Snovi o „sponzorušama“

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Tako se danas sasvim slučajno povede rasprava između prijateljice i mene o muško – ženskim odnosima, tom univerzumu koji je još nedovoljno istražen bez obzira što su ljudi kao spustili nogu na Mjesec a robota na Mars.

Nemetale su se teme materijalnog, društvenog, ljubavi čežnje pa čak i požude a na vagi je očito pobijedilo sponzorstvo.  Ono baš kad smo utvrdili da postoje i muške kao i ženske sponzoruše te kako ih je sve više na ovim prostorima.

Međutim, loši komentari o sponzorušama predstavljaju mušku želju za dominacijom, ali tu nije kraj. Tek smo na samome početku. Naši sugrađani ništa loše ne vide u tome da neke djevojke nazivaju sponzorušama, ta titula postaje identična kao i domaćica ili dama ali imamo li zaista pravo da samo ženama dajemo taj slavni epitet kad su i muškarci u današnjem vremenu manje-više sponzoruše.

Dok se na internetu smjenjuju klipovi kako muškarci daju „sponzorušama“ novac, pored njih prolaze u skupocjenim automobilima i kako samo „pali“ to da su materijalno situirani, dobro odjeveni i imaju savršeno ušminkano automobil, komentari na takve tekstove su fascinantni. Samo osude i samo osude.

Nema tu nikakve zamjerke, žene vole ušima a muškarci očima. Sve dok jedne privlači zvuk nabrijanog motora, bazena pored kuće i skupocjenog muzičkog stuba, drugi gledaju obline, boju kose, oblik lica i srazmjer kukova i struka.  Ono što možemo utvrditi da su i takve žene ali i takvi muškarci lakovjerni i ne gledaju bit niti obraćaju pažnju na suštinu o kojoj svakako u današnje vrijeme rijetko promišljaju, jer ko za to uopšte danas ima vremena?

Šta ima loše u tome kada u surovom kapitalističkom društvu žene biraju muškarca na osnovu njegovih „dobara“ ? One samo žele da žive ugodno, da ne rade mnogo te da mnogo ne razmišljaju. S druge strane sreća nas koji promišljamo o sekundarnim karakteristikama je ta što to čine neke žene i da među nama živi i određeni broj onih koji promišljaju drugačije.

Zbog toga ako već osuđujemo žene koje biraju na osnovu materijalnih „dobara“ trebamo osuditi i muškarce koji biraju na osnovu fizičkih a sve češće i materijalnih „dobara“ žena.

Neke žene su ipak pronašle formulu, ekonomija prije svega. Ulog takvih žena je veliki dok muškarac samo ulaže resurse i nešto malo snage.  Pitam se kako da kritikujemo one koji biraju samo na osnovu fizičkih karakteristika i da li je izbor na osnovu čiste fizike jednako podložan kritici kao i onaj na osnovu ekonomije?!

Samo zamišljam šta bi se desilo da se nekim čudom na našim prostorima pojavi nafta te da preko noći naše društvo postane bogato, da milioni eura poteku našim bankama. Da li bi se i onda žalili na sponzore i sponzoruše ili bi sa strane uvodili još uglađenije, još uljudnije i još ušminkanije sponzoruše i sponzore koje koštaju mnogo više?!

Bojim se da bi, te mislim da bi tada mnogo manje kritizirali a mnogo više plaćali. Doduše mnogi snovi muškarac i žena bi se ispunili a društvo bi u jednom kratkom periodu postalo bolje, humaniziranije i na kraju smirenije dok novac nebi nadvladao razum a onda kud koji mili moji.

Ali dok ispod kamenja ne nađemo naftu „sponzorstvo“ će ostati vječita tema oko koje ćemo  voditi žustre rasprave.

Ostavite komentar