Zašto je teško poslovati u Bosni i Hercegovini ?!

Piše : Tarik Kapetanović

Nisam siguran da li na papir mogu prenijeti sva iskustva koja imam kada govorim o poslovanju sa onima koji sebe zovu autohtonim narodom Bosne i Hercegovine, sa onima koji su povezani sa vjerskim i nacionalnim strukturama  i sa onima koji na izgled uspješno vode biznise, rade i stvaraju porodice u Bosni i Hercegovini.

Nisam siguran da li  je moguće opisati koliko teško većina spomenutih ljudi razumije posao i poslovanje te s kakvom težinom uopšte daju mogućnost da neko radi i zaradi i od toga živi.

S druge strane pitam se i razmišljam kako je sve to nastalo, gdje je sam korijen problema i zašto se uopšte mora komunicirati sa tim i takvima. Razmišljam i pokušavam da dođem do racionalnog zaključka.

Naime, kao evidentan problem vidim prošli sistem koji vjerovatno svima nije dao isto, neki su sigurno imali manje, neki više dok neki treći nisu imali ništa. Upravo ti koji nisu imali ništa su barem nešto dobili u prošlom sistemu a u taj paket od nešto govorimo o besplatnoj edukaciji, stanovima i nekom poslu u gradovima.

Sve drugo je valjda bilo na stand by sve do pojave nekog novog sistema u kojem su u eksepresnom roku počeli da zarađuju, stvaraju, kreiraju i uzimaju što bi se reklo šakom i kapom.

Nakon toga je uslijedila era stvaranja velikih lidera i velikih ali i malih podanika koji su svoju odanost naplatili na milion načina. Neki od njih su jednostavno poželjeli da ostanu u privatnom sektoru, neki su poželjeli državničke neki administrativne stolice i to su i dobili. Odanost je naravno višestruko nagrađena i krenulo se s poslovanjem, krenulo se s radom i prodajom na sve strane i svima.

Naravno, preko noći su stvoreni veliki centri moći oko kojih se ve vrtilo, oni su pomno gledali u spisak odabranih prezimena, zaokruživali su ko može živjeti a ko mora životariti te ko na kraju mora za svoje dobro otići iz zemlje koja se još zove Bosna i Hercegovina.

Stvorili su klan, stvorili su halku odabranih u kojoj se jasno zna hijerarhija, zna se ko može kome se daje, zna se ko prolazi i zna se i zašto ali se o tom zašto rijetko piše a još manje govori.

Naime, postoje strukture koje su iz nekog razloga povlaštene a te strukture imaju svoje ime i prezime, njihova djeca imaju svoja imena i prezimena, njihove žene sadašnje i buduće imaju svoja imena i prezimena i sve je to odavno upisano u knjigu u tefter za koji malo ko zna.

Naime, iluzorno je misliti da ćete nešto grandiozno uspjeti ukoliko niste u tefteru, možete se pretvarati, dodvoravati, glumiti možete od sebe praviti budalu, pogaziti svoje i stavove svojih predaka ali ako vaše prezime i ime ili imena vaših predaka nisu u knjizi odabranih u vi jednostavno nemate čemu grandioznom da se nadate.

I onda nakon godina koje prolaze, edukacija, kontakta s ljudima običan čovjek sjede i razmisli šta može uraditi.

Nema mnogo opcija.

Političke stranke, jedna stranka, traženje posla u državnom sektoru ili rad u privatnom sektoru. Postoji i treća opcija, privatan biznis u svojoj režiji. Nakon složenih činjenica u glavi čovjek krene, političke stranke rade o knjizi o kojoj sam pričao, ukoliko vas nema među odabranim imenima, možete biti samo član, traženje posla u državnom sektoru je misija nemoguće jer opet dolazimo do iste knjige, zapošljavanje u privatnom sektoru interesantno iskustvo rada za one koji su postavljeni od političkih struktura i za platu toliko mizernu da nemate načina da napravite bilo kakav progres i onda onaj fenomenalni kraj, kreiranje vlastitog biznisa.

Tada počinje prava igra, region vas podržava, ljudi iz regije šalju poslovne prijedloge, počinjete da zarađujete da kreirate poslovnu atmosferu, učite od ljudi sa istoka i sa zapada, počinjete da educirate i ljude koje dolaze iz regiona te iz prve ruke vidite da ljudi znaju i razumiju posao te da rade u smjeru kreiranja boljeg poslovanja a onda dođete do lokalnih direktora, sekretara, voditelja odjela i ozbljnih ljudi za koje ste mislili da kreiraju poslovnu atmosferu u Bosni i Hercegovini.

Tek tada shvatite da oni postoje samo kao privjesak politike koja radi po knjizi, tefteru u kojem je iz nekog razloga često političko – obavještajnog iz prošlog sistema upisano ime njihovog, oca, majke, tetke ili nekog trećeg a njima jako bitnog člana porodice.

Tada znate s kim imate posla, na prvu vrlo uspješni ljudi, barem to tako djeluje, ozbiljna odjela, kancelarije, automobili i proizvodi a na drugu kada čujete sve njihove prijedloge, kada osjetite način komunikacije i jasno vidite put kojim oni žele da idu prema uspjehu shvatite da se radi o jednoj nedovoljno educiranoj, primitivnoj, mogu reći intelektualno graničnoj vrsti ljudi s kojima  da su neka druga vremena i neki drugi uslovi ne bi dijelili ni isti prostor zoo vrta u koji možda dovodite djecu vikendom.

Tada shvatite gdje živite i s kim živite. Tada shvatite ko vam kroji politiku, sudbinu i potencijalno određuje da li možete dobiti neki posao ili ne ili se umišlja da su baš on ili ona odrednice vaše nafake.

Shvatite i da imate posla s ljudima koje je gladan falus napravio i s ljudima kojima naglo prikupljanje moći i novca koji dolazi ne po radnim nego po drugim zaslugama godi toliko da umišljaju kako mogu određivati tokove sudbine.

Taj raspored snaga vas u nekim godinama dovede do toga da dobro promislite šta da radite dalje. Isplati li se trošiti život, energiju, znanje i generalno postojanje na takve ljude ili ih treba u širokom luku zaobilaziti, raskrinkavati i jednostavno toliko demistificirati da i sami imaju problem o kojem će barem trenutno razmisliti.

Nisam siguran kako napraviti finalan zaključak teksta i šta zaista mogu uraditi da običnim ljudima kojima pripadam otvorim oči.

Sad je očito na nama, znam da do nas nije ali ja znam da saburiti više neću i da pardona garantovano više neće biti!

Ostavite komentar