Ko ti je taj gospodin Grey i zašto o njemu toliko pričamo?!

Piše : Tarik Kapetanović

Krv, oštri zubi i svilena posteljina, e o tome pričam. Zašto je sve to toliko popularno upravo sam vam rekao počevši sa krvlju

Sasvim tiho i bez velike pompe, baš onako kako to treba da bude u naša kina useli film o svim nijansama sive. O čemu se radi i zašto je trg ispred kina pun djevojaka i žena koje same odlaze gledati film muškarci baš i ne razmišljaju. To je za njih samo još jedna noć s prijateljicama ali i slobodna noć za druženje s drugovima u nekom lokalnom pubu.

Ipak, muškarci su ti koji već narednog dana nakon projekcije filma zakazuju sastanak sa djevojkama ili ženama kojima su okruženi. Baš tada kao nenadana tema u razgovor se ubaci gospodin Grey o kojem muškarci i ne znaju mnogo.  Ko je u suštini on, zbog čega ona o njemu priča i zašto je tako opčinjena njim a ne realnošću u kojoj se nalazimo su samo neka od pitanja koja se motaju po muškim glavama dok slušaju priču o već spomenutom filmu.

Pa hajde da krenemo redom, gospodin Grey je čista fikcija, ali u priči Grey je situiran, mističan i svestran zavodnik koji vozi i jedrilicu i helikopter. Šta mu više treba pitate se? Ništa osim da je pomalo bezobrazan i perverzan i sve bude na svom mjestu?!

Zašto onda vaša žena ili djevojka koja i nije baš poletna da isproba neku svoju i vašu fantaziju ili se čak libi da govori o takvim stvarima jedva čeka da ode u kino s prijateljicama, muškom mozgu nije poznato. Međutim tu smo i mi rijetki primjerci vrste koji istražujemo i kopamo po prljavom vešu Hollywooda samo da bi spasili jadni muški rod.

Morate da znate da osim filma o kojem govorimo na tržištu postoji i istoimena knjiga koju je vaša draga vjerovatno već pročitala. Naime, žene ne drže knjige na vodokotliću nego u ladici pored kreveta ili čak i ispod kreveta pa knjigu sigurno niste ni primijetili, ali ni to nije bitno jer knjiga nema nikakvu literarnu vrijednost.

Njena prava vrijednost je u potpunom zvjezdanom prasku kojeg je izazvala na društvenim mrežama i internet medijima generalno.  Naravno, osnovno pitanje je zašto je to tako kada imamo na hiljade sličnih romana i filmova koje smo već gledali i čitali a dotiču se slične teme.

Sjetimo se samo filmova poput „Devet i po nedjelja“ , „Slivera“, „Sirovih strasti“ i Sharon Sstone (oprostite pobježe mi slovo) iz tog sad već davnog perioda. Malo je ko tada govorio i pisao o tim filmovima onoliko koliko danas pišu o „50 nijansi Sivoga“

Međutim, osnovni i jedini ključ uspjeha ovog romana jeste „Fan fiction“ sigurno se pitate šta je sad to?  Fan fiction nije ništa drugo nego pričanje priča povezanih sa određenim djelom, u ovom slučaju je to film. Priče pričaju zadovoljni i opčinjeni ljubitelji određenog djela u obliku kratkih tekstova povezanih sa temom koje su u suštini čista fantazija onih koji pišu.

Da budemo do kraja jasni, to je isto kao kada bi vi na svoj način (a nije da to nismo radili verbalno) prepričali i oplemenili određene scene filma Sliver. Slično je i kada bi ispričali priču povezanu sa filmom „Sirove strasti“ uz dodavanje likova, mjesta, načina i predmeta radnje. Čini se kao dobra ideja? Baš je u tome fazon.

Zamislite da prvi put nakon ovolikih godina ponovo pregledate Sliver i osjetite kako vam nije dovoljno. Upalite računar i počnete pisati sve ono što ste možda poželjeli vidjeti, proživjeti i osjetiti a niste imali mogućnost. Ukoliko tome još dodate strasti, seks pa sve osnažite i sa nekim maštarijama koje vam se motaju po glavi, vašoj sreći htjeli to priznati ili ne neće biti kraja.

Kada već imate priču, dobru bazu i sve maštarije u glavi, nedostaje vam samo kanal. Naravno u vremenu u kojem živimo to je Internet.  Ostaje vam da vašu priču postavite na Internet, povežete sa temom o kojoj svi pričaju, dodate malo seksa i imate savršen proizvod o kojem će pričati svi.

