Kapetanović: Piscu se u Sarajevu ne psuje već mu se pozove piće!

Piše : Tarik Kapetanović

Težak dan, nekako topao i pun pritiska a samo oni koji žive u Sarajevu znaju koliko težak dan može biti kada se na nebo navuče kapa koja pritišće vrhove planina kojima je Sarajevo zaštićeno i na kraju takvog dana mediji serviraju tekst kako pišu pisca u egzilu – Miljenka Jergovića, čovjeka koji zna kako septembar može biti težak u Sarajevu jer je i on hodio ovim ulicama pod ovom kapom oblaka kojima planine paraju utrobu.

Kažu mediji, Miljenko dao intervju, ne pišu ni kome ni kako ali se kažu jednim dijelom dohvatio Sarajeva u kojem više ne živi.

Trebalo bi sad istražiti šta je Miljenko rekao u tom intervjuu i kome je taj intervju dao, ali mi se zaista ne da dodatno pretraživati internet u ovo doba noći.

To da se desio slom načina na koji svijet percipiramo ima smisla, štaviše ima smisla govoriti o slomu svake vrste koji se dešavao u Sarajevu tih 1990tih kada sam ja bio dijete a Miljenko nešto stariji.

Zaista su me u tom periodu lomile i granate i snajperski meci a geleri i repovi od granata su mi bile igračke koje nisam ispuštao iz ruku.

Lomljivo je bilo sve tih godina, a na ulicama je koliko se sjećam bilo mnogo ljudi koji su izludjeli od danonoćnog granatiranja, izgladnjivanja i smrzavanja.

Bio sam jedan od njih i dobro pamtim te dane kada su svi psovali po ulicama onima na brdima kada bi neko iz komšiluka bio pogođen ili ubijen.

Mnogo puta se tada psovala majka četnička onima koji su nam razvlačili pamet i živote ali se ne mogu sjetiti da je neko ispred te psovke stavljao neko ime i prezime.

Ne mogu se sjetiti ni da se psovala majka ustaška nekome samo radi imena ili prezimena koje ima neki čudan prizvuk.

Bio sam mlad, ali zaista se ne mogu sjetiti…

Iako nisam pisac nego politolog koji hljeb zarađuje pišući ne mogu da ne reagujem na ove i slične linkove koji mi večeras zatrpaše timeline.

Zbog toga ne znam šta da kažem na prepucavanja pisaca koji psuju a posebno ne znam šta da kažem na kovanicu bošnjačkomuslimanski pisac.

Politološki meni je to zanimljivo jer je po tome Miljenko hrvatskorimokatolički pisac kojem se čudim jer u svojoj mudroj glavi ne može da napravi razliku između vjere i naroda nego sve strpa u jedno.

Zanimljivo je da Miljenka bole psovke koje mogu biti izgovorene u Sarajevu dok one Zagrebačke ne pika jer ih valjda smatra svojima.

Žalosno je što nova.rs portal za koji je Miljenko dao intervju baš zakuha sve u ovim kasnim noćnim satima, kad trebamo odmoriti svi mi koji smo činom rođenja i odrastanjem vezani za Sarajevo.

Moglo je uredništvo nova.rs sačekati bar do ujutro pa da kao ljudi razložimo ovu temu ali očito im to nije bila namjera.

Namjera je bila izdvojiti Miljenkove riječi u kojima ističe kako ga u Zagrebu psuju jer im lično smeta a ne zbog njegovog prezimena ili ustaške ili četničke matere kako sam pisac ističe i time razbuktati javnost.

Kao neko ko za sebe može s punim pravom reći da je Sarajlija, jer su mi se i djedovi i pradjedovi rodili, radili i odrastali u ovom gradu a i mentalitetski sam Sarajlija, drago mi je da je Sarajevo i dalje književna tema našeg Miljenka koji nikako ne treba da se bavi pacovima iako se opredijelio da živi u Zagrebu u kojem mu je bolje nego u Sarajevu i dobro kako sam kaže.

Zna Miljenko naše boljke jako dobro, razumije ih jer se bavi Sarajevom i dobro zna da se mnogi danas u ovom gradu smatraju Sarajlijama, možda to i nije tako loše.

