Bajka o EU integracijama se ruši dok desničari jačaju i osvajaju Europu

Francusku i Njemačku 2017. očekuju važni izbori, koji će pokazati koliko su političari u Evropi zaista popularni.

1

Marin Le Pen, čelnica krajnje desnog Nacionalnog fronta, s oduševljenjem je dočekala odluku socijalističkog francuskog predsjednika Fransoe Olanda da se ne kandiduje za novi mandat.

U posljednjih šest mjeseci Britanci su odlučili da izađu iz EU, a Amerikanci su izabrali republikanskog političara Donalda Trumpa za predsjednika, što Le Pen ističe kao opravdanje antiestablišmentske politike koju zagovara.

“Nemam apsolutno nikakvog razloga da promjenim strategiju. Ne vjerujem u podjelu na desnicu i ljevicu. Postoje s jedne strane nacionalisti i patriote, a s druge globalisti, evropejci i prema tome zagovornici imigracije”, kazala je početkom decembra na izložbi konja u Vilepinteu.

To je okosnica njene političke platforme i retorički adut: ona zagovara moćnu mješavinu otpora integrisanoj Evropi i migraciji sa snažnim osjećajem za francusku posebnost.

3

“Njene ideje nesumnjivo su sve popularnije. Ne samo u Francuskoj; pobjeđujemo u globalnom ratu ideja”, rekao je Bernard Huet, jedan od njenih pristalica i bivši član stranke.

Ipak, Le Pen se mora boriti ne samo protiv svojih političkih suparnika, nego i protiv tamnih mrlja u istoriji svoje stranke, čiji je osnivač, njen otac Žan-Mari Le Pen, u više navrata bio kažnjavan zbog antisemitskih i rasističkih komentara.

4

I ona sama došla je u sukob sa zakonom u pokušaju da približi stranku mejnstrim glasačima. Godine 2015. završila je na sudu zbog podsticanja na vjersku mržnju jer je muslimane koji se mole na ulici usporedila s nacističkom okupacijom, ali za to nije proglašena krivom.

Ti udarci, u kombinaciji s političkim okruženjem u Francuskoj koje kontinuirano marginalizuje Nacionalni front smatrajući ga nekompatibilnim sa vrijednostima zemlje, odrazili su se na rezultate stranke na izborima.

5

Nacionalni front ima samo dvoje zastupnika u donjem domu parlamenta od ukupno 577, kao i dvoje u gornjem domu.

To bi moglo da se promjeni iduće godine kada se održavaju predsjednički i parlamentarni izbori. Marine Le Pen i Nacionalni front jako dobro stoje u anketama, a to je jedina stranka koja je zabilježila povećanje broja članova od 2012.

Marin Le Pen u prvom krugu predsjedničkih izbora mogla bi da dobije 25 posto glasova, a u drugom 30 posto. Pristalice Nacionalnog fronta smatraju da je dolazak stranke na vlast samo pitanje vremena.

Populisti jačaju i u drugim država u Evropi. Slijedeće godine održavaju se parlamentarni izbori u Njemačkoj.

Alternativa za Njemačku (AfD) postigla je velike uspjehe na nedavnim izborima u saveznim državama otevši birače tradicionalnim strankama. Populisti uživaju podršku od oko 16 posto birača, po anketi iz oktobra.

6

Prijevremeni izbori iduće godine održati će se i u Austriji, gdje bi krajnje desna Slobodarska stranka (FPO) mogla da uđe u vladu, iako u decembru desničar nije izabran za predsjednika države.

Izbori u Italiji očekuju se najkasnije 2018, no politička nestabilnost mogla bi dovesti do prijevremenih izbora. Pokret Pet zvjezdica, najveća opoziciona stranka, zagovara protekcionistička i evroskeptična stajališta i želi da organizuje referendum o izlasku iz evrozone.

U Švedskoj, protivuseljeničke Švedske demokrate postale su 2014. treća najveća stranka u zemlji osvojivši 13 posto glasova.

2016-02-22-1456168883-6503776-PVV

U Danskoj, populistička Danska narodna stranka postala je 2015. druga najveća stranka u zemlji s 21 posto osvojenih glasova.

Slobodarska stranka (PVV) holandskog populističkog zastupnika Gerta Vildersa i dalje napreduje, a ankete potvrđuju da se radi o najpopularnijoj stranci u zemlji.

Ostavite komentar