleskom jeziku razgovara sa strancima i obraća se istima tokom izlaganja svojih ciljeva kojima koje želi implementirati u Kantonu Sarajevo.

Ipak, zaslijepljenost predratnim periodom u kojem je vladao socijalizam da ne kažem komunizam u vremenu razvoja Jugoslavije i perioda pred sam njen krah je nešto što fascinira liberalne političare širom regiona a kojima pripada i premijer. Ne mogu jasno utvrditi zašto je to tako gdje je korijen svega ali definitivno postoji snažna poveznica liberalnih političara i bivših funkcionera iz socijalističkog sistema čijim se podvizima oni dive i još uvijek ih glorifikuju.

Ipak, treba skinuti kapu kada se govorio o Jugoslaviji kao projektu velikih sila i otvorenoj ruci upravo Engleza koji i danas uređuju The Guardian kojem je premijer dao intervju. Jake veze Tita i Winstona Churchilla neću ni komentarisati kao ni kraljice i Tita, ali to je neka stara priča.

Međutim bez historije nema ni budućnosti učili su nas studente politologije, zbog toga nije čudno da one koji favorizuju socijalistički exJugoslovenski period i koji su povezani sa živućim kadrovima tog sistema koji ni u ovom sistemu nikada nisu prestali biti bitni – favorizuju upravo Englezi ali i svi oni sa zapada koji su uz Tita kao svoju kreiranu figuru i komunističku partiju Jugoslavije koju su nadzirali i oblikovali uticajima sa strane.

Zbog toga ne treba osuditi premijera kada s jakim i pozitivnim emocijama govori o Sarajevu iz perioda 80tih godina, kada je Sarajevo bilo ekonomski centar Bosne i Hercegovine i kada se pripremalo za Olimpijske igre. Stariji zaista kažu da je to bio zaista lijep period u kojem se radilo i gradilo i uživalo u blagodatima mira i socijalističke skromnosti u kojima smo svi bili isti, vozili automobile koje je proizvela Zastava, ljetovali u odmaralištima i živjeli u stanovima od 40 – 50 metara kvadratnih koje je na korištenje radnicima ustupala država.

Ne mogu se sjetiti svih detalja ali se mogu sjetiti opuštenog djetinjstva, odmora u Podgori u odmaralištu “Sirena” mamine čekovne knjižice i perioda kada je moj otac tih godina postao tehnički višak u jednoj firmi koja je svoj poslovi centar imala u Zagrebu i čiji je zadatak na kraju tih bajkovitih 80tih bio da se riješi kadrova iz susjednih republika.

Za moju porodicu su to bile poprilično teške godine, majka je radila kao doktor u domu zdravlja a otac se trudio da bezvrijedne dinare koje je dobio na ime otpremnine pretvori u marke i počne da gradi radnju u kojoj bi nastavio pružati zanatske usluge jer su mu te bajkovite godine oduzele posao i status u firmi.

Ne griješi premijer ni kada kaže da je Sarajevo u tom periodu bilo kulturno središte bivše države. Sarajevo je bilo centar u kojem su poznati rock and roll bandovi stvarali hitove koji su se slušali u cijeloj državi, Bijelo dugme, Plavi orkestar, Valentino, Zabranjeno pušenje i mnogi drugi. Čudno je da su te trendove stvarala upravo djeca komunizma, ili u prijevodu, frontmeni svih pobrojanih grupa su bili djeca bivših komunista koji su povlašteno koristili svoju poziciju.

Međutim, ako ništa drugo, tokom tih 1980tih u Sarajevo upravo ti umjetnici a ujedno i djeca komunizma su bila fer prema nama običnima i jasno su ukazivala na ono što dolazi, dok su njihovi roditelji šutili! Jedan od svijetlih primjera iz tog vremena bio je Goran Bregović koji je baš tih godina u eter pustio pjesmu “Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo” u kojoj nam jasno poručuje “Ko ne sluša pjesmu, slušat će oluju …”

Naravno Bregović nije bio jedini, Karajlić iz Zabranjenog pušenja je glasno pjevao “Kanjon Drine” u kojoj poručuje “što manje dijete znaš to si manje nesretan” i onda kaže “vama će djeco biti najljepše, jer vi ste navikli rano u krevet, uskoro ćemo svi mi imati izlaz samo do devet …”

Zanimljivo vrijeme reklo bi se i zanimljiv centar kulture bivše države čiji su nam akteri definitivno ukazivali na sve strahote o kojima su očito nešto više znali samo ih mi nismo dovoljno slušali.

Ne griješi premijer niti kada kaže da Sarajevo neće biti novi Berlin, možda je bolje da ne bude ni Berlin iz istorije ni današnji Berlin u kojem čak ni intervencija EU u bliskoj budućnosti neće mnogo pomoći da se uzavrela situacija sa pandemijom i migrantskom krizom smiri.

Ne griješi premijer ni kada kaže da su tih 1980toh u Sarajevo svi dolazili da rade jer je namjenska industrija bila razvijena a ex Yu gingati su izvozili na sve strane. Međutim, već 1990tih je sve to sistemski uništeno agresijom o kojoj nam je lijepo i indirektno pjevalo Zabranjeno pušenje i Bijelo dugme ali i mnogi drugi bandovi i djeca komunizma.

U intervjuu kojeg je dao za The Guardian, naš premijer sam sebi postavlja jedno komplikovano pitanje za koje sam odgovor tražio u opsežnoj političkoj literaturi. a to je :

“Zašto Sarajevo ne može vratiti sjaj koje je imalo 1980tih te stvoriti energiju iz tog vremena?”

