Voren Bafet čuva keš, siguran u novu svjetsku ekonomsku krizu

Koliko je najbogatiji čovjek na svijetu siguran da slijedi još jedna duboka kriza ilustruje podatak da izostavljanje ulaganja znači i gubitak potencijalne zarade od, procjenjuje se, oko pet milijardi dolara godišnje. No, Voren Bafet je uvjeren da je pad cijena akcija neminovan i uporno se drži keša.

bafet

Mora da su jaki motivi nagnali vodećeg svjetskog berzanskog igrača da sve karte stavi na globalni finansijski krah. Stari lisac sveobuhvatno prati situaciju u svjetskoj, posebno američkoj ekonomiji, kao i monetarne politike vodećih centralnih banaka.

A tu stvari, po mišljenju berzanskog veterana, ne stoje povoljno. Provlače se još od prethodne finansijske krize iz 2008. godine, nakon koje su prvo FED, a potom japanska i evropska centralne banke upumpale ogromne pare u svjetski monetarni sistem.

Procjenjivalo se da će se svježim novcem prevazići nelikvidnost i pokrenuti privredni razvoj. Međutim, novac je završio u nekretninama i na berzama, pa je ekonomski oporavak i deceniju nakon eksplozije krize kilav, dok su cijene kuća, stanova i akcija, što je inače višedecenijski trend, uzletjele.

Kreditiranje nepostojećim novcem

U bjesomučnoj kupovini se i žestoko hazardovalo. Bafet posebno lošim cijeni zvanični podatak Njujorške berze po kome kupci snopa akcije vrijednog 513 milijardi dolara na računima imaju tek 150 milijardi. Drugim riječima, prvo će sami kupci morati da na svaki svoj dolar pozajme još po dva i po kako bi se “zatvorila” rupa.

Moglo bi se reći da su ovih 513 milijardi nepostojeće, ali je bankarski sistem Volstrita, skladno važećoj američkoj regulativi, svu svotu, uz koeficijenat multiplikacije tri, pozajmio klijentima. Američki milijarder nije jedini koji ovakvo usmjeravanje novca smatra napumpavanjem finansijskog mjehura.

Prezaduženi studenti

Sam Bafet ističe da je na njegovu odluku uticalo i stanje zaduženosti američkih građana. Tu je, izgleda, i gore nego u predvečerje prethodne krize od koje se cijeli svijet još uvijek mukotrpno oporavlja.

Zaduženje Amerikanaca preko kreditnih kartica premašuje 1.000 milijardi dolara, dok je iznos studentskih kredita nadmašio 1.500 milijardi, pri čemu je nenaplativo oko 11,5 posto ovih drugih zajmova. Pri tome, kamate na studentske kredite su uočljivo više od prosječnih, dok država u velikoj mjeri garantuje za njih.

Upravo ova činjenica ih čini veoma interesantnim da se na njima zasnuje emitovanje vrednosnih hartija, serija firnansijskih derivata od kojih se svaki sljedeći oslanja na prethodni, i tako do u nedogled. Prije deset godina slična shema zasnovana na hipotekarnim kreditima je i poslužila za rasplamsaj, kada je stepen nenaplativosti premašio četiri posto, najveće finansijske krize u novijoj istoriji.

Plate skromne, trka za kreditima

Zanimljivo je i Bafetovo viđenje razloga uzastopnih kriza i dramatičnih lomova na berzama. U osnovi su sve skromnije, mjereno prema kupovnoj moći, zarade američkih građana, moglo bi se reći čak 99 posto stanovnika najmoćnije države na svetu.

Dramatično padaju, pa je unazad 35 godina njihov rast tek 9,4 posto mada je u međuvremenu produktivnost njihovog rada uvećana za 78 posto. Cijeni se da svaki građanin SAD ima imovine za oko 17.000 dolara manje vrijednu nego prije tri decenije.

Troškovi inflacije prebačeni na svet

Istovremeno, život se ubrzano razvijao, pa sada postoje troškovi, recimo vezani za it tehnologiju koji su ranije bili nepoznati. Ujedno i cijena mnogim potrebama znatno je narasla.

Dobra kuća u solidnom kraju većeg američkog grada (izuzev Njujorka) mogla se kupiti za 50.000 dolara, pa i niže. Danas je, pak, za sličnu neophodno izdvojiti preko 350.000 dolara.

U takvoj situacijii sa sve skromnijom platom, gotovo svi Amerikanci su upućeni na zaduživanje, čime ulaze u začarani krug sa bankama, glavnim dobitnicima ovakve ekonomske politike. Dobar dio krize se štampanjem dolara prenosi se na ostatak svijeta.

Dolar je svjetska valuta i u svakom trenutku je oko polovina ukupno štampanih “zelembaća” u obrtu izvan Sjedinjenih Američkih Država, što i omogućava FED-u da štampa dolar sa minimalnim uticajem na inflaciju.

Novac za kockanje

Bafeta je na uzdržanost od ulaganja naročito podstakla praksa američkog sistema da se sveži novac dominantno, i preko 90 , posto usmjerava prema  jedan posto veoma bogatih i, još više, prema 0,01 pravih parajlija. Oni ne ulažu novac u realnu ekonomiju, već  se okreću svojevrsnom kockanju na berzi.

Tako novac, inicijalno namjenjen oporavku ekonomije, zaobilazeći privredu, dolazi do banaka koje ga, u vidu kredita, plasiraju, i to mnogo češće građanima nego fabričkim pogonima. Time se građanin od radnika sa pristojnom zaradom preobražava u potrošača na osnovu kreditne zavisnosti od banaka.

Završna tačka ovakve ekonomske politike su stalne finansijske krize i Baret predviđa skori nailazak nove, pa se odlučio da sa gomilom para čeka, a kada cijene akcija budu dramatično pale, pokupovaće one za koje procjeni da su najperspektivnije. Naravno, razdoblje niskih cijena neće dugo potrajati, brzo će sve ponovo uzletjeti naviše.

Naravno, razdoblje niskih cijena neće dugo potrajati, brzo će sve ponovo uzletjeti naviše. Računa se kako je moguće da bogataš na ovaj način bogatstvo, sada vrijedno 109 milijardi dolara, za dvije, tri godine udvostruči.

Izvor : 021.rs

Ostavite komentar