Ko kontroliše najotrovnije hemikalije na svijetu ?

Jedna organizacija prati tragove smrtonosnih hemikalija koje čuvaju zemlje širom sveta.

otpad_toksicni_pixabay

Međunarodni stručnjaci okupili su se u Velikoj Britaniji kako bi testirali uzorke nervnog agensa upotrebljenog u pokušaju ubistva bivšeg špijuna i njegove kćerke. Pošto su prikupili uzorke otrova korištenih u napadu na Sergeja Skripalja i njegovu kćerku Juliju, tim iz Organizacije za zabranu hemijskog oružja (OZHO) započeti će testiranje čiji se rezultati očekuju za najmanje dvadeset dana.
Britanska vlada tvrdi da je upotrijebljena supstanca novičok – grupa nervnih agensa koju Rusija, prema Londonu odgovorna za ovaj napad, “skladišti u velikim količinama”. Vlada je odbacila tvrdnje Rusije da je otrov poreklom iz britanske ustanove Porton Daun.
Ova organizacija obavlja posao u okviru međunarodnog režima kontrole koji određuje šta jeste, a šta nije dozvoljeno kada je riječ o veoma toksičnim hemikalijama. Pravila su određena Konvencijom o hemijskom oružju iz 1997. godine koju su potpisale 192 zemlje. Samo četiri zemlje nisu potpisnice Konvencije – Sjeverna Koreja, Izrael, Egipat i Južni Sudan, koji je trenutno u procesu potpisivanja. One su, prema međunarodnom pravu, ipak u obavezi da se pridržavaju odredaba ugovora.
Operativni ogranak Konvencije, haški inspektorat OZHO-a, nadgledao je uništenje gotovo 97 procenata prijavljenih svjetskih zaliha hemijskog oružja.
Zemlje su se dogovorile da nikad neće proizvoditi, skladištiti ili koristiti hemijsko oružje – niti da će drugima pružati pomoć u tome. Od njih se također tražilo da prijave sopstvene zalihe hemijskog oružja i mjesta na kojima bi moglo da se proizvodi.
Konvencija o hemijskom oružju
Član 1, dio prvi
Svaka država potpisnica ove Konvencije obavezuje se da ni pod kojim uslovima neće:
a) razvijati, proizvoditi ili na bilo koji drugi način pribavljati, skladištiti ili zadržavati hemijsko oružje, kao i obezbjeđivati hemijsko oružje, direktno ili indirektno, bilo kome drugome;
b) koristiti hemijsko oružje;
c) učestovati u bilo kakvim vojnim pripremama upotrebe hemijskog oružja;
d) pomagati, ohrabrivati ili podsticati na bilo koji način bilo koga da učini neko djelo zabranjeno državama potpisnicama ove Konvencije.
Inspektori OZHO-a koriste ove podatke kako bi nadgledali uništavanje hemijskog oružja i pogona za njihovu proizvodnju – što je proces koji bi trebalo da se odigra tokom narednih deset godina. Većina zemalja poštuje ovaj rok – osim Rusije, koja je naslijedila zalihe bivšeg Sovjetskog Saveza, i Sjedinjenih Američkih Država. Razlog za to kašnjenje je veličina njihovih arsenala, kao i tehnički problemi i troškovi razoružanja.
Prije nekoliko mjeseci, Rusija je izjavila da je završila uništenje gotovo 40.000 tona prijavljenih agensa – najveće zalihe na svetu. Ta akcija ni po čemu nije sporna, pošto je cijeli proces izveden pod budnim okom inspektora OZHO-a.
Sjedinjene Američke Države su uništile oko 90 procenata prijavljenih zaliha, odredivši 2021-2022. godinu kao datum okončanja procesa. Jedan od problema bio je kako ubjediti lokalne zajednice da će se posao bezbjedno obaviti u njihovom komšiluku.
Ali šta je sa drugim hemikalijama, a posebno novičocima?
Novičoci – oni za koje se sumnja da su upotrebljeni u napadu na Skripaljove – nisu prijavljeni OZHO-u i te hemikalije nikad nisu podlijegale bilo kom režimu kontrole, dijelom zbog toga što njihova hemijska struktura nije potpuno jasna.
A precizni nazivi su od ključne važnosti, pošto Konvencija dozvoljava zemljama da legalno posjeduju širok spektar hemikalija koje je moguće identifikovati.  Prema Konvenciji, zemljama je dozvoljeno da skladište toksične hemikalije i njihove prekursore za mirnodopsku upotrebu u industriji, poljoprivredi, naučnim istraživanjima i medicini.
Prepoznato ili potencijalno hemijsko oružje, kao i hemikalije koje bi mogle da se koriste u njegovoj proizvodnji, smije da se skladišti samo u ograničenim količinama. Potpisnicama je dozvoljeno da posjeduju ukupno jednu tonu, i vode jednu ustanovu, obično laboratoriju, u kojoj se te supstance proizvode. Te zalihe mogu da se koriste u razvoju zaštitne odjeće, gas maski, protivotrova, kao i za razvoj metoda kojima će se hemijsko oružje identifikovati.
OZHO provjerava količinu tih zaliha do u jedan miligram. Pomno se nadziru i zalihe drugih supstanci koje imaju širu industrijsku primjenu, ali se mogu koristiti i u proizvodnji hemijskog oružja.
Vlade država su u obavezi da vode kompletnu evidenciju o proizvedenim, prodatim, upotrebljenim ili uništenim količinama i te informacije se svake godine moraju predati OZHO-u. OZHO provjerava te izvještaje i svake godine sprovodi stotine inspekcija industrijskih kompleksa širom sveta.
Iako novičoci ne potpadaju pod ovu kontrolu i nijedna zemlja ih nije prijavila OZHO-u, za njihovo postojanje se zna od devedesetih godina prošlog vijeka. Vrlo je vjerovatno da su se u nekim državnim laboratorijama proizvodile vrlo male količine.
Njihove karakteristike bi trebalo da budu sačuvane u bazama podataka, kako bi njihov identitet mogao da bude potvrđen u kasnijim fazama, ako bi se otkrilo da predstavljaju do tada nepoznat otrov u nečijoj krvi.
Još uvijek se ne zna da li se baš to odigravalo i u britanskim laboratorijama za hemijsku odbranu. Ali veoma je važno što su naučnici koji u njima rade bili u stanju da tako brzo identifikuju novičok nervni agens upotrebljen u napadu na Skripaljove. Prepoznavanje agensa je ključno za medicinski tretman koji će dobiti Skripaljovi i detektiv Nik Bejli – policajac povređen u napadu.
O ovom tekstu 
BBC je naručio ovu analizu od stručnjaka koji radi za organizaciju koja nije ni na koji način povezana sa BBC-jem.
Autor: B92, BBC

Ostavite komentar