Prof. dr. Damir Marjanović: Jer ne boli!

Piše : prof. dr. Damir Marjanović @damirmarjanovic

Krstareći svekolikim internetskim prostorima, u krajnjem uglu world wide web galaksije, naiđoh na jedan rijetko posjećen portal teško pamtljivoga imena, bez autorski potpisanih članaka zasnovanih na, kako se navodi, „provjerenim informacijama naših izvora“.

Na jednoj od slika vezanih za naslovne priče ugledah poznati lik. Iako je bio pomalo izobličen onom među-grimasom „kakvu svi vidimo na fotografijama na kojima se nismo satima namještali da ispadnemo „baš kakvi jesmo“, prepoznah isti – valjda zato što ga gledam u ogledalu svakoga dana.

Naslov uz sliku je pozivao u velikom stilu, a u podnaslovu se nazirala floskula ekskluzivne informacije, pa rekoh hajde da i ja saznam neke nove istine o samom sebi. Krajnje je vrijeme da se spoznam kao ličnost kakvom me vide u ovim zabačenim dijelovima online kosmosa o kojima i pored mnogo truda, ne možete pronaći niti riječi u nezvaničnom Autostoperskom vodiču kroz virtualnu galaksiju.

No, kada sam već „nabasao na ovu pojavu“ odlučih da je malo istražim. Samoljubljiv i svima nebitan, kakvim me, kako poslije vidjeh, tačno opisuju na ovom portalu prvo što uradih u „search“ sekciji otkucah svoje ime (ako budete isto radili ne upotrebljavajte ć,č,dž,đ,ž,š jer u template verziji na kojoj je zasnovan ovaj portal search tvrdoglavo odbija da prepozna ove strane simbole).

Obradovalo me je kada vidjeh prisustvo svoje malenkosti u 20-ak članaka zanimljivoga naslova. Nakon kraćeg čitanja, jer za svih 20 je bilo potrebno ukupno 3-4 minute, lako primjetih da bi bilo interesantno komunicirati sa ovom novonastalom pojavom u smislu pružanja dodatnih informacija, želeći da i ja postanem „pouzdan izvor informacija“.

No u višednevnom kontaktu sa gospodinom „Redakcijom“ (malo čudno prezime, ali tako se čovjek predstavio i tako se nezvanično „provlači“ kroz svoje članke), koja se svodila na  „ja u doboš a ti u bubanj“ i pored toga što štreberski poslušno dostavih svoju detaljnu manipulatorsku bibliografiju i odgovore na pokušaj konstatacija-pitanja-prijekora, ne postadoh tako željeni „pouzdani izvor informacija“.

Bi kako bi i nakon dugoga razmišljanja, a u skladu sa vremenom koje je potrebno za čitanje svih tekstova na ovome portalu, dakle za 10-ak minuta, zaključih da ovaj zalutali kraj virtualne evolucije i nije mjesto gdje će veliki, samoljubljivi manipulator JA, ikada biti osoba na koju će se neko moći osloniti.

Ipak, odlučih u par rečenica pokajnički da se obratim cijenjenom autoru, gospodinu  „Redakciji“ jer mi je jednim postom uistinu otvorio oči. Želim da mu se od srca zahvalim na tome, pa ne zamjerite mi na narednim emotivnim redovima.

Poštovani gospodine „Redakcijo,“

Simbolično, gospodine A – tek tako, kao prvo slovo abecede, kao glavna zvijezda ovoga portala, kao možda pogođeno prvo slovo prezimena:

Uz izraze zahvale što me već mjesecima iskreno pratite i dobronamjerno upozoravate na moj „podvijeni rep“ i sve nepodopštine koje uradih u sklopu svoga kratkoga, neefikasnoga i beznačajnoga mandata i bivstvovanja na političkoj sjeni, posebno želim da Vam se zahvalim što mi otvoriste oči nakon 13 godina mraka.

Naime, nakon ovoga zadnjega posta, ja uistinu nikada neću više biti isti čovjek i sve one ljude koje sam smatrao autoritetima u „onom dijelu“ znanosti, u kojem pomalo statiram i manipuliram, uputit ću na Vaš portal da ih osvjestim i da ih vratim na pravi put dok još ima vremena!

Neka svi prođu prosvjetljenje kroz koje sam ja prošao kada ste postavili jedno od Vaših legendarnih pitanja-konstatacija-aksioma-dogmi pod naslovom „Da li je Marjanović manipulant u znanosti!?“

Duboko otrježnjen Vašim riječima, pohitih na zvanične stranice nekoliko vodećih časopisa iz ovog „mog područja pa čak i šire“ i prenerazih se kada spoznadoh: pa ljudi koji tamo objavljuju su sve goli manipulatori !!! Pa u Nature Genetics (do kojega ni kao manipulator koautor još nisam uspio dosanjati) u zadnjih 5 brojeva od 110 znanstvenih članaka njih 103 u koautorstvu i to većinom više od 10 autora po jednom članku! Sramota!!!

Kada pomislih da ne može biti gore odoh na European Journal of Human Genetics kad tamo od 85 članaka iz zadnjih 5 brojeva njih 84 pripremljeno koautorski, dok „pokvareni amerikanci“ u svojoj inačici ovoga časopisa (American Journal of Human Genetics) od 90 članaka iz zadnjih 5 brojeva, možete misliti, svih 90 koautorski!!!

Ništa bolje ne zatekoh ni u Annals of Human Genetics gdje od 32 njih 31 napisaše koautorski manipulatori. Na kraju, dotuklo me je to što u najjačem časopisu forenzičnih genetičara, mojih dika i ponosa, od 100 zadnjih članaka njih 98 koautorski i to većinom između 8 i 10 manipulatora po jednome radu! Evo i sada se crvenim pišući ove redove! Uistinu sada mi je jasno da i ja pripadam tom znanstvenom ološu sa nekih 150-ak pseudoznanstvenih koautorskih objava od kojih nijedna, pa baš nijedna, nije bez koautorstva  te pošasti moderne znanosti. Niti podatak da sam na preko 85% tih objava prvi ili zadnji autor, što će znati vrijednovati ostali znanstveni manipulatori, ne može da izblijedi crvenilo srama sa mojih obraza.

Gospodine „Redakcijo“, presvijetli gospodine A, spasite ovu krhku znanost od ovakvih varalica poput mene! Preklinjem Vas, kontaktirajte sve ove manipulatore, znanstvene prevarante sumnjive profesorske i znanstvene referentnosti! Otvorite im oči kako ste i meni! Povedite nas pravim, svijetlim putem znanosti kojim Vi kročite! Molim Vas, uputite nas na Vašu bibliografiju u kojoj sigurno nema niti jednoga oblika sekundarne referentnosti, niti jedne dileme o prvom ili zadnjem autoru i vjerujem niti jedne koautorske objave u nekoj od manipulatorskih pseudoznanstvenih škrabotina koje se nazivaju „relevantne znanstvene publikacije“. 

Na kraju, nadam se da mi ne zamjerate što iskoristih Vaš stil pisanja. Htjedoh vidjeti kako se Vi, kao vrhovni znanstveni autoritet, osjećate kada napišete par moćnih i bolno istinitih redova o znanstvenim prevarantima poput mene, koji ono malo svojih koautorskih manipulatirskih redaka zloupotrijebiše da postanu to što jesu. Moram priznati da zgrčeni prsti i znoj na čelu, te skriveni usklik na ustima u stilu „e sad sam mu rekao!“ je tu. Eh da se još potpisati imenom i prezimenom, pa to bi bilo tek vrhunac! Pokušajte to jednom i da uradite! Ne boli!

2 Komentara

  1. Dina Juli 22, 2013
  2. Arne August 10, 2013

Ostavite komentar