Pričam Vam priču

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Bosna i Hercegovina se godinama nalazi u teškoj ekonomskoj krizi, to nije ništa novo, također nije novo znati da će kriza još dugo vladati ovim prostorom. Mnogi građani naše domovine naivno vjeruju da se može živjeti na kredit, neki i dalje vjeruju da se lagodno živi od donacija koje stižu od rodbine u inostranstvu dok treći efektivno žive jer prodaju imovinu koju nisu stekli.

Znamo da je uništena i proizvodnja te da su nam granice otvorene za stranu robu. Sve nam je poznato a mi i dalje živimo. U poslijeratnom Sarajevu živi ili je bolje reći preživljava 11 % stanovnika koji su na ovom betonu živjeli prije rata. Da, dobro ste čuli samo 11 %.

Ni taj podatak ne bi bio katastrofalan da Bosna i Hercegovina nije do kraja podijeljena, ali ne samo nacionalno nego i materijalno. Na jednoj strani žive ekstremno bogati, privilegovani i vrlo moćni pojedinci i pojedinke, a na drugoj strani su siromašni žitelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem.

Jedan od onih koje je ekonomska kriza zadesila na ulici je i dedo, kako sam sebe zove. Čovjek visoko podignutog čela, zdrav i rumen u licu, gorštak po čuvenju i zdravlju koje nosi u sebi i pogledu. Baš takvog dedu danas sretoh na ulici, čovjeka u maskirnoj uniformi sa svežnjem papira ispod ruke. Prilazi mi polako i govori kako prodaje priče. Kako i sam živim od  priča, zainteresovah se i za sitan novac kupih par kopiranih vješto heftaricom uvezanih papira.  Ponudih novac bez prodaje papira, ali me deda brzim pogledom presječe i reče :

«Ja prodajem priče, ne želim novac ako nećeš kupiti priču koju trebaš i pročitati»

Pogledam papir, u vrhu stoji ime, Salem Sivac, arebicom napisano «Bismillahirrahmanirrahim» i naslov : «Mala priča o Igmanu, šehidskoj planini» i šehidskoj na Igmanu džamiji». