Mijenja se ekonomska slika svijeta: Kina, Japan i Južna Koreja postaju glavni dobitnici

Kina polako preusmjerava svoju privredu “daleko od Sjeverne Amerike” i “prema ostatku Azije”, o čemu svjedoči novo finalizirano Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo, koje je potpisala s 15 azijskih zemalja, pokrivajući tim 2,3 milijarde ljudi, govore ekonomski analitičari.

Najveći svjetski trgovinski savez, predvođen Kinom, finalizirao je novi trgovinski sporazum 15. novembra 2020. godine, koji će činiti 30 posto globalnog Bruto domaćeg proizvoda. Regionalno sveobuhvatno ekonomsko partnerstvo (RCEP) opisuje se kao najveći svjetski sporazum o slobodnoj trgovini i “puč za Kinu”.

Michael Roberts više je od 30 godina radio kao ekonomist u investicijskim istraživačkim tvrtkama u Londonu. Gospodin Roberts objašnjava značaj ovog novog sporazuma, kao i sličnosti i razlike između njega i onih koje je u prošlosti progurala američka vlada, poput propalog Trans-pacifičkog partnerstva.

Logično: Šta tačno definiše i zbog čega je poseban RCEP sporazum?

Michael Roberts: RCEP preuzima većinu postojećih sporazuma koje je potpisalo 10 članova Udruženja država jugoistočne Azije: Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mianmar, Filipini, Singapur, Tajland i Vijetnam i kombinuje ih u jedinstveni multilateralni pakt s Australijom, Kinom, Japanom, Novim Zelandom i Južnom Korejom. Kombinujući sklop zasebnih aranžmana u jedan posao, RCEP približava Aziju korak bliže tome da postane koherentna trgovinska zona poput EU-a ili Sjeverne Amerike. Ovim sporazumom je obuhvaćeno 2,3 milijarde ljudi.

Potpisnici RCEP-a čine 30 posto globalnog BDP-a, u poređenju sa sjevernoameričkim trgovinskim paktom koji čini 28 posto i EU sa 17 posto. RCEP jača međuovisnost Istočne Azije, podižući trgovinu među članicama za 428 milijardi dolara i povećavajući globalni BDP za 200 milijardi dolara godišnje, do 2030. To zvuči puno, ali predstavlja samo povećanje od 0,2 posto godišnjeg globalnog BDP-a. Ipak, ovaj sporazum približava regionalne veze institucionalnim aranžmanima predloženim još 1990-ih i potiče veću saradnju između Kine, Japana i Južne Koreje.

Logično: Po čemu se RCEP razlikuje od inicijativa koje predvode SAD, poput Trans-pacifičkog partnerstva ili Trans-atlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva?

Michael Roberts: RCEP nudi kumulativna, povoljna pravila o porijeku za proizvođače koji sudjeluju u regionalnim lancima opskrbe. Odredbe o pristupu tržištu utvrdit će zajedničke zadatke za regulatorne politike i proširiti nacionalni i najpovlašteniji tretman države na nove sektore.

RCEP ne ide tako daleko kao Sveobuhvatni i napredni sporazum o trans-pacifičkom partnerstvu (CPTPP) iz kojeg su se SAD povukle. Članstvo za ovo isključilo je Kinu (Australija, Brunej, Kanada, Čile, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam) i vrlo je slično Trans-pacifičkom partnerstvu, oko kojeg je svih 11 zemalja, plus Sjedinjene Države, pregovaralo.

CPTPP će eliminisati carine na 96 posto proizvoda koji ulaze u unutar-regionalnu trgovinu, dok će RCEP vjerojatno pokrivati samo 80–90 posto tih proizvoda, pa čak i za tu robu carine neće biti u potpunosti ukinute u prijelaznom razdoblju. Uz to, navodno RCEP uključuje široku fleksibilnost za različite zemlje u gotovo svim poglavljima sporazuma.

Odredbe o intelektualnom vlasništvu malo dodaju onima koje je većina članica već prihvatila u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) ili drugim sporazumima. RCEP neće imati poglavlja o radu, okolišu ili državnim poduzećima. Iako će RCEP sadržavati poglavlje o elektroničkoj trgovini, njegove odredbe neće ograničavati carine na elektronički prenos niti zahtijevati obveze u vezi s prekograničnim prenosom podataka ili ograničenjima lokalizacije podataka.

Logično: Sporazum TPP kao i TTPIP žestoko su kritikovani zbog davanja previše moći korporacijama i nositeljima patenata te slabljenja zaštite okoliša i rada.

Michael Roberts: Tako je. Međutim, ironično, budući da RCEP nema nikakvih sporazuma o pravima na patente, okolišu, radnim uslovima ili državnoj intervenciji, ne sadrži proturječja sadržana u prijedlozima TTIP-a.

Logicno: Hoće li RCEP imati koristi i za radnike i za okoliš ili samo za poslovne interese?

Michael Roberts: Kina, Japan i Južna Koreja imaju najviše koristi od sporazuma RCEP15 jer su te zemlje velike i čine 80 posto BDP-a RCEP15 i nisu zajedničke članice niti jednog postojećeg područja slobodne trgovine.

Budući da u RCEP-u ne postoje odredbe o radu ili okolišu, to neće pomoći niti ometati napredak u tim sektorima, osim ako se utvrdi da će sektori trgovinskih usluga u svim granama privrede imati najviše koristi i da je to manje štetno za okoliš od širenja u sirovim materijalima ili proizvodnih sektora.

Logično: Može li se ovaj dogovor promatrati kao proizvod američko-kineskog trgovinskog rata, koji se pojavio u posljednjih nekoliko godina ili je posrijedi nešto više od toga?

Michael Roberts: Ono što je politički najvažnije jest da su SAD i Indija izostavljeni iz RCEP-a. S činjenicom da CPTPP također isključuje ove divovske ekonomije dok je Kina sada čelnik RCEP-a, jasno je da su azijske vlade više zainteresirane za širenje regionalne trgovinske integracije na obostranu korist, nego za vođenje trgovinskog rata protiv Kine na strani SAD-a.

Veliki gubitnici iz RCEP-a su Indija i SAD; veliki pobjednici su Kina, Japan i Južna Koreja. Dobici u trgovini i prihod od RCEP-a tijekom sljedećeg desetljeća znatno će nadoknaditi Kini sve gubitke do kojih je došlo u trgovini te zbog američko-kineskog carinskog i tehnološkog rata.

Logično: U kojoj mjeri ovaj trgovinski sporazum odražava tekuće ekonomske promjene koje se događaju u Kini?

Michael Roberts: Ono što sporazum RCEP pokazuje jest da kineska vlada želi preusmjeriti svoju proizvodnu i izvoznu snagu prema ostatku Azije i dalje od Sjeverne Amerike, kao i putem svoje inicijative Pojas i put prema Srednjoj Aziji. Možemo očekivati da će trgovina između SAD-a i Kine naglo pasti tokom sljedećeg desetljeća. To odražava rastuću nacionalističku reakciju u Kini, na ono što Amerika doživljava kao poguban napad na svoje ekonomske i političke interese, uključujući američku osudu Kine zbog nastanka i širenja Covida-19. Ovo je poruka 2020-ih godina.

Logično.com

Ostavite komentar