Penzioner Ibrahim Kapetanović : Život mladih ljudi danas je mučenje bez slobode

Penzionisani tv mehaničar i elektroničar PC sistema te dokazani socijaldemokrata ali i čovjek koji se sjeća boljih vremena, kolektivnog rada i društvene harmonije – Ibrahim Kapetanović za naš online magazin kaže kako je danas primjetno da se eksplatišu mladi i radnici te da je i među starijim sve više onih koji lični interes stavljaju ispred zajedničkoga

brio

Za sve ove godine koje sam proveo u Bosni i Hercegovini nikada nisam pomislio da može biti tako loše i beznadežno kao danas kada sve više mladih odlazi izvan granica naše zemlje a posla neznatno i ima ali plata nema ni za lijeka, kaže sagovornik ali ništa nije nepromjenjivo.

Već na samom početku rata se pridružio snagama koje su branile Bosnu i Hercegovinu jer je to tada bio jedini logičan put, kada staje u odbranu Sarajeva i značajnih objekata u kojima danas stoluju predstavnici kako općinske tako i lokalne vlasti Kantona Sarajevo. U razgovoru za naš magazin Ibrahim Kapetanović akcent stavlja upravno na penzionersku populaciju koja mora prestati sa vlastitim obmanama i ustaljenom praksom glasanja za iste ali i na mlade ljude koji bi trebali slušati iskrene savjete iskrenih mudrih ljudi kako bi postali nosioci društvenih i političkih promjena.

Mi smo se borili za naše gole živote iako smo bez uvoda bili uvučeni u rat, neki su se borili za očuvanje kućnog praga a većina za djecu i dom u kojem smo živjeli. U tim ratnim danima smo žrtvovali primarno sebe jer nismo imali šta drugo da damo, bili smo napadnuti sa svih strana i totalno rastrojeni. Bili smo ludo hrabri, mislili smo da borbom doprinosimo razvoju države iako možda u tim momentima nismo baš svi mislili isto. Građanke i građani Sarajeva u tom momentu su bili zatečeni, mnogi nisu uopšte znali šta se dešava. Nas nekolicina je znala da pred sobom imamo veliki problem ali nismo znali da će veći problemi doći tek nakon rata. Mislili smo da odbranom napada na grad možemo preuzeti i zamijeniti ulogu edukatora koji su nestali nakon rata pa sada imate situaciju da se sve manje čita, da niko ne tumači Emila Zolu niti Viktora Igoa a o Andriću neću ni pričati, on je odavno uz Djeda Mraza proglašen neprijateljem broj jedan. Nismo mislili da će nas odbrana približiti šundu ali izgleda da se i to desilo“ priča nam Ibrahim.

Iako neprimjetno i za nas radeće ljude koji su poznavali samo porodični život i radno mjesto totalno nevidljivo, osamdesetih godina u zemlji koju smo stvarali a zvala se JUGOSLAVIJA (po zahtjevu sugovornika pišemo velikim slovima) dolazi do rasplamsavanja nacionalizma, a ideja o jednoj državi koju smo mi imali i disali te čuvali kao i ideju zajedništva se polako osipala. Početkom je svjedočio urušavanju svega što je radnička klasa kojoj je pripadao predano stvarala. Sada 25 godina nakon razlaza jugoslovenskih republika, kaže da se jasno vidi da lažne elite ne mogu da funkcionišu bez ratova.

Devedesetih godina je došlo do rasplamsavanja nacionalizma i fašizma, odjednom su se pojavili veliki nacionalizmi i njihove manje pridružne grane. Danas ne isključujem da se sve desilo pod uticajima iz inostranstva. Jasno je danas i vrapcima na grani da je lažnim elitama koje nas danas vode nacionalizam prvo oružje. Nakon toga je došlo sve ono što danas živimo a to je imperijalizam, pa otimačine i pljačke koje su svoj vrhunac dostigle u ratu koji se slomio na našim leđima ali i leđima naše djece koju smo tada bez pitanja i pogovora potpuno nesvjesno ostavljali u topovima okruženom Sarajevu. Na moju žalost i tada se manipulisalo ljudima ali se to intezivno radi i danas, jer ne razumiju da nikoga nikad niko nije pitao da li želi u svojoj osnovi biti Bošnjak, Srbin, Crnogorac, Kubanac ili Hrvat kad se rodi. Nacionalizam a to moramo jednom shvatiti nije urođena kategorija, ljudi se uče nacionalizmu a u međuvremenu postaju fašisti jer jedan nacionalizam rađa drugi“ , objašnjava naš sugovornik.

U takvim situacijama, prema njegovim riječima dolazi do stvaranja nesigurnosti i eksplatacije radne snage i mladih ljudi, što je ovih dana veoma aktuelno.

broi2

Eksplatacija je globalni fenomen, ali se kod nas nacionalni lideri hvale da stvaraju jeftinu radnu snagu što je totalni nonsens. Naravno, tome će doći kraj , kao što je došao kraj svemu ali je pitanje do kad ćemo mi i naša djeca, poznanici, komšije, prijatelji i rodbina trpiti ovo MUČENJE.“ i dodaje :

Život koji mladi žive naziva se mučenje, tu nema slobode. Zbog toge treba ujedniti sve snage, a to ćemo kroz iskrene razgovore učiniti prvo mi stariji kako bi obrazovali i uputili mlade ljude koji istinski žele napredak, a ne ličnu korist. Nažalost mi imamo ljude na vlasti i ljude za koje glasamo a ne vidimo da su ti ljudi najmanje ljudi i da grabe sve za sebe, zbog toga što žele da sve prodaju a šta će biti sutra o tome ne pričaju niti se pitaju. Posljedice takvog ponašanja na terenu se vide već sada“, ističe Ibrahim i dodaje da se lični interes uviđa u čestom mijenjanju mišljenja te da takvih političara danas imamo mnogo.

Ipak, i pored svega, ovaj učesnik rata zbog kojeg je izgubio brata i drage prijateljice i prijateljice te bio pod stalnim napadima tokom okupacije Sarajeva, kaže da će se promjene desiti, i da tome moraju da doprinesu svi.

Znate, kada gledam Sarajevo, grad u kojem sam se rodio vidim da je trajno izgubljeno nešto veliko a to je TOPLINA. Ona će se vratiti kada se društvo ponovo uredi, kada najbitnija karakteristika postane LJUDSKOST. Preplavljeni smo lošim vijestima, u takvoj situaciji očekujem da svi istupimo, jer moramo postati svjesni da ovaj svijet i dalje iako stariji krojimo za sebe i svoju djecu. Ipak, nade ima, svijest se mijenja polako. Mladi bi trebalo uz pomoć našeg iskustva da kroz muziku, knjige, kulturu stvore novi svijet u kojem će čovjek bez obzira na religijsku ili nacionalnu pripadnost, živjeti ljudski, što znači dostojanstveno. Ta ideja se, naravno, ne mora zvati socijalizam, jedino je bitno da se nešto mijenja na bolje a ta promjena mora početi od nas“ Zaključuje naš sugovornik Ibrahim Kapetanović

Ostavite komentar