Potencijalna EU: Od nameta nema selameta!

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Europski put Bosne i Hercegovine počeo je još davne 2003 godine kada je naša zemlja dobila status potencijalnog kanidata dok je zahtjev za članstvo podnesen više od decenije kasnije zapravo 2016 godine. U međuvremenu svi govore da bi trebali potencijalno pristupiti ali mi nikako da nađemo tu kozju stazu koja nas vodio do cilja.

Valjda su oni koji su potencijalno probali da dobiju status kandidata davne 2003 godine bili svjesni da ulaze na klizav teren na kojem se treba ganjati sa zakonima EU i našim pravilima i propisima. Već su odavno svi zaboravili na 2003 godinu a u međuvremenu smo od EU samo dobili migrante i nešto malo novca kojeg su potrošile međunarodne organizacije.

Hoćemo li i kada doći do kraja puta na koji smo stavljeni ne zna se, hoće li vozači koji se smjenjuju na tom putu biti dovoljno zgodni da ih dama koja je rođena davne 1951 godine uzme barem za ljubavnike na jedan dan ni to se ne može znati.

Za sada svi u automobilu maštaju o njoj ali ipak pored puta stoje i neke mlađe i ljepše djevojke koje stopiraju a mladi momci i vozači koji se smjenjuju bi ih rado povezli. Problem je što je automobil polovan a dobar i što je iz EU.

Olakšavajuča činjenica je što amortizaciju, veliki i mali servis i gorivo plaćamo mi pa možemo stati u bilo kojem momentu i povesti mlade djevojke i pustiti staru damu da čeka.

Za to nam samo treba malo hrabrosti jer su nam naočale zamaglile od maski koje nam je stara dama poslala da slabije i teže dišemo ali da budemo sigurni da uopšte dišemo i da se u međuvremenu ne razbolimo od virusa koji je došao iz pravca u kojem stara dama obitava.

Zbog blizine mora i neke druge klime naši susjedi su već u EU a komšije koje također imaju more otvaraju posljednje 32. poglavlje za ulazak u EU. Pitanje je da li je do mora ili do grunta, crkve i države.

Međutim, puno se priča o poglavljima a manje o sadržaju, mnogo se priča o putevima a manje o kvaliteti ceste i mnogo se priča o pristupu a niko ne spominje kako se zapravo pristupa?

Zapravo treba krenuti od onoga što je suština a to je pristupno poglavlje. Šta je to niko zapravo i ne zna osim onih koji se njima bave. Državnici nemaju pojma o čemu se radi a sve ukazuje da imamo malo informacija kada su mistična poglavlja u pitanju.

Kod nas sve teče polako, a tako mora i biti kada se nisu poštovala stara pravila. Niko nije prolio vodu za nama kada smo krenu EU putem, niko nije zapalio svijeću niti je ko pomolio krunicu a i dova nije upućena. Jasno je da će na putu biti problema.

Jasno je da su i poglavlja efikasan način da nas manipuliraju. Od nameta nema selameta reklo bi se u Bosni, a jasno je da i od poglavlja nema selameta.

Novo poglavlje bi moglo da donese odredbu da se ne peče ajvar od naših paprika niti da se igra kolo. Pristali bi mnogi i na to poglavlje, ali narod koji i ne zna šta je poglavlje sigurno ne bi.

Upravo zbog poglavlja i konstantnog dobivanja po glavi i nosu mi više i ne spominjemo EU u pozitivnom kontekstu. Vidjeli smo jasno da EU za one koje želi i ne sprema poglavlja, već ih prigrli kao rođenu djecu.

U vremenu kada su EU maske odavno potrošene i vremenu u kojem su EU testovi i vakcine mnogo skuplji nego oni koji nam dolaze s nekih drugih strana mi postajemo sve hladniji. Naše glave postaju sve teže a pamet sve kraća. Nije nemoguće da od svojih problema zaboravimo na probleme u EU kojih će s vremenom biti sve više te da zaboravimo da štitimo leđa drage nam stare dame uništavajući sebe i svoj narod.

Porazno je što je EU dopustila da u našoj zemlji sve više ljudi odbacuje činjenicu da ćemo ikada ući u EU i da ćemo ikada živjeti bolje.

Imamo mi svojih podjela ali je podjela na europoptimiste i europesimiste itekako živa. Problem je što europesimisti jasno vide da europoptimisti dobro žive od svog europoptimizma, da ih neko masno plaća za to i da su oni koji trebaju širiti eurooptimizam nimalo slučajno izabrani za taj posao.

Mnogo je i onih običnih koji su se opredijelili za EU, naši mladi su otišli ali pojedinačno. Tamo ih je dočekao EUropski san u obliku volana, kade za kupanje starih, lopate i krampe, mistrije i viska ali i velikih sportskih terena i širokih Europskih zatvora.

Stara dama je u svojoj mladosti nekada bila ludo zaljubljena, sad su je prvi udvarači napustili i to trajno. Ipak, još ima onih kojima ona može proći i koji bi željeli da uđu ali oni se njoj ne dopadaju. Mi se decenijama dodvoravamo i radimo sve kako bi nas stara dama barem pomilovala po glavi a ona nas uhvati za glavu zavrti do momenta da nam se zanebesa i odgurne od sebe svaki put kada joj priđemo. Poglavlja u momentu kada nam se zemlja ljulja nisu toliko ni bitna ali čim sjednemo trebamo misliti na njih a stara dama će se smijati i odmaći još koju hiljadu kilometara sa famoznog EU puta koji je namijenjen nama…

Ostavite komentar