Državni službenici kao pokretači kineskog interneta

Ako ste ikada poželjeli  dodatno pojašnjenje za to – zašto akademsko istraživanje nije samo važno, nego i presudno, onda je rad Gary King, profesor sociologije na Harvardu, može adekvatno odgovoriti na to pitanje.

Zašto? Jedno od gorućih i strateških pitanja sa kojima se suočavaju zapadne vlade je kako se u suštini prilagoditi na pojavu Kine kao nove svjetske supersile. Prvi uslov za razumijevanje ove situacije je razumijevanje ove novoprisutne realnosti.

Sve dok se po kancelarijama vanjskih poslova raspravlja o Kineskim industrijskim i geopolitičkim strategijama, vidi se da je mnogima promaklo kako je režim iz Pekinga riješio problem s kojim se još uvijek nije suočila niti jedna vlast a to je kako kontrolisati i upravljati internetom u svrhu svog cilja.

Čudno je da naši vladati još uvijek nisu svjesni ove prijetnje.  Još čudnije je to što više nema izgovora za ignorisanje. Zbog toga je profesor King uradio težak posao. U studiji koja je objavljenja 2014. Detaljno je opisano kako u suštini kineski režim kontroliše internet mrežu.

Ono što je istraživanje pokazalo jeste da nivo suptilnosti i profinjenosti u sistemu cenzurisanja kineske online cenzure.  Profesor King je praktično dokazao da sve ono što znamo i pretpostavljamo o kineskom internetu jeste pogrešno.  Ono što se pouzdano zna da se korisnici kineskog interneta ne skrivaju nervozno iza velikog vatrenog zida.

Štaviše online debata u Kini je glasna, teško uhvatljiva i zarazna koliko i kod nas iako njihova vlada izdvaja mnogo novca i snage za promatranje internet mreže (po zadnjim saznanjima skoro 200.000 + ljudi ) budno prati i cenzuriše mrežu.

Postavlja se pitanje šta u suštini svi ti ljudi rade ? odgovor bi bio – cenzurišu neke stvari koje možemo predvidjeti poput pornografije, drugačijih ideologija i drugih poznatih stvari, dok su rasprave poput kritike lokalne komunističke partije i političara potpuno otvorene i neograničene.

S druge strane svaka vrsta kolektivnog okupljanja ljudi na ulicama ili najave takvog okupljanja na društvenim mrežama se zabranjuje pa čak i ako se radi o skupovima koji su povoljni za vladajući režim.

Profesor King je u svom radu opisao sliku kineskog režima koji je mnogo detaljniji i pedantniji nego mi to možemo i zamisliti. Stvarna pozadina je u tome što je režim tehnokratski te što većina vladajuće elite ima inženjersku pozadinu.

Oni znaju da je internet bitan za modernizaciju privrede i sigurnost podataka građana, ali ono što je najbitnije jeste da internet omogućava distanciranje ljudi od ispoljavanja negativne energije na ulicama, već se primarno orijentišu na internet kao kanal ispoljavanja bijesa što je mnogo bezbolniji kanal od okupljanja na ulicama, a to gore opisan način cenzurisanja omogućava.

To je suštinski dio slagalice koji nam je nedostajao da vidimo cijelu sliku koju kreira režim u korist prednosti interneta. Također se smatralo da je veliki broj građana Kine bio plaćen ( oko 2 miliona građana) po dolar za kreiranje statusa na društvenim mrežama (pod pseudonimom) te za rasprave koje vode sa kritičarima režima.

Najzanimljiviji dio istraživanja odnosi se na kreiranje lažnih plakata kojim se izbjegava rasprava sa skepticima i kritičarima kao i rasprava o kontraverznim temama uopšte. O čemu se zapravo radi, kreiraju se grafički sadržaji koji slave državu, simbole režima ali i revolucionarnu istoriju komunističke partije. Drugim riječima, radi se o pokušaju zatrpavanja društvenih mreža sa grafikama koje prizivaju emocije i nostalgiju. Tako se s druge strane izbjegavaju priče o konkretnim problemima, nedostacima države te drugim temama koje su zaista važne za građane. Kako kaže profesor King, to je strateška varka koja anestezira i drži ljude podalje od ulice.

Tako se dokazuje da plaćanje statusa možda jeste prazna priča, ali oni koji postavljaju statuse većinom jesu državni službenici koji rade i izvan svog radnog vremena na internetu. Statuse ne postavljaju građani koji se bave običnim privatnim poslovima i žive normalan život iz dana u dan.

Ostavite komentar