Neko se iz Sarajeva ispiše, neko se upiše i Miljenko zna da kako sam kaže postoji više načina na koji su ljudi Sarajlije.

Isto je i sa Zagrebom, jedni u Zagreb dosele, drugi u njemu žive a najtiši su oni koji su se u njemu rodili. Neki koji su se rodili u Zagrebu danas žive razbacani po svijetu a neki čak ni jezik ne poznaju a žive kao da Zagreb i Hrvatsku i danas nikada nisu ostavili iza sebe.

Neki pokušavaju da nemaju nikakve veze sa Zagrebom a što više pokušavaju sve su više “purgeri”. Upravo takvi bi mogli da rastumače koliko im Miljenko, pisac u egzilu odgovara u njihovom gradu ili koliko im zapravo smeta.

Međutim, oni neće ništa reći, Hrvati a posebno “purgeri” su kulturni i pristojni ljudi koji ne psuju a oni koji sebe nazivaju Zagrepčanecima neće javno blatiti došljake i sunarodnjake Hrvate koji su došli iz tamnog sarajevskog tamnog vilajeta u Europu.

Nisu oni kao mi, da pravimo razdor među sobom, da javno jedni drugima podmećemo noge i da Bošnjaka koji se želi smatrati Sarajlijom izopćimo iz društva i napravimo mu stotinu opstrukcija samo da ne bi uspio u njihovom gradu.

Oni znaju da je Miljenko u suštini Hrvat, da je talentovan i da će se po svom s merakom urinirati a ono što nije njegovo će isticati i hvaliti, znaju i zbog toga ga tolerišu i čine da mu u njihovom gradu bude lijepo.

Sarajevo je dragi moj Miljenko, vjekovima imalo svoju ulemu koja je sistematski uništavana i satirana i nisam naivan da pomislim da ti ne znaš ništa o tome, znaš i treba da znaš.

Tragedije Sarajeva su svakako uticale na sve nas, na tebe i mene i sve one koji danas žive pod nebeskom kapom koja se nadvija nad ovim gradom.

Bilo bi mnogo bolje da je Sarajevo ostalo lijepo i nepoznato i da nikada nije postalo centrom cijele naše civilizacije, pogotovo ne iz razloga zbog kojeg je postalo poznato. Bilo bi jako lijepo da je Sarajevo ostalo poznato po svim onim ljudima koji su u njemu stvarali, između ostalog i po tebi.

Međutim, nije, bilo je poznato po krvi i stradanju svih nas a najvećim dijelom po stradanju onih koje ti nazivaš bošnjačkomuslimanskim stanovništvom.

Zbog njih ali i zbog tebe i našeg kolektivnog stradanja Sarajevo nikada nije bilo samo pojam!

Znaš ti dobro moj Miljenko da nije isto biti iz Sarajeva i biti iz Zagreba ili Leskovca. Znaš i zbog toga toliko glasno pišeš o Sarajevu, sebi i nama u Sarajevu.

Hvala ti što pišeš, treba da pišeš i to radiš odlično ali nemoj pisati protiv sebe i nas a najmanje nemoj pisati protiv Sarajeva jer ni mi ni Sarajevo to ne zaslužujemo.

Ti znaš da biti iz Sarajeva znači nešto malo više nego biti iz Zagreba, barem kad si ti u pitanju i znaš da biti iz Sarajeva i danas i 1992 znači mnogo.

Ti znaš da je Brega jednom rekao da treba znati biti Sarajlija i da to nije za svakoga, dobro je rekao Brega, ni ti ni on niste svako, samo što je Brega očito sklopio kockice u pravo vrijeme.

Znam reći ćeš, mahalac, sigurno jeste i klikeraš kojem možda psuju četničku ili ustašku majku izgovarajući riječi u njedra dok njegove trube odzvanjaju zlatnom dolinom a tebi će bez razloga mnogi opsovati štošta nakon ovog tvog intervjua a neće znati ni zašto to rade, a razlog je jednostavan, počeo si blatiti svoje, zapravo ono što te zaljuljalo a ti znaš da se to kod nas ne radi i da to nije adet.

Kad to shvatiš niko ti neće psovati ništa jer raja u Sarajevu zna da se piscu ne psuje ništa a pogotovo ne majka, nego mu se pozove piće!

Ostavite komentar