Malo tamo, malo vamo po Hadzicima

Piše : Alma Sarajlic

Općina Hadžići kao veliko gradilište i samo pročitas otvoren ovaj resort, pa ovaj …počelo na Oseniku, pa evo sad Tarčin i hotel sa pet zvjezdica, mashallah, pa Crepljani, pa ćuti će se i dalje. Hadžićani samo zadovoljno prodaju svoju zemlju, ma mani ognjište, lova je zakon.

Odoh i ja da malo pogledam, nagledam i odgledam. Osenik, Sarajevo resort- puno pričica o tom kompleksu, te se ne može razgledati, te ženske moraju biti pokrivene, te ne možes u kafanu tj. Divaniju itd… Ipak, odlučim se da provjerim. Na vrhu Osenika, rubnu liniju s lijeve strane zauzele bijele jednokratne kućice, samo zemlja, nigdje drveta, nigdje trave.

Ljubazni vratar otvori kapiju i tu si, možes kružiti i kolima po kompleksu, ali ja preferiram šetnju i tu sam, zatečena ali i radoznala. Ponovo ista slika, otužna, bar za mene, kuće, zemlja, po koje mlado drvo odolijeva vjetru, ali tu je i divan pogled, obronci, širina, ali to kad pogled bludi daleko, ali tu oko mene, ne mogu da nađem ljepotu.

Jedna kuca se istiće zbog hladnjaka, kamenog podzida, kao i sama veličina kuće. Radnik reće i ime vlasnika, neki Kuvajčanin, i naglasi da ima taj neki lik para…!

Pitam gdje je jezerce, a on nas uputi između kuća.

Taj iskorak je bas iskorak u nešto prekrasno, impresivno i fascinantno, ostade ona tjeskobna slika, one bezlične kuće i zemlja, a vidjeh samo veliko jezerce, sa uvalama, šljunkoviti pojas uz obalu, onda travnati dio, spoj bijele i intenzivne zelene, pa sadnice ruža, pa mostići, pa klupe za odmor, pa pedaline na obali, pa prostor za djecu,a vjetar se igra sa vodom i stvara utisak da je ova voda tekuća.

Utisak pojača i sunce , koje jedan oblak malo prekri, pa se tad prosu srebro po vodu. Vlasnici ovih kuca bi rekli dženet ovozemaljski, a i ja definitivno. Divanija zatvorena, ali opijena stvorenom ljepotom zanemarih da bih popila čaj, ali ne u zatvorenom prostoru već vani uz vodu, uz tišinu, uz mir…

Prošetah ja i po i oko Tarčin forest resort, ali tom drugi put.

Ostavite komentar