Jablanica ili Kolo od srece uokoli vrteci se ne pristaje…

Pise : Alma Sarajlic

Kolo od srece uokoli vrteci se ne pristaje, tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje… pravo zborio Gundulic. Ovi stihovi mi uvijek na um padnu na mjestima kad i gdje se velicalo neko doba, neka osoba, a sad vise ne, sad suprotno, obezvrjedjuje se, vrijedja do pljuvanja i negiranja. Naravno, svako doba, svaki sistem, svako drustvo, nosi svoju tezinu, probleme, malo zadovoljstva i puno nezadovoljstva malih, obicnih ljudi. Nekad bio strah, nekad nije bilo rijeci, onda se kolo zavrti, sad bez straha rijeci padaju i tako vjecno…

Dodjoh i zastadoh u Jablanici. Gradic se tek budi, jos snen i tih, ususkan u neku maglu. Neretva huci, plijeni svojom bojom i snagom. Tu je most, novi u funkciji i stari sruseni, stoji zeljezo i drvo vec decenijama i svjedoci.Spustih se do rijeke, hladno je, ali pogled bludi po ostacima mosta, po tim drvenim pragovima, te doziva neko vrijeme partizanskih prica. Odrastala sam sa tim pricama, postivala i slusala dok su nas ucili da se divimo i cijenimo neke ljude, neko vrijeme. Bili smo mali, naivni, neiskvareni…

Tu je i muzej Bitka za ranjenike na Neretvi. Posjetih ga. Skromna postavka, jedan dio posvecen ovoj bitci, drugi sad nedovrseni projekat etno kuca.Stoji pokrivena najlonom kao veca maketa gradica, kuce bosanske, dzamija, crkva… Pitam zasto je pokriveno i dobih odgovor da niko nije otkupio djelo, pa autor- umjetnik pokrio sa namjerom da odnese.

U dijelu Bitke na Neretvi, oruzje izlozeno, naredbe pisane rukom, makete aviona,slike ratnika, boraca, neimastine, ali sa uocljivim oznakama opredjeljenja, slike i skice crteza Mujezinovica, Dimitrijevica i …Tu su i figure boraca, ranjenima i pokrivenih zena precizne sa puno detalja, opanci, dimije, otuzni , zabrinuti pogledi, snijeg i primjetih pamuk u uhu jednog partizana. Moje lice izgubi onu ukocenost koju nosi sjecanje na rat i pojavi se blagi osmjeh.

Zasto mi sad sve to djeluje otuzno i manje znacajno? Da li je posljednji rat, agresija na BiH, kako ko zove , bacio neko drugo svjetlo i moj pogled, moj osjecaj je drugaciji. Ne , ne mijesam ja kruske i jabuke. Svjesna sam ja razlike ovog i onog rata, sto bi moja mama rekla, -II svjetski rat je ustati i spomenuti u odnosu na ovaj teski, bolni, od 92.g do 95.g.

Gledam slike partizani, ustase, cetnici, sve vidjeno, sve se ponavlja, i u svakom ratu isto. Dobro, oruzje je savremenije, ali unistavanje, pljackanje, ubijanje i osvajanje je oduvijek svrha svake borbe. Naravno ima tu i Titova bista, njegove slike, izjave, naredbe i nekad hvaljene recenice, koje smo nekad znali napamet- Prozor mora pasti – Ranjenike ne smijemo ostaviti … Znam nesto u dusi covjeka, ako se moze uvijek tako nazvati je glad za vlascu, za moci, i tako dok gledam i setam kroz vrijeme, sjetim se Gundulicevog stiha : Kolo od srece …

Ostavite komentar