Piše : Mario Vukasović
Aung San Suu Kyi je u periodu od 1989. – 2010. provela preko 15 godina svog života u zatvorima i kućnim pritvorima u Mijanmaru. Bivša uposlenica UN-a, u tom periodu postala je svojevrsna globalna ikona pokreta za oslobođenje Mijanmara od vladavine vojne hunte i najpoznatija politička zatvorenica svijeta.
Prije nekih 10 godina svjetski mediji su upozoravali na njen slučaj, kada sam i prvi put čuo za nju kroz kampanji za njeno oslobađanje koja se tada masovno promovisana na MTV-u, a 1991. godine dobila je Sakharov nagradu i Nobelovu nagradu za mir za svoju borbu za demokratizaciju I oslobođenje Mijanmara.
Vojna hunta je pala, Aung San je 2010. oslobođena, Mijanmar je postao demokratski uređena država.
Pokrajina Arakan u u kojoj se ovih dana dešavaju masovni pokolji i etničko čišćenje Rohindža muslimanskog stanovništva, se nalazi u Mijanmaru.
Danas se na čelu Mijanmara nalazi bivša nobelovka za mir (kakve li ironije) Aung, premijerka i de-facto najmoćnija osoba ove zemlje poznata i po izjavi od prije par godina “nisam znala da će me intervjuisati Musliman” nakon što je dala intervju za BBC u kojoj su joj postavljali škakljiva pitanja o statusu manjina u Mijanmaru.
Danas onaj MTV koji se na sav glas zalagao na njeno oslobađanje šuti.
Šuti i Nobelov komitet, a ja se pitam gdje je ta granica između zločinca i svjetskog mirotvorca broj jedan?
