Prijatelji i tvrda palenta

Piše : Tarik Kapetanović

Kako početi priču o prijateljstvu a da se sa posebnom nostalgijom ne sjetimo zemlje u kojoj smo svi rođeni, zemlje drugova i drugarica, drugarice učiteljice i druga direktora. Iako mali, odlično se sjećam tog vremena kojeg sada nazivamo ono naše drugarsko vrijeme.

 

Tada su nas učili da damo časnu pionirsku riječ da budemo dobri drugovi, još bolji prijatelji i da dijelimo sve ono što imamo ispred sebe na stolu. Tada smo imali puno, u vrtiću par lončića s mlijekom i čvrste komade palente u tanjurima od metala, par autića i lažne lego kocke napravljene u  Splitu.

Taj period drugarstva u nas je čvrsto usadio osjećaj da je prijateljstvo trebamo najpažljivije čuvati, te da smo sa jednim pravim i iskrenim prijateljem zaista bogati a da oni rijetki koji imaju njih par mogu dotaći granice univerzuma.

Međutim, vrijeme se promijenilo prijatelji preko noći postadoše nešto drugo, otuđiše se i odoše nekim svojim putem. Neki se jednostavno turbo brzinom počeše zabavljati sa djevojkama i nestadoše u mraku a drugi počeše da rade i ozbiljno privređuju.

Prijateljstvo ipak ne nestaje, jer sreća dok otvarate poštansko sanduče u kojem je pozivnica za momačko veće raste usporedo sa finalnim pripremama  i odabirom garderobe za tu veliku noć koja je fokusirana samo na prijatelje.

Nakon toga, prijatelji privremeno nestaju, jednostavno se izgube u nekim drugim večerima, u vremenu i prostoru u poslovnim sastancima, djeci koju odgajaju ili ih jednostavno ukradu neke naše zajedničke priče koje im više ne zvuče isto.

Zbog  toga, i dalje nastojimo zadovoljiti potrebu za prijateljstvom sklapajući neka nova instant drugarstva koja nam samo prikrivaju strah da ne ostanemo sami. Upravo taj osjećaj da možemo ostati sami nas odvodi u potragu za novim i drugačijim pa čak i različitim oblicima prijateljstva na koje možda do sada nismo navikli niti se sreli s njima.

To nikako ne znači da ta prijateljstva nisu jednako dobra, efikasna i značajna kao ona koja traju od djetinjstva, ne samo im je oblik malčice promijenjen.

Jedan takav oblik prijateljstva satkan je u aplikaciji koja ti omogućava da napišeš želju za svoje prijatelje. Kasnije se ta želja procesuira i na kraju i ispuni. Upravo zbog toga u virtuelnom svijetu u kojem sve češće živimo, takve aplikacije možemo primijeniti na listi prijatelja koja je uvijek negdje tu pri ruci.

Tek onda kada se forma spomenute aplikacije otvori, kada vidite da ćete sigurno uploviti u luku Mjeseca prijateljstva i kada vidite da tako lako možete ispuniti želju prijateljici ili prijatelju. U polju označenom sa „Unesite želju Vašeg prijatelja“ počnete da pišete i teško da se možete zaustaviti jer želja je uvijek samo jedna, bez obzira na broj prijatelja za čije iskrene želje zaista znate.

Aplikacija je stajala otvorena na ekranu računara a imena prijateljica i prijatelja su se smjenjivala u glavi, vidio sam sve njihove osmjehe, rođendane, zajedničke derneke i nove i stare ljubavi.

To mi je pomoglo da napravim kratku listu onih kojima bih zaista poželio nešto.

Rekao sam kratka lista, da ali na njoj su bila imena baš onih koje sam u tom trenutku a mislim i do kraja života mogao nazvati prijateljima.

Naravno, tada u glavi poredam da su na listi oni stari prijatelji koje poznajem već duže od trideset godina a tek sam u svojoj trideset i petoj ali i oni novi, mladi prijatelji s kojima se znam tek godinu ili dvije.

I jednima i drugima sam poklonio mnogo ljubavi,  strpljenja, oprosta pa čak i mudrosti koja nam je efektivno podarila krađu vremena od porodica, posla, ambicija ili čak kratkotrajnog odmora zbog kojeg nam se u momentu nije dalo ispijati kafu sa starim ili novim prijateljem.

Onda shvatim, da se muška i ženska prijateljstva ipak malo razlikuju, meni i mojoj prijateljima onim s kojima dijelim ovaj nebeski svod trideset godina i više je ipak sada potreba rutina i mjesto boravka, baš kao što smo to imali na početku naše priče u vrtiću.

Danas nam je potrebna kafana, ta institucija u kojoj se sastajemo u određeno doba dana i noći samo onda kada je to nama znano. Ne pitajte za sve tajne prolaze i puteve kojima idemo do te kafane kako bi nas efektivno zaobišle obaveze koje smo morali odraditi baš tog dana.

Rutina nas je natjerala da jednoga dana kafu plaća jedan, drugoga dana drugi prijatelj a već trećeg dana svalimo ceh na nekog četvrtog prijatelja.

Sjećajući se, u uglu usana mi se razvuče osmjeh i sinu mi ideja za jednom dodatnom pomalo otkačenom željom za moje prijatelje koju ću upisati u aplikaciju dok traje #mjesecprijateljstva možda se i ispuni, ko zna.

Siguran sam da će dobro doći jer kraju prijateljstva ne kumuju aplikacije, nego naša sujeta ali i sklonost ka sklapanju instant prijateljstava. Za mene su ipak oni prijatelji čije želje upisah u ovu otvorenu aplikaciju  zaista pravo blago.

Neću se pokolebati, sklapati ću ja i nova prijateljstva, ona koja će također trajati ali ipak ću malo više vremena i živaca posvetiti onima za čije želje znam i onima koji pamte ukus tvrde palente sa početka ove priče.

3 Komentara

  1. lasertest 25/09/2015

Ostavite komentar