Berlin – Kreativna sredina slobodnog razmišljanja

Piše : Ernesto HeRah

Kako se otvoriše ona aerodromska vrata otvori se potpuno nova dimenzija prijestolnice različitosti, slobode i umjetnosti, Berlin.

Radošću dječaka koji dobije svoju igračku iz snova pogled mi je letio sa jedne strane na drugu, ne zato sto sam izašao iz sivila u kojem obitavaju ovdašnji mozgovi nego zbog toga što svaki kutak tog grada nevjerovatnom brzinom plijeni vašu pažnju. Savršeno dizajnirani haos, u kojem se i oni koji su tu prvi put, odlično snalaze


Nakon samo jednog dana provedenog u Berlinu, shvatite da je to grad gdje su svi dobro došli, gdje za svakoga ima mjesta i gdje svako može naći nešto za sebe a opet da nikome drugom ne smeta.

I uvijek mi na pamet padne jedno te isto pitanje, kako oni u milionskim gradovima ne smetaju jedni drugima a mi u Sarajevu se sudaramo, i što je još gore, daleko odbijamo jedni od drugih.

Siguran sam u jedno, a to je da pripadam najgoroj tranzicijskoj generaciji na ovim prostorima, gdje izopaćena politika kreira mišljenje mnogih i gdje se svijest kreira preko kore hljeba, a svi znamo gdje nas je to jednom odvelo, pa mi se onda logično nameće i drugo pitanje, znamo li drugaćije?

Da smo velike prićalice i da volimo puno da vazimo to znamo, to smo valjda naučili od predaka koji su satima mogli sjediti na kafi uz dobro poznato “jah”, pa se to izgleda i generacijama poslije prenijelo, na žalost u pogriješno vrijeme, kapitalizmu.

Prateči već godinama domače medije i portale polako shvatam da se kod nas sloboda govora, pretvorila u mržnju, sloboda izražavanja u pljuvanje tuđeg, iako sam ništa nisi napravio, sloboda kretanja u ogovaranje, otkud mu lova itd.

Suluda je sadašnjost koja sputava kreativnost mladih ljudi i ograničava mogućnosti da ispolje svoje  emocije i pokažu ono što znaju, samo zato što nemaju nekog iz “halke”, kako se to sad u narodu kaže, ko poznaje ministra, načelnika opštine ili nekoga bliskog njima.

Postoji i drugi put, svi mi pokušavamo sebi kreirati svoju svakodnevnicu i bolje sutra pa i ako se odlućimo za neki več unaprijed suludi korak, moramo proći trnovit put jer razumjevanje nećemo sigurno dobiti od onih od kojih bi realno trebali, jer smo manjina, većina, zeleni, crveni, plavi, ovi ili oni ili nemam dovoljno za uložiti u tuđe đepove i tako već godinama.

Zemlja staraca i stranaca sve više počinje da dobija svoj oblik jer perspektiva za one koji žele i mogu a imaju i znanje, mnogo je ljepša van granica nekada lijepe Bosne i Hercegovine.

Do kad ćemo imati snage da se laktamo sa uhljebljenicima i njihovim potomcima čija poznanstva imaju veću vrijednost od nećijeg znanja? Ili čemo i dalje misliti da je problem u nama, a naši roditelji iz socializma i dalje slijegati ramenima.

Natpisi kao sto su “Tvoja Ideja”,”Izbjeglice dobro došli”,”Block G7”, samo su neki od grafita na koje sam naišao u Berlinu od milion drugih koji podstiću na borbu protiv režima koji nameće svoja pravila. Međutim ono što je još interesantnije je da se ljudi stvarno bore za taj status u društvu a ne samo pričaju o njemu kao što se to kod nas radi zadnjih dvadeset godina.

Kada je švabo tako nezadovoljan nekim potezima vlasti u vjerovatno najsavršenijoj državi u Evropi, pruža otpor i bori se da mu bude još bolje, onda mogu misliti koliko smo mi prezadovoljni kada niko ne diže glasa zbog svega što se dešava oko nas.

Ma tače Njemačka, hajmo na fuka.

Ostavite komentar