Da li su ljudi koji vjeruju u globalne zavjere ludi ?

Teoretičari zavjera naziv su dobili po tome što ispod onoga što većina ljudi vidi kao nepovezana zbivanja i koncepte često prepoznaju složene mreže isprepletenih niti i poluga koje izviru iz konspirativnih centara moći. Za njih ne postoji slučajnost, sve ima svoje uzroke, a oni su uglavnom usmjereni protiv većine čovječanstva u korist malobrojnih elita.

maxresdefault

Svetom vladaju Iluminati koji žele jedinstvenu svjetsku vladu i Novi svjetski poredak ili pak čovjekoliki gušteri. Vanzemaljci su stalno negjde oko nas i među nama, ali vlast to nastoji da zataška jer ima nekakve koristi od njih. Ljudi nikada nisu bili na Mjesecu, misija Apolo snimljena je u pustinji na Zemlji u režiji Stenlija Kjubrika, kultnog redatilja Odiseje u svemiru 2001, a sve u svrhu ostvarenja nadmoći u hladnom ratu.
Terorističke napade 11. septembra zapravo su organizovale američke vlasti kako bi imale opravdanje za svoje imperijalističke intervencije. Holokaust se nikada nije dogodio, on je samo jevrejska propaganda. Tragovi koji u vazduhu ostaju za mlaznim avionima zapravo su hemikalije kojima nas vlasti zaprašuju kako bi kontrolisale naše umove itd.

Pobornici teorija zavjera one koji ne vide takve njima očigledne ispredene mreže smatraju priglupima ili naivnima. I obrnuto.

Iluzorni uzorci

Naučnici, naročito psiholozi, već godinama pokušavaju da otkriju šta je to što neke ljude čini posebno sklonima teorijama zavjera. Jedno novo istraživanje konačno je otkrilo da iza te sklonosti stoji specifičan način razmišljanja uobičajen za sve ljude. Jedina je razlika u tome što ga teoretičari zavjera koriste u značajno većoj mjeri.

Tim naučnika sa Univerziteta Vrije u Holandiji i Univerziteta u Kentu u Velikoj Britaniji utvrdio je da su teoretičari zavjera zapravo navučeni na nešto što se naziva ‘percepcijom iluzornih uzoraka’.

“Ljudi često imaju iracionalna uvjerenja koja generalno definišemo kao neutemeljene, nenaučne i nelogične zaključke o svetu“, pišu autori studije. “Mada postoje mnoga iracionalna vjerovanja, vjerovanje u teorije zavjera i u nadprirodno posebno su rašireni među običnim ljudima bez patologije“, ističe tim.

Drugim riječima, teoretičari zavjera nisu luđaci već normalni ljudi, samo s posebnim viđenjem svijeta.

Korisno prilagođavanje

Prepoznavanje uzoraka i smisla u svijetu koji nas okružuje zapravo je evolucijski korisna stvar. Čovjek može na odgovarajući način da se zaštiti od predatora ili neprijatelja ako je naučio da uočava i prepoznaje neke znake njihovog prisustva, neke detalje koje će povezati kao uzroke i posljedice. To će, na primjer, biti razlog zbog kojeg ćemo iskrivljenu tamnu crtu na tlu nerijetko interpretirati kao zmiju. Ako pritom ponekad i pogriješimo, pa se pokaže da je bila riječ o običnoj iskrivljenoj grani ili konopcu, nikome ništa. Ali ako smo u pravu, ta sposobnost nam može spasiti život.

Problem je ‘samo’ u tome što je kod ljudi sklonih vjerovanju u nadprirodno i teorije zavjera ‘percepcija iluzornih uzoraka’  pretjerano izražena.

Kako to pretjerivanje izgleda u svakodnevnom životu? Na primjer, može vam se dogoditi da sanjate neku stariju osobu i zapamtite san. Ako vam potom drugi dan neki rođak javi da vam je umro stariji član porodice, možda ćete povjerovati da snovi mogu predviđati budućnost. Pritom ćete, naravno, zaboraviti sve one druge snove koji nisu prorekli ništa, uključujući i sve snove sa starijim ljudima nakon kojih niko nije umro. To je znak da je ‘percepcija iluzornih uzoraka’ u petoj brzini.

Preterivanje i verovanje

Britansko-holandski tim nije prvi koji je došao na ideju da bi problem mogao biti u ‘percepciji iluzornih uzoraka’. Barem jedan od problema. Takva pretpostavka relativno se uobičajeno oslovljava u osvrtima na teorije zavjera, a evolucijski psiholozi često je spominju u kontekstu nastanka religijskih vjerovanja. No začudo, na tu temu praktično niko do danas nije sproveo ozbiljniju studiju.

U novom istraživanju objavljenom u časopisu “European Journal of Social Psychology”, naučnici su sproveli cijeli niz eksperimenata u kojima je učestvovalo 264 odraslih Amerikanaca. U prvom eksperimentu nastojali su da ocjene snagu vjerovanja učenika u postojeće i izmišljene teorije zavjera na ljestvici od 1 do 9.

Na primjer, među postojećim zavjerama navedeno je lažno slijetanje na Mjesec, a među izmišljenima teorija prema kojoj ekstrakt ‘testiculus taurus’ u napitku Red Bull ima nepoznate nuspojave.

Nakon ove procjene snage vjerovanja u nadprirodno i teorije zavjera, naučnici su sproveli eksperimente u kojima su pokušali da vide da li će učesnici s visokim ocjenama biti skloniji uočavanju uzoraka u potpuno nasumičnim događajima generisanim bacanjem novčića. Pokazalo se da su zaista nalazili više uzoraka od ostalih, sve u skladu sa svojim visokim ocjenama.

U sljedećem koraku od učesnika se tražilo da prepoznaju uzorke u dijelima mađarsko-francuskog umjetnika Viktora Vazarelija, jednog od začetnika pop arta, poznatog po korišćenju geometrijskih uzoraka i stvaranju optičkih iluzija. Učesnicima su također predstavili djela Džeksona Poloka koji je svoje slike stvarao relativno nasumičnim, tek djelimično kontrolisanim izlivanjem boje iz kantica.

Zanimljivo je da su poklonici nadprirodnog i teorija zavjera bili skloniji uočavanju uzoraka upravo u djelima Poloka u kojima su oni bili više umišljeni nego u djelima Vazarelija.

Autori ističu da je njihova studija dala prilično uvjerljive argumente da je naša potreba da nađemo neki smisao u svijetu kod ljudi sklonih nadpirordnom i teorijama zavjere pretjerano izražena.

Zaključili smo da je percepcija iluzornih uzoraka centralni kognitivni sastojak vjerovanja u teorije zavjera i nadprirodne pojave“, zaključuje britansko-holandski tim.

Autor: Index.hr

Ostavite komentar