Rat je povećalo za stvarnu ljudsku prirodu

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Čudno je neko vrijeme došlo, političari ostaju bez kravate, pratnje i crnih limuzina, djeca se oblače kao odrasli a odrasli kao djeca. Razlozi su naravno poznati, s jedne strane radi se o tome da neoliberalni kapitalizam tjera djecu da se uozbilje a starije da što prije poblesave.

kapetanovic

Zbog toga više nemamo ni radnog vremena, ni pauze ni godišnjeg odmora. Tim više smo prisiljeni da potražimo spas, a spas je kako se čini u okviru ravnog ekrana, mobitela, tableta ili televizora. Šta tamo pronaliazimo ni mi sami nismo sigurni, ali jedno je jasno. Bitno je kako izgledamo a ne šta znamo.

Naši roditelji su nas naučili da je mišljenje u suštini postojanje, a vrijeme u kojem živimo nas je prisililo da naučimo kako je je medijska prisutnost u suštini jedina vrijednost.

Kako da se ozbiljno bavimo društvenim radom ako nismo napravili niti jedan facebook live, kako da nametnemo svoje mišljenje ako nam selfie nije po propisima ?

Koliko je bitno ono što znamo, može li nam to što znamo platiti račune ostaje kao vječno piranje. Međutim to je postalo i jedino važno, jer su jedini sretni ljudi današnjice u suštini bogati ljudi, kao što je to uvijek i bilo samo su nas dobro lagali.

Tim više je jasno da pojedinac vođen borbom za golo preživljavanje ne može dobiti bitku, bitku ne može dobiti ni mala grupa a ona veća postaje opasnost. No i za to politika pronalazi lijek. Plaše nas ratom jer znaju da je samo rat istinsko povećalo za stvarnu ljudsku prirodu.

Samo spominjanje rata prestrašno za naš svijet koji je svojim očima gledao smrt, bol, strah i beznadežnost. Zbog toga je zločin sama činjenica da se naše ljude stalno podsjeća na rat i time ih se uvodi u jedno stanje nesreće koje bi kako žele političari trebalo biti i njihovo prirodno stanje, jer samo ih nesretni, beznadežni i utučeni slušamo netremice, od njih očekujemo pomoć, njima se nadamo i živimo za njihova izgovorena obećanja.

Ti trgovci emocijama naroda su nam uzeli sve, ostalo je da im damo i dušu na pladnju. Zbog toga su ljudi koji daju konkretna rješenja opasni. Takvim ljudima se sijeku grane na kojim stoje.

Međutim, vremena se mijenjaju, baš kao što se to dešavalo tokom naše burne istorije. Oni koji su gore mogu lako završiti dole i obratno. Važno je samo prepoznati momenat i ne nasjedati na naivne priče koje nam se svakoga dana i u svakom obliku plasiraju.

Važno je da naučimo predosjećati svijet, koji ne želi na sceni vidjeti one koji se boje. Taj svijet je lijepo mjesto i može biti još bolji ako budemo samo malo iskreniji i pametniji.

Ostavite komentar