Međutim, niste vi jedni kojem je pala ista ideja na pamet. O tome vrlo mudro i intenzivno promišljaju i  ljudi koji su već odavno izašli iz anonimnosti a sveske sa svojim eksplicitnim maštarijama pretvorili u film. Jedna od njih je bila Erika Leonard (Erika Leondard) poznatija pod pseudonimom E. L. James.

Ko je sad ona pitate se odakle joj vrijeme da sjedi, mašta i piše? To je neka druga tema, ali eto ta žena ima dovoljno vremena i odlično mašta, čak toliko dobro da je maštala na temu najpopularnijeg ženskog romana i filma Twilight.

Nadam se da su sada stvari malo jasnije, znate ono vampiri i nevine djevojke? Krv, oštri zubi i svilena posteljina, e o tome pričam. Zašto je sve to toliko popularno upravo sam vam rekao počevši sa krvlju.

Reći ćete, Twilight je samo sapunica, tamo se i onako ništa ne dešava. Upravo je čar u tome , ništa se ne dešava ali sve gori od pogleda, kretanja i strasti koja na kraju samo podiže nivo estrogena u ženskom tijelu a nikada se u suštini ništa i ne desi.

Da bi se nešto desilo, barem u tragovima ako mjerimo u minutama potrošenim na scene najperveznijeg seksa trebao nam je „50 nijansi Sivoga“. U početku to je kao i svaki Fan fiction bio web www.fiftyshades.com koji je okupljao ogroman broj čitaoca čiji se broj neslućenom brzinom uvećavao.

Naravno, kao i svaki pametan i komercijalno osviješten autor Erika Leonard je ugasila site i priče kopirala u knjige od kojih je nastala trilogija „50 nijansi Sivoga“ i počela zarađivati novac po receptu koji je već uspio sa Twilightom.

Ljudi su počeli da kupuju neslućenom brzinom, ženska populacija je doslovno razgrabila prve primjerke jer su već odavno bile navučene na sve ono što je Erika pisala na svom siteu. Da je Erika sve napravila mudro, da je pronašla prave kanale i da je Internet odigrao ključnu ulogu u svemu tome očit je naučni primjer vrijedan ozbiljnog komunikacijskog istraživanja.

Erika možda nije imala mogućnost da proživi sve ono što na platnu proživljavaju glavni likovi njenih romana ali je svakako imala dovoljno vremena da mašta i da bude pomalo bezobrazna u svojim maštarijama. Njen uspjeh leži u pomnom i sistematičnom istraživanju, ispipavanju javnosti i korištenju interneta kao medija putem kojeg je kroz komunikaciju sa običnim ljudima uspjela da odredi baš ono što nam se  dopada i čemu ne možemo odoljeti.

Zbog toga nas nikako ne može začuditi njen uspjeh i suma novca kojeg zarađuje. Može nas začuditi to što Erika ima uopšte vremena da mašta te odakle joj novac za puki život dok se nalazi između maštarija.

Nama na žalost niko nije kriv što živimo na ovom teritoriju koji nam ubija i svaku najmanju želju za maštanjem i opuštenim životom. Mi to sebi ne možemo priuštiti. Zbog toga naše djevojke i žene jedva čekaju da pobjegnu i kino, pregledaju „50 nijansi Sivoga“ i barem na trenutak maštaju o životu kojeg je u svojim fantazijama već izrežirala Erika.

Šta je na kraju s nama muškarcima?

Sad barem znamo zašto nam se sve to dešava, ko je uzročnik a ko pokretač problema. Mi možemo učiti od Erike, ako ništa drugo a ono o poketanju uspješnog privatnog posla koji će nam brže vratiti kredit, kupiti novo auto i oplemeniti seksualni život.

Što prije to naučimo naše partnerice će biti zadovoljnije a i sami znamo da njihovo zadovoljstvo utiče i na zadovoljstvo nas samih.

Za one koji žele brzo zaraditi jedan savjet, ponudite svim usamljenim damama za poštenu sumu ulogu momka tokom projekcije filma, a onim hrabrim muškarcima koji su ipak sa svojim djevojkama otišli u kino prodajte kutiju kondoma po nekoj nerazumnoj cijeni.

Ostavite komentar