Svjet rapidno okreće leđa “Cocacolizaciji” i ide prema “Azijskom stoljeću”

Xi Jinping se susreo s Narendrom Modijem. Sastanak je prošao gotovo nezapaženo, iako se događa na nivou gdje geopolitika dodiruje istoriju.

Sam po sebi to je bio jedan od mnogih sastanaka na vrhu koja su dva predsjednika održala za vrijeme svoje vladavine, uspostavljajući odnose između dva azijska diva koji prije nisu postojali, obzirom na opredijeljenost Indije prema geopolitici Zapada i kolonijalno nasljeđe koje je dovelo do zastoja u odnosima s Pekingom.

Međutim, s Modijevim nacionalizmom, Indija se postepeno odrekla te uloge i želi biti samostalan akter na globalnoj sceni. Više ne želi da je se gleda kao prestižnu i naprednu koloniju, već kao azijsku silu.

Iz toga proizlazi potreba da se drugačije komunicira s drugim zemljama kontinenta, posebno s Kinom koja je Indiji konkurent na terenu, ali koja samo može pogodovati razvoju Indije, potrebnom za njenu novu projekciju.

Sa svoje strane, Peking vidi Indiju kao ogromno tržište za svoju privredu, ali i više. Tako Global Times piše: “Indija nije samo važan regionalni partner Kine, već donekle utiče na kinesku saradnju s drugim zemljama u regiji”.

Konkretno, na zemlje Južne Azije na koje Kina projicira svoj Novi put svile.

To je plodna dvosmislenost nejasnoća između partnera-konkurenata koja je omogućila Pekingu da ne prekida odnose s New Delhijem čak i kada je Indija ukinula autonomiju Kašmira, otvarajući put sukobu i eskalaciji s Pakistanom, koji je ključni saveznik Kine za njene azijske planove.

Ali se kriza u razgovoru dva predsjednika pretvorila u nešto drugo, naime kako još više približiti dvije zemlje, što je geopolitički korak od globalnog značaja.

To svjedoči i mjesto koje je Modi odabrao za summit, Mamallapuram u Tamil Naduu, na jugu Indije, u blizini obalnog grada Chennai.

Svjetska baština UNESCO-a i drevni spomenici Mamallapurama ponudili su idealno okruženje Modijevom nacionalizmu, koji hiljadugodišnju indijsku civilizaciju suprotstavlja kolonijalnom utjecaju.

Ali Mamallapuram je također drugačiji i važniji u drugom smislu.

“Nekoć trgovačkim centrom vladala je moćna dinastija Pallavas iz IV stoljeća, koja je prvi uspostavila trgovinske odnose s Kinom”, piše South China Morning Post, ukazujući na simboliku mjesta susreta sa Xi Jinpingom.

To je ponovio i Xi Jinping: “Tamil Nadu je bio morsko tranzitno središte robe na drevnom  Putu svile i ima dugu istoriju trgovine s Kinom.”

Ali to nije samo prošlost. China Daily, podsjećajući da je južna Indija uvijek bila otvorena za trgovinu, nagovještava činjenicu da su “mnoge kineske tehnološke tvrtke prisutne u južnoj Indiji, dok su mnoge indijske tehnološke kompanije prisutne u Kini, a rođene su u južnim indijskim gradovima”.

O razgovorima lidera dva azijska diva se malo zna i samo su se spomenuli Kašmir i saradnja, posebno o tome kako je razviti bez da Peking preplavi Indiju proizvodima na štetu nacionalnih poduzeća, što vrlo je osjetljivo pitanje za Indijce.

Brojne mogućnosti pruža stvaranje slobodne trgovine. Na stolu je Regionalno sveobuhvatno privredno partnerstvo, kojeg je predložila Kina, a pridružilo mu se 16 azijskih zemalja, uključujući Indiju s kojom se pregovori upravo dovršavaju.

Iza ovog opsežnog projekta, dva lidera su razgovarala o bilateralnoj i sigurnosnoj saradnji, obzirom na to da i Peking i New Delhi vitalnu važnost daju stabilnosti kontinenta, a mir je potreban za razvoj.

AZIJSKO STOLJEĆE?

A sada prava vijest. Perspektiva je zanimljivija. Stoga je početak članka Global Timesa vrlo znakovit: “Izraz “Azijsko stoljeće” već je dugo predmet žestokih rasprava. Mnogi azijski čelnici i analitičari smatraju da je svijet u 19. stoljeću europeiziran, a amerikaniziran u 20. stoljeću, ali da je sada ušao u azijsku fazu”.

Indijski fond za istraživanje sa sjedištem u Indiji analizirao je ovu perspektivu, navodeći kako je takozvano „Azijsko stoljeće“ definirano usponom Kine i ekonomskim rastom Indije.

Mnogo je razlika između dva azijska diva, nastavlja Global Times, koji „nikada sebi ne dozvole da propuste priliku“.

Razmatranje koje možda zvuči pretjerano, ali ima smisla. Tek kada dvije zemlje prevladaju svoje nesuglasice i započnu iskrenu saradnju, moći će poslati ohrabrujuće poruke o početku istinskog „Azijskog stoljeća“.

Ovdje u igru ulazi Vladimir Putin, jer je Rusiji u interesu ovakav razvoj događaja.

Ruski vođa se pridružio čvrstom partnerstvu s Pekingom i jednako čvrstoj saradnji s Indijom. Ne samo vojnoj, nego i ekonomskoj, jer je azijskim partnerima  otvorio vrata Dalekog istoka u Rusiji.

Gotovo nenaseljeni teritorij, ali bogat zemljom i sirovinama i već otvoren za Kinu, a na sastanku u Vladivostoku također je ponuđen Modijevoj Indiji, koja je odmah pokrenula investicijski plan za milijardu dolara u regiji, prenosi Economic Times.

Ako bude Azijskog stoljeća, Rusija će biti u igri. I da zaključimo s činjenicom koju smo više puta obrazložili na ovom portalu. Dok je Azija puna perspektiva, Zapad kao da je zaglavio u svojim grčevima. I to nisu grčevi prolazne boli, već grčevi agonije.

Logicno.com


Ostavite komentar