Polovi nepristupačnosti – mjesta na Zemlji gdje završava smeće iz svemira

Kineski satelit Tijangong-1 pao je u južni Pacifik u blizini Tahitija.

svemir_smece

Prije toga se zapalio i raspao se u sudaru sa atmosferom.

Danas kad su najviši planinski vrhovi osvojeni, polovi dosegnuti, okeani preplovljeni, a pustinje prešpartane, istraživači i avanturisti često traže nova mjesta koja će pokoriti. Neka takva mjesta zovu se polovi nepristupačnosti, a dva su posebno zanimljiva.
Prvo je kontinentalni pol nepristupačnosti – to je mjesto na kopnu koje je najudaljenije od mora.  Još traju rasprave o tačnim koordinatama, ali većina se slaže da je blizu Džungarijanske kapije, planinskog prolaza između Kine i srednje Azije.
Odgovarajući pol u okeanu – mjesto najdalje od kopna – leži i južnom Pacifiku nekih 2.700 kilometara od ostrva Pitkern – negdje na ničijoj zemlji, tačnije ničijem moru, između Australije, Novog Zelanda i Južne Amerike.
Okeanski pol nije zanimljiv samo za istraživače, nego i za satelitske operatere. To je zato što većina satelita prije ili kasnije padne na Zemlju. Ali gdje?
Manji sateliti sasvim izgore, ali dijelovi onih većih mogu da stignu do površine. Da ne bi pali na naseljena mjesta, usmjeravaju ih ka tački okeanske nepristupačnosti.
Na površini od oko 1.500 kvadratnih kilometara okeanskog dna nalazi se groblje satelita. Zasad ih ima oko 260, i uglavnom su ruski. Tamo su i ostaci svemirske stanice Mir. Lansirana je 1986. i ugostila je mnoge timove astronauta i međunarodnih istraživača. Bilo je jasno da ta 120 tona teška skalamerija neće izgorjeti u atmosferi, pa su je 2001. usmjerili ka ovom području. Ribari su primjetili usijane komade otpada kako prelijeću preko neba.
Moduli za snabdjevanje koji putuju ka Međunarodnoj svemirskoj stanici često sagore u ovom području, ali to nikog ne ugrožava. To je zato što je njihov ulazak u atmosferu kontrolisan, a u tom dijelu okeana nema brodova, jer je siromašno ribom i daleko od međunarodnih pomorskih puteva.
I Međunarodna svemirska stanica će uskoro završiti na dnu okeana. Ona će tokom naredne decenije biti deaktivirana i pažljivo usmjerena ka okeanskom polu nepristupačnosti. Biće to spektakularan prizor, jer je sa svojih 450 tona stanica četiri puta veća od Mira.
Ponekad je, međutim, nemoguće usmjeriti satelit ka polu jer je sistem kontrole otkazao. To se 1991. dogodilo sa 36 tona teškom stanicom Sojuz 7, koja je pala na Južnu Ameriku, i sa američkim Skajlabom koji je 1979. pao na Australiju. Koliko je poznato, ni tada ni kasnije niko nije stradao od udara svemirskog đubreta.
To se sad desilo i sa stanicom Tijangong-1, nad kojom su kineski inženjeri izgubili kontrolu. Sve do dva sata pre ulaska u atmosferu nije se znalo gdje će pasti. Na kraju je i ona završila u Tihom okeanu, ali prilično daleko od satelitskog groblja.
Autor: BBC

Ostavite komentar