Oni koji više lažu su ujedno i manje osjetljivi na laž

Istraživanje je pokazalo da amigdala reaguje kada lažemo, ali da ta reakcija postaje sve slabija što više lažemo.

pinocchio-703376_1280

Jedna sebična laž vodi do druge i laži postepeno postaju sve veće, piše “Wired”. Ta pojava može da se objasni smanjenjem osjećanja krivice ili nekom drugom adaptacijom ponašanja vezanom za emocije. Ali, studija objavljena u ponedeljak u časopisu “Nature Neuroscience” tvrdi da je eskalacija u lažima koje govorimo kada ih govorimo gotovo sigurno povezana sa smanjenjem osjetljivosti našeg mozga na neku vrstu negativne emocije koja se vezuje za laž.

“Uzmimo kao primjer Lensa Armstronga. Da li se Armstrong, kad je prvi puta varao na trci Tur de Frans, osjećao vrlo loše zbog toga? Šta nam njegovo ponavljanje tog ponašanja govori o količini negativnih emocija koje su se stvarale u njegovoj glavi?”, zapitao se vodeći autor studije, doktorant iz eksperimentalne psihologije Nil Garet.

Upravo takav uzorak ponašanja su Garet i njegove kolege posmatrale u okviru studije.

U eksperimentu u kojem je učestvovalo 80 osoba, ispitanici su imali zadatak da procjene koliko je sitnog novca u tegli. Učesnici su tada podijeljeni u parove i date su im određene pretpostavke koje su morali da uzmu u obzir prilikom pogađanja broja novca u tegli.

Tako je u jednom slučaju jednom od učesnika rečeno da će on i njegov partner osvojiti nagradu ako u svojoj procijeni mogu da se približe tačnom broju novca. U drugom slučaju je učesnicima rečeno da će njihovo podcjenjivanje i precjenjivanje količine novca u tegli ili ići njima u korist i na štetu partneru, ili ići partneru u korist i njima na štetu.

Učesnici istraživanja bi zbog tih pravila uvijek počeli da pretjeruju u svojim procjenama. Magnetna rezonanca mozga učesnika koji su pretjerivali u svojim procjenama pokazalo je da je amigdala svakog učesnika sve manje reagovala kako su njihova pretjerivanja postajala grublja.

Amigdala je bila najaktivnija kada je od odgovora učesnika zavisilo da li će dobiti nagradu. U tom slučaju, aktivnost mozga povezivala se u najvećoj mjeri s laganjem zbog sopstvene dobiti.

“Što je pad osjetljivosti bio veći, to su laži osobe postajale sve krupnije. Čin laganja smanjuje emocionalni odgovor mozga na neiskrenost i podstiče nas da u budućnosti lažemo sve više. Jedna analiza je pokazala da je smanjenje moždane aktivnosti predvidjelo povećanje u neiskrenosti. Radi se o prvim empirijskim dokazima da neiskreno ponašanje eskalira kada se ponavlja”, dodao je Garet.

Autori studije ističu da za sada ne možemo da znamo koja tačno vrsta emocije nastaje prilikom reagovanja amigdale. Svako ukazivanje na krivicu ili bilo kakvu drugu negativnu emociju predstavlja nagađanje.

“Znamo da je amigdala reagovala kada je učesnik lagao i da je ta reakcija postajala sve slabija kako je laganje bilo učestalije”, zaključili su članovi istraživačkog tima i dodali da su se potrudili da stvore ambijent gdje učesnici nisu imali osjećaj kao da ih neko posmatra.

Ostavite komentar