Kad Sarajevo u ružnom zasvijetli

Piše : Alma Sarajlić

Nažalost, već navikli na pucnjave u Sarajevu, na ulici, kafiću, kućnom ambijentu, ali opet..

Noć lijepa, što bi rekli ubila se za šetnje, zrak čist , temperatura ugodna, a još kad dobiješ karte za pozorišnu predstavu u sklopu Sarajevske zime od I. Spahića na račun školovanja i ljepote u Prvoj Gimnaziji, svi elementi za prijatnu večer su prisutni i sve se uklopilo. Sad mjesto za sastanak ispred BBI centra zgodno, a ja dodjoh malo ranije, pa prošetah Titovom, razgledajući izloge i procjenjujući ponudu cipela. Vratih se i od BBI centra spremni za đir do čaršije, prije predstave. Lijepi mladjahni momak kod semafora nam se obrati i reče :” Predjite na drugu stranu, sad je bila pucnjava na ovoj strani”.

286b298d-75fe-4c08-b454-e41d9b74c6d1-724-0000006fad18610d.jpg

Unezvjereni naši pogledi, osjetih slabost i klecanje koljena, a u grudima neko probadanje. Par sekundi dovoljno da se vrate sjećanja, da se vrati bol, patnja, strah. Naučila sam u ratu kako se braniti od loših misli, kako se kretati i šta učiti i u šta vjerovati, dok si prepušten i u rukama sudbine, ili po onoj takav ti grah pao. Nešto kontam nasilja, obračuna , vandalizma, tetora svuda u i po svijetu, pa ne može ni Bosna moja biti izuzetak. A opet mi žao što nije. Dragom mladiću što nas upozori nekako se smušeno i nespretno zahvalih, zatečena onim što nam reče. Kasnije shvatih da me je poštedio jedne ružne slike, jedne koja nevoljno, ali ostaje u sjećanju. Hvala mu.

Krenusmo tihom Radičevim, , a onda loše misli sustigoše, pa ako taj bježi može i ovom ulicom tražiti spas. Smijeh da odagna strah, jer ko će znati misli onog sto puca u taj vakat u prometnoj Titovoj ulici Bože dragi, sačuvaj nedužne. Predstava dobra, zaboravih dešavanja na ulici mog grada, ali po izlasku iz pozorišta opet prisustvo i lektimisanje policije vraća, loše, zatomljene misli.

E moj Hemingveju, ti napisa ” Ko jednom čuje zvuk granate nikad je neće zaboraviti”. Nije samo zvuk granate, vec svaki pucanj, pa makar i petarde. Kako malo treba, kako je mali okidać dovoljan da vrati bol i strah, a valja s tim dalje i borhati kako znaš i umiješ. Nada je da ima jos dobre mladosti, kao ovaj mladić što nas upozori. Hvala mu, ostalo je do nas.

Ostavite komentar