Jednom štreber, uvijek štreber ali prevrtaner – teško!

Piše : Prof. dr. Damir Marjanović

„Javna si ličnost i spremi se da svašta čuješ o sebi….“ – jedna od rečenica koju su mi te 2012 više puta ponovili kada sam se „uskukao“ na negativnim komentarima koji po mom znanstveno-ograničenom modelu rezonovanja nisu bile tačne i za koje mi nije bilo jasno da ih netko, bez ikakvih dokaza i stabilnih činjenica može tako lako reći. Te 2012 sam prvi put čuo neke grozne stvari o sebi, i dan danas se smijem mojoj reakciji i nespavanju nakon čitanja pojedinih komentara plaćenih botova i „neovisnih“ portala.

Šta da kažem, jednom štreber uvijek štreber, a opća je I poznata je stvar da mi štreberi jako loše reagujemo na kritike posebno kada mislimo da nisu tačne i da su nam neopravdano dodijeljene.

No godine „javnog“ bivstvovanja pa i u tom „blatnjavom“ političkom prostoru te racionaliziraju i pomalo očvrsnu. Shvatio sam da neke stvari nikada ne moraš mijenjati i da bez ikakvih problema možeš da se držiš svojih principa, pa iako ti isti principi bili samo tebi jasni. No s druge strane, shvatiš da ne treba da skačeš „na prvu“ svaki put kada neko o tebi napiše nešto loše.

Dapače ponekada ti je drago kada te pojedinci kritikuju i to doživiš kao pohvalu. U krajnjem slučaju, ne kritikuju se samo oni koji nikada ništa ne rade i koji ne brinu da će rezultati njihovoga (ne)rada nekome zasmetati.

A bilo je zanimljivih situacija u kojima u jednome mjesecu prođete kratak put od masona do komunjare, od ustaše preko balije do četnika.

Pa vas onda jedan neuspjeli predsjednički kandidat nazove halal Hrvatom. S druge strane jedan još neuspješniji profesor o čijim plagijatima su knjige pisane i njegova klika „akademskih građana“ poznatih po poništenim izborima u zvanja, podignutim optužnicama i siromašnim znanstvenim biografijama, na jednome nebitnom i nevažnom portalu, pod lažnim imenima nazovu „eksponentom tvrde struje HDZa, okupljene oko ideje retuđmanizacije hrvatskog društva“.

Eto ga, i sve to a u jednoj osobi, pa neka sad neko kaže da nisam svestran.

No, kako rekoh očvrsnulo se pa se ne reaguje više na to, osim ako se iza takvog jednog naslova ne krije dobra kritika ili ako vas neki novi nadimak emotivno ne zagolica.

A ovo je jedan od tih.

Naime, prije par dana sam čuo da sam postao golub prevrtaner. Jedna, po mom osobnom mišljenju izuzetno pozitivna osoba, direktor Jezz Festa (dakle ne političar ili kvaziprofeseor ili plaćeni komentator na društvenim mrežama) gospodin Edin Zubčević je to izjavio u jednoj emisiji.

Malim pretraživanjem došao sam i do teksta u kojem sam opisan na isti način. E sada da malo pojasnim zašto me je to malo i emotivno zagolicalo – prvi put sam za termin golub prevrtaner čuo od svog dede!

Stoga me ova rečenica i ovaj epitet nije razljutio i uvrijedio nego naprotiv, baš raznježio i podsjetio na jednu divnu figuru moga djetinjstva koja me je svojim poštarskim hodom naučila da upoznam i zavolim svaku sarajevsku mahalu.

Spominjao je dedo golube prevrtanere ali ih je spominjao kao divne ptice koje svojim letom znaju da razgale srce, stvore dert u duši i oku promatrača. Stoga hvala gospodine Zubčeviću na tom svojevrsnom komplimentu.

Ipak, da ostavimo lijepe stvari na stranu, iz teksta s portala Nomad (koji od srca preporučujem mnogima jer obiluje jako dobrim kolumnama gospodina Zubčevića i drugih) sam shvatio da očigledno negdje dobro griješim, čim je jedna takva osoba mogla da donese zaključak da sam prevrtaner, i to ne zbog mog lijepog leta nego vjerovatno zbog neprincipijelnog političkog ponašanja.

U tom tekstu sam pronašao i dokaz za takvo što jer se navela i jedna neistina, ali sam siguran da ona nije bila zlonamjerna nego da je ona rezultat upravo te moje greške i svojevrsnog štreberskog PTSPa pojačanog armijskim stažom, da mi nije bitno kako će to nekome izgledati ako mislim da sam upravu.

No, upravo ta kritika me je natjerala da podsjetim još jednom da sam u svojoj, relativno kratkoj i neuspješnoj političkoj karijeri bio osnivač samo jedne stranke koja se zove Demokratska fronta, a koju sam napustio pred izbore 2014 jer nisam htio u predizbornu koaliciju sa SDA (a ista je uslijedila nakon izbora).

Nakon toga sam pauzirao do 2018. kada sam zajedno sa još jednom jakom ekipom pristupio Našoj stranci u koju sam se razočarao kada sam shvatio da je menadžmentu Naše stranke bilo bitnije imati premijera nego dobiti sektor obrazovanja (iako se na tome zasnivala skoro cijela kampanja), a koju sam napustio kada sam vidio da statuti i pravila te stranke ne važe isto za sve članove.

Da još malo pojasnim – ne nisam pucao na fotelju ministra (što je više puta javno potvrđeno od mnogih pa i mene) pa da sam se zbog toga razočarao i nepravedna tumačenja statuta se nisu odnosila na mene nego na pojedince koji su ukazali na velike propuste i probleme ali nisu bili u pravom taboru pa su zato došli na udar tog istog menadžmenta.

Ne, gospodine Zubčeviću, nikada nisam bio u HDZ1990, iako sam se svesrdno borio te 2014 da Raguž pobjedi Čovića koji je u dogovoru s Komšićem pričuvao njegovu fotelju do njegovog povratka 2018.

A nisam bio ni u SDA, SDP, a neću biti ni u SBBu ili nekoj drugoj postojećoj stranci. Naučih i ja da neke stvari očigledno ne znam, a to je da ne znam biti stranački igrač, a Boga mi ne znam biti ni predsjednik stranke (to pokaza i kongres Naše stranke 2019).

Eh da, nisam bio ni predsjednički kandidat (to ste mislili vjerovatno na Borišu Falatara kojeg već dugo ne vidim u javnosti, a nema ga nigdje niti u Našoj stranci, barem koliko ja znam).   

I na kraju izgleda da je moj najveći problem što lojalnost poklanjam programu i datim obećanjima, a ne kompaniji, pardon stranačkom liderskom establišmentu, i što onda kada vidim da neko olako zaboravlja reforme obrazovanja i znanstveno istraživačkog rada kao prioritet lako napuštam tog nekoga i tražim model da ispunim obećano i bez njih.

Sve u svemu, hvala još jednom na kritici!

Za mene je bila konstruktivna!

Na kraju, ako su sve ovo i dalje osobine goluba prevrtača, onda prihvatam da to uistinu i jesam.

Kako rekoh, moj dedo ih je baš volio gledati!

Ostavite komentar