Nakon što sam mnogo toga pročitao i analizirao imam odgovor, a on je jednostavan, dragi premijeru ne daju nam. Ne daju nam upravo oni koji su vas intervjuisali za The Guardian ali i njihovi prijatelji koji to nakon Brexita više i nisu iz EU! Na žalost, mi u našoj zemlji nemamo političara u kojeg će strane sile toliko uložiti kao što su uložili u Tita. Agresija nam je uništila sve a onda su veliki pogoni prodati u procesu privatizacije. Diplomatija nam je na novu trafike a nema niti govora da će Švabo ma koliko nam prodavao prče o integracijama ikada više napraviti fabriku VW u Vogošći niti će ikada više dati da mu mjenjače za Mercedes sastavlja neko u Hrasnici.

Naš put ne ide u tom smjeru, mi smo tu da postanemo otpad EUrope, da preživljavamo od 200 Eura mjesečno i slušamo bajke o EU integracijama. Nova energija o kojoj vi pričate nije planirana za nas jer naša geografska pozicija nije više tako zanimljiva kao što je bila tih 1950tih kada smo trebali biti tampon zona između zapadnih zemalja EU i sovjetskog bloka.

Naša sudbina danas jeste turbo folk ali bolje i to nego rock and roll proročanstva koja su se ostvarila i koštala nas prolivene krvi i života. Jeste turbo folk i urbana kultura koja samo živi od stranih donacija dok priča priče koje imaju za cilj da unište tradiciju kulturu i sve ono što mi jesmo.

Koliko sve to ima veze sa seljacima ne znam ali znam da je još Desanka Maksimović o kojoj smo morali znati sve u svojoj “Krvavoj bajci” koju smo morali znati od slova do slova govorila da je ovo zemlja seljaka na brdovitom Balkanu. Ova, neka zemlja je bila i ostala to, upravo zemlja seljaka ali u tome nema ništa negativno.

Ipak ne mogu se složiti da je Bosna i Hercegovina nije središte ničega, bez obzira na to što jeste zemlja dobrih ljudi koji kao što seljaci u svom osnovu i jesu, primarno dobri ljudi.

Međutim, dobri i jednostavni ljudi dobivaju bitke pa i ratove, bili oni sa sela ili ne. Na kraju, svi smo mi seljaci, moji čukundjedovi su došli s nekog sela u grad, moj pradjed Šemsudin efendija Sarajlić jeste bio narodni poslanik i vrlo uvažavan građanin Sarajeva ali je bio rođen u Knežini, moja pranana Nafija Sarajlić koja je rođena Hadžikarić jeste rođena u Sarajevu ali je njeno porijeklo iz Buturović polja kod Konjica, drugi djed mi je iz Ljubuškog odakle je i jedan od gradončelnika Sarajeva a nanin djed izbjeglica iz nekog sela u Španiji.

Na kraju, ja možda imam samo više staža od nekog drugog kojeg neko treći smatra seljakom u Sarajevu ali su moji dalji preci također sa sela. Moj otac, porijeklom Hercegovac je ratovao za ovu zemlju o dobio svoju bitku, njegov brat također. Iako su rođeni u Sarajevu njihova genetika iz Ljubuškog može poslati poruku da su seljaci.

Za pravu istinu treba se ipak vratiti u prošlost, u vrijeme iza onog rata kada su ti koji su 1980tih napravili progres i zujanje u Sarajevu došli kao seljaci ali i kao oslobodioci od nacista u ovaj grad. Djed mi je pričao da su se tad useljavali u najljepše napuštene vile i stanove u gradu i da su banjama čuvali koze. Trebalo im je skoro 50 godina da se asimiliraju, i eto uspjeli su ali su i uništili ideju za koju su se borili.

Vi ste premijeru u politici da mijenjate stvari i ja to znam, ja kao politolog nemam priliku da se bavim politikom jer također želim da mijenjam stvari ali i da pojasnim kako stvari zaista stoje i zašto stoje, a stoje radi nepravde koju su ako ćemo govoriti samo o mojoj porodici napravili upravo ti “seljaci” koji su došli 1950tih i napravili progres 1980tih, seljaci koji su mom pradjedu oduzeli i srušili kuću na Bistriku kako bi na našoj zemlji napravili zgradu za kolektivni smještaj.

Isti ti su prepolovili imanje u Semizovcu koje je moj pradjed imao a na papiru kojeg i danas imam su mu napisali da ima previše. Zbog tih smo slušali i napamet učili Krvavu bajku u osnovnoj školi dok se za knjige mog pradjeda nije smjelo čuti a poezija moje pranane se nije smjela javno izgovarati.

Neki drugi “seljaci” koji su u ovaj grad došli nakon što je Bregovićeva Jugoslavija odsvirala oluju a kanjon Drine bio zakrčen topovima koji su granatirali Sarajevo su dozvolili da se škole u Sarajevu zovu imenima Nafije Sarajlić te da ulice nose njeno ime, također ulice u gradu nose danas imena i mog pradjeda Šemsudin efendije Sarajlića.

Takvo nešto nam “seljaci” iz 1950tih ne bi nikada dozvolili a što se tiče zujanja, ja sam uvijek za neko novo zujanje i neko novu energiju a itekako ću kao i moj pradjed očito morati ući u politiku da promijenim stvari, ako to podrazumijeva da budem saveznik i s vama kako bi radili za kolektivno dobro, rado ću to uraditi!