Dezinformisanost kao spas

Koliko puta ste sami sebi pokvarili dan? Takvo šta je postala moja rutina i redova praksa. Neki impulsi koje dobivam u letu koji su često u formi informacije mi jednostavno kvare, usuđujem se reći život. Stvarnost ću početi gledati kao matrix, svijet koji naše glave kreiraju kako bi izgledao što lošije, makar sudeći po novinskim člancima i televizijskom programu.

Prošla je hefta za mene bila iznimno ugodna, željno sam čekao vikend da se pomalo razlijenim, odmorim i da na kafi s prijateljima i ispoljim svu dobru volju. Smijali smo se, pričali one iste stare priče koje zvuče jako simpatično. Nedjeljna noć je bila još ljepša, puna topline i očiju koje daju samo pametne savjete i sugestije za nastavak ljepote življenja.

Tada sam koje li nesreće uključio TV. Daljinski upravljač se usijao od mog mukotrpnog prebacivanja kanala na kojima nije bilo ništa osim sijedih stručnjaka koji su neumorno pričali o politici, stranačkim odnosima pa čak i o globalnoj ekonomskoj krizi.

Iako sam znao da je kriminal i bezvlašće uzelo maha na Sarajevskim ulicama, stručnjaci nisu prestajali pričati o nezaposlenosti, besparici i globalnom stanju koje se kako se njima čini neće promijeniti na bolje.

Zbog čega sam piljio u taj ekran, sam sebi teško objašnjavam, ali znam da sam već nakon pet minuta bio depresivan i loše raspoložen.  Sve je bilo haotično i stremilo ka propasti. U tim je momentima moj vedri svijet je prestao da postoji. Sva veselost mog bića je barem na kratko nestala.

Sve se na trenutak promijenilo, mada se ništa promijenilo nije. Demon velikog praska čiji je cilj bio zastrašivanje se polagano uvukao u moj um, koristeći medije kao svoj izvor. Tada sam spoznao da sam informisan. U tome se krilo svo zlo. Požalio sam zbog toga i shvatio koliko su sretniji ljudi koji žive u neznanju. Toliko su prostora i rahatluka za sebe imali jer se nisu živcirali za stvari koje ih se u suštini i ne tiču.

Možete samo zamisliti kakva bi pometnja nastala, da su kojim slučajem stari znali šta to planira Eugen Savojski prije paljenja Sarajeva, pa čak i da su vidjeli plamene baklje kojima se palio grad. Da su ljudi kojim slučajem znali koliko je tifus opasan i kako odnosi živote i sami bi se poubijali jer bi to za njih bio kraj svijeta.U sretnim starim vremenima, neki čak nisu ni znali da se negdje pale vatre, da negdje hara tifus, dok su bolesni u neznanju umirali.

Pokušat ću se zbog toga testirati. Neću čitati dnevne novine, jer su pune loših vijesti koje globalno zanimaju ljude, dok one dobre niko ni ne čita, jednostavno nisu interesantne.

Sredina u kojoj radim i pokušavam da opstanem je izuzetan poštovalac loših vijesti i pesimizma, pa čak i kulta komšijskih bolesti koje kao zla kob kruže iznad naših «zdravih glava». Dok se trudim da nekada prezentujem dobru vijest, oni čim prije sve zatamne i pretvore u loše.

Nije sve počelo od mene. Sjećam se dobro svog djeda koji je u vrijeme mog odrastanja i blagostanja nekih 80tih godina štedio za teške dane, koji su malo nakon toga došli mada ih niko nije očekivao.

Informacijama se ratuje, ali se njima i manipuliše čini se nikad kao danas. Ko kontroliše informaciju kontroliše i vlast i politiku. Sve je to nama jasno, ali pomalo muti um onaj mali dio koji povećava dozu primljenih informacija.

Danas jako puno znam o ribljem ulju, koje je sudeći po jednom magazinu jako zdravo, dok drugi odmah kao ulje na vatru daje informaciju da isto izaziva rak. Isto tako znam kako će me globalno zatopljenje natjerati da odselim u Sibir, u kojem inflacija raste pa ću morati da ulažem u zlato koje mi opet neće vrijediti ništa jer se očekuje skori smak svijeta koji ću opet dočekati sa 190 godina jer se životni vijek ljudi produžio.

Za sve ovo sam samo u jednom satu našao još par dodatnih kontrainformacija, naravno na internetu koji je pridonio dostupnosti istih. Jedno je sigirno, sve manje znamo i sve manje saznajemo iako čak i tu informaciju nađoh na webu.

Motorika i ovih par mišića kojim rukovodi mozak nedvojbeno upravljaju mojim tijelom, mediji opet koliko sam shvatio upravljaju mojim mislima. Ukoliko bi zabranili loše vijesti, uklonili bi i loše misli, što bi značajno doprinijelo blagostanju na svijetu, barem ja tako mislim.

E tad bi svi bili rahat, dodaje moj drug, stalni poštovalac loših vijesti i dodaje : «Šta bi bilo s onima koji su rahat a ubije ih serijski ubica, ili ih zadesi zemljotres, aids ili tornado?»

Vidiš o tome nisam razmišljao, idem da konsultujem google, taj sve zna. A ono što mislim da neće znati, makar dok ne postavim ovaj tekst na net je da po svaku cijenu izbjegavate loše informacije, jer je dezinformisanost jedini spas.

2 0 komentara

  1. cheap mens cologne Septembar 25, 2014
  2. best fragrance for men Septembar 26, 2014

Ostavite komentar