Sarajevska Hagada- bi mogla biti Sarajevska Mona Liza, da su babi …

Piše: Alma Sarajlić

Popratiše i objaviše neki mediji da će Sarajevska hagada biti dostupna posjetiteljima nekim danima u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, da je dobro čuvana, obezbjedjenje povečano za 50%, da je odredjena temperatura u kojoj odmara ova knjiga i da je to blago, ta vrijednost naš ponos i eksponat ogromne vrijednosti.

Ponovo progooglah i svašta interesantno nadjoh o hagadi, njen put do Bosne, od Španije, preko Italije, čuvanje za vrijeme II svjetskog rata, gdje ima više priča a glavni akter je tadašnji direktor Muzeja, a meni se najviše svidja ona da je sklonjena u dzamijii na Bjelašnici, pa u posljednjem ratu sklonjena u trezor Narodne banke.Detaljno navedeni i drugi eksponati u toj sobi, par povelja, dio plašta kralja Tvrtka, pa bolje očuvan plašt kneza Radojevića, te dio nadgrobne ploće, ali hagada je primarna i jedinstvena.Nastala poslije 1350 . godine i jedini primjerak ovog jevrejskog kodexa gdje su zastupljene i slike, tj. Ilustracije. Početak knjige je slikovni prikaz stvaranja svijeta.

Naravno, da bi i manje informacija pobudilo moje interesovanje, pa utorak, jedan od dana kad se može vidjeti hagada odoh u Muzej.

Par kosookih turista i ja čekamo 12h, tu je i momak koji nervozno vrti karticu i čeka pravi vakat, velika, debela staklena vrata čuvaju vrijednost. Što bi rekli odzvoni 12h, momak provuče karticu i udjosmo u neveliku prostoriju. Mladjahni momak se odmah izvinjava što ne raspolaže informacijama dostatnim o hagadi, jer je kolegica zadužena za ovu sobu bolesna, ali sve ima na internetu. Njegov engleski korektan, a informacije i spoznaje kojim raspolaže fakat manje nego na netu.

Hajd’ bar me upozori s koje strane se gleda i čita, ali nadošla bih i sama zbog slike dvorca, i životinja koje kasnije uočih.

Naravno da sam fascinirana ovom knjigom, hebrejskim pismom, ilustracijom, kožnim povezom kojeg je vrijeme obilježilo, ali i listovima od teleće (google), jagnječe kože( momak u Muzeju).

Ne saznadoh kad se mijenjaju stranice knjige,ne saznadoh da li je knjiga restaurirana i ko je to izvršio, ne saznadoh za plašt kneza i ko je vršio tekstilnu konzervaciju, (Aida Šarenkapa- internet informacija).Gledala sam one otvorene stranice, uočila trolisni ljiljan, gledala povelju i pročitala jednu riječ, gledala plašt i zbunjena zamišljala tu pozlačenu srebrenu nit u vrijednim i vještim ženskim rukama, taj vez prije 6 vijekova. Takodjer uočih mali vezeni ljiljan na par ostataka drugog plašta koji je vezen zlatnim nitima, ljiljan ne veći od cm sa cm

Gledala okolo eksponate i opet se vraćala hagadi.Starine kad su u pitanju onda jednostavno vidim protok vremena, poželim da knjiga , plašt, povelje, nadgrobni spomenici progovore i posvjedoče o tom vremenu, za mene tako misterioznom i uzbudljivom.Uglavnom imamo vrijednost, imamo svjetski unikat, imamo našu Mona Lizu koja je samo na drugi način fascinantna, ali imamo i nas koji sve što je naše, lijepo, neprocjeljivo obezvrjedjujemo.

Ostavite komentar