Priča o B/H/S jeziku : Pripadam većini ali treba li zbog toga ugrožavati one koji to nisu ?!

Piše : Prof. dr. Damir Marjanović 

Ovaj post je malo duži jer je tema izuzetno osjetljiva. Prije nego ostavite bilo kakav komentar molim vas da ga pročitate polako, do kraja, detaljno, strpljivo, jer da je prethodna vlast tako donosila svoje odluke ne bi bilo potrebe za ovim postom i ne bi u ovim prazničnim danima veliki broj učenica i učenika, zajedno sa svojim roditeljima, doživio ogromne frustracije, pa čak i diskriminaciju.

ova

Dakle idemo redom: nažalost, pored svih objektivnih problema u našem obrazovnom sistemu nastalih izostankom ulaganja i desetljetnom nezainteresiranošću bivših vlastodržaca za ovaj segment našega društva, obrazovanje je dodatno ugroženo neodgovornim, ishitrenim i isključivo političkim odlukama pojedinih ministara koji su u svojim odlazećim danima željeli ostaviti što više vrućih krompira onima koji dolaze iza njih. Prilikom donošenja tih odluka nisu marili za pojedine dječake i djevojčice, ali i njihove roditelje, kojima uskraćuju osnovna prava, za koja se tako žučno, ali izgleda samo deklarativno zalažu.

Početkom novembra, odlazeći ministar obrazovanja je donio odluku i uputio instrukciju kojom je zabranio mogućnost da se predmet koji se izučava jezik u osnovnim i srednjim školama označi kao B/H/S. Da pojasnim, prije donošenja ove odluke svi roditelji i učenici su anketom imali pravo da se izjasne da li žele da u njihovim knjižicama piše BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI ili BHS jezik (namjerno sam napisao sve velikim slovima iz poštovanja prema jezicima koji su ustavna kategorija u gradu u kojem živim). Na taj način su svi roditelji i svi učenici, bez obzira bili oni manjina ili većina, imali priliku da odaberu jednu od opcija koju smatraju najprikladnijom. Tim konceptom niti u jednom momentu nije bio ugrožen status BOSANSKOG, HRVATSKOG ILI SRPSKOG jezika, ali je ujedno data mogućnost da oni koji iz osobnih razloga misle da njihova djeca trebaju u „knjižicama“ trebaju imati upisanu i drugu opciju ostvare to pravo.

Stalno se pozivamo na to da smo kompleksna zemlja i društvo u osjetljivoj fazi razvoja, te da u pojedinim sferama nerijetko moramo imati i komplicirana rješenja da bi ispoštovali prava svih pojedinaca. Otuda se i ovaj model pojavio kao najprihvatljivija opcija.

Nažalost, na polovini polugodišta, bez ikakve pripreme, te na osnovu pogrešnog tumačenja člana 7 Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju, odlazeći ministar obrazovanja kantona Sarajevo donosi instrukciju kojom se ukida opcija da se predmet označi kao B/H/S i daje instrukciju da naziv predmeta mora biti isključivo BOSANSKI, HRVATSKI ILI SRPSKI.

Ako se dobro pročita i pravno protumači član 7 (kako mi je pojasnilo više vrsnih pravnika) jasno se vidi da se on odnosi na proces odvijanja nastave (i drugog odgojno obrazovnog rada) a ne na naziv predmeta!!!

Dakle, ovom odlukom, u biti, ministar ne ispravlja ništa nezakonito!

Naprotiv, ovom odlukom direktno narušava član 6 istoga zakona i vrši diskriminaciju nad učenicima i roditeljima kojima je bilo omogućeno da taj predmet zovu na drugi način, iako nastavu iz svih ostalih predmeta slušaju na jednom od zakonom propisanih jezika.

Ta diskriminacija se ogleda u tome da je hitrom intervencijom u centraliziranom softveru (EMIS) koji se koristi za ispisivanje zvaničnih dokumenata sa ocjenama doslovno ukinuta opcija B/H/S. To je uvjetovalo da svoj djeci i roditeljima koji iz osobnih razloga, a ne kršeći niti jedan zakon, ne žele da im stoji u knjižici jedna od ponuđene tri opcije, se uskrati da na kraju ovoga polugodišta dobiju „knjižice“.

Svi znaju šta djevojčicama i dječacima znači to „parče papira“, kao dokaz da je savladana jednu etapa školovanja, kao papir koji će izmamiti osmjeh roditelja, kao dokument koji će se koristiti sa ponosom u budućnosti.

Na ovaj način, svi dječaci i djevojčice i njihovi roditelji, koji su željeli da im na tom mjestu piše B/H/S, grubo se odvajaju od svih onih dječaka, djevojčica i njihovih roditelja koji s punim pravom i ponosom žele da na istom mjestu piše BOSANSKI, HRVATSKI, SRPSKI jezik. E to je diskriminacija i to je krajnji rezultat ove instrukcije.

Uzgred, ministar je instrukcijom poistovjetio pojam realizacije nastave na jednom od zvaničnih jezika za sve predmete kako to definiše Zakon sa pojmom naziva jednog predmeta (maternjeg jezika), čiji se naziv definiše Nastavnim planom i programom.

Upravo je taj isti ministar u toku mandata donio “revidirane” Nastavne planove i programe u kojima predmet nosi naziv BHS.

Postavlja se pitanje da li se nastavni plan i program može mijenjati instrukcijom?!, da li se primjena nastavnog plana i programa veže za početak školske godine, odnosno da li bilo koji pojedinac pa i ministar ima pravo da naruši zakonski princip da učenik ima pravo okončati školsku godinu po nastavnom planu i programu u po kojem je započeo istu i u tom smislu dobiti isprave (“knjižice” ili uvjerenja/svjedočanstva/diplome)?!, da li EMIS sistem može biti kreiran suprotno važećem nastavnom planu i programu ?! Na koncu da li je ministar kod pisanja instrukcije uopšte čitao zakon, koji je u obavezi da primjenjuje i da li je imao u vidu činjenicu da je upravo on donio nastavne planove i programe u kojima predmet naziva drugačije od onog što piše u “svojoj” instrukciji?

Nakon svega ovoga, izgleda da bivši ministar ovom odlukom nije imao nijet zaštititi niti jedan od ova tri jezika, niti obezbjediti poštivanje zakona, niti pak unaprijediti realizaciju nastave iz navedenog predmeta. Ustvari, možda je on mislio da to radi (u šta čisto sumnjam), ali to nije postigao. Naprotiv, on je samo u podređen položaj stavio sve one djevojčice, dječake i njihove roditelje koji su evidentna manjina, ali koji itekako imaju pravo i to pravo da ne budu diskriminirani.

Iako, spadam u skupinu roditelja čije je dijete većim dijelom svoga školovanja, kao i većina učenika u Sarajevu, u knjižice pisalo samo jedan od tri navedena jezika, a ne B/H/S opciju, ali upravo iz tog razloga što pripadam „većini“ zar treba da podržim ugrožavanje „manjine“?

Itekako poštujem, a i ponosan sam, što se u Sarajevu ravnopravno koriste BOSANSKI, HRVATSKI I SRPSKI jezik, ali isto tako sam ponosan što u Sarajevu uvažavamo različitost mišljenja jer mi smo glavni grad Bosne i Hercegovine i mi imamo obavezu da služimo kao primjer i početna tačka svakoga progresa u ovoj državi.

Stoga ću kao kantonalni zastupnik, i član komisije za obrazovanje i nauku, insistirati da se ova instrukcija stavi van snage za ovu školsku godinu, ali ću ujedno insistirati da se organizira otvorena, intenzivna, stručna i akademska (a ne dnevnopolitička) rasprava na ovu temu, te da damo prostora da struka i akademska zajednica kažu šta misle, a da politika sprovodi te odluke (ma kakve one bile).

Na kraju, na ovo dugo pismo, post, objavu (zovite kako hoćete) nagnao me je komentar jednog 13-godišnjaka koji je rekao, pa zar me tjerate da na ovaj način biram između majke i oca!? Siguran sam da bivši ministar nije razmišljao kakve posljedice na jednoga trinaestogodišnjaka može imati jedna ovakva odluka.

No, mi nemamo pravo da se o to oglušimo!

ka5an.ba

Ostavite komentar