“Bio sam uvjeren da ne moram da jedem zato što sam mrtav i da zbog toga nisam imao potrebu za hranom. Sjedio bih po nekoliko sati u sobi, odbijajući da razgovaram s bilo kim”, rekao je Mekinli.
Njegovo stanje je uzrokovano brojnim oštećenjima mozga i pluća, kao i kostiju na cijelom tjelu posle saobraćajne nesreće. Lekari su se borili za njegov život, a pošto je čudom preživeo, pušten je iz bolnice. Vratio se pod nadzor ljekara, jer je utvrđeno da ima Kotardov sindrom, ekstremno psihičko oboljenje, zbog kojeg je umislio da je mrtav.
Kotarov sindrom je ime dobio po francuskom neurologu koji je 1882. godine opisao pacijente koji su, pored žalbi na gubitak svojine i socijalnog statusa, smatrali da su izgubili i unutrašnje organe. Danas je sve više osoba koje boluju od ovog sindroma, vjeruju da su mrtvi, da su im članovi porodice mrtvi, da je svet uništen.
Deset godina posle nesreće Voren, koji u sretnom braku sa suprugom Sarom ima dvoje djece, tvrdi da više ne misli da je mrtav.
