I bogati plaču zar ne, onda kada ne uživaju popularnost naroda!

Piše : Doc. dr. Mersiha Slipičević

Često se u našem društvu priča o bogatim i moćnim ljudima, a takve priče podstiću na razmišljanje o svemu onome šta jesu i šta nisu savremeni bogataši u Bosni i Hercegovini, te o onome šta hoće i šta neće ostaviti iza sebe u amanet mladim generacijama.

richman

Ipak, treba se vratiti u prošlost, u devedesete godine kada su samo rijetki imali privilegiju da budu bogati, pa je tako onaj koga smo zvali bogatim ujedno bio i onaj kojem je vlast bila naklonjena i koji je na svoj način dolazio do sredstava za život.

Međutim, sve je počelo i sve se promijenilo tih devdesetih, kada su nakon agresije pojedinci odlučili da se promjene  i objedine oko grupa koje je favorizirala tadašnja vlast. Tada su ti pojedinci preko noći došli do besplatne državne zemlje, fabrika i dionica. Tada su počele sve naše nevolje, jer je formiran sloj „savremenih“ bosanskohercegovačkih bogataša.

Većina naših poslovnih ljudi i bogataša jesu u suštini osobe skromnih poslovnih iskustava, kod kojih stranačko snalaženje dominira daleko iznad znanja i poslovnih sposobnosti.

Racionalan čovjek će se zapitati ima li onih koji se protive takvom sistemu? Postoje li oni koji su svoje bogatstvo stekli napornim radom, te ima li onih koji možda žele promjene?

Svi će odmah reći da nema, da su svi isti te će narod glasno zavikati kako nema govora da postoje drugi i drugačiji, te da glas naroda nema veze sa velikim uspjesima onih koji su nas doslovno pokrali.

Međutim, običan čovjek nije kriv, on nije znao šta se radi iza kulisa, te da se, dok mali čovjek preživljava, piše zakon po kojem će se svakome dati ono što su oni odlučili da mu pripada, nekome trajni odmor od rada i siromaštvo, a nekome fabrike i zemlju.

Ipak, za održavanje bogatstva je potrebno i zrno pameti, pa tako ta pamet mora raditi na prirodi i izgradnji ličnosti i identiteta, zapravo svoga JA koji omogućava da se uspješno vodi posao i život. Jasno je da samo poslovan čovjek sa identitetom voli svoj posao i cijeni svoje zaposlene, te za to očekuje i uzvraćeno poštovanje.

Isitni za volju, mnogi su se okušali u kuhinji sa ovim receptom, ali rijetkima je jelo ispalo jestivo, jer poslovnog čovjeka sa identitetom i karizmom narod prepozna, daje mu podršku te mu ne dozvoljava da napravi promašaj.

Takav uspješan čovjek ima sretnu porodicu, sa mnogo obostrane ljubavi, ima prijatelje i dobre komšije. Onaj koji to nije ima problema sa sobom i porodicom, zaposlenima i okolinom uopšte. Takav čovjek je bez ljubavi prema drugima i često je bezvoljan i agresivan.

Iskustva govore da bogati imaju probleme, primarno sa najbližim članovima porodice koji rastrošno i sumanuto troše novac i putuju bježeći od kuće, od smislenog života. Pred tim problemima plaču i bogati, vjerovali ili ne.

Ipak, najsnažniji je plač onih bogatih koji ne uživaju popularnost u narodu, njima zaista nedostaje ljubav i poštovanje javnosti , iako vjeruju da se to olako može sticati baš kao što su stekli i bogastva devedesetih. Zbog toga se trebaju zamisliti, jer imovinu, ljubav, popularnost i veliku naklonost svog naroda mogu steći ljudi koji žele promjene i oni koji su svoje bogatstvo stekli znanjem, napornim radom i poslovnim sposobnostima, tek tada bi suze i bijes mogli staviti po strani.

Narodu je teško da razumije činjenicu kako najbogatiji čovjek na svijetu ima onoliko bogatstva koliko ga ima dvjesta miliona siromašnih ljudi.

Ostavite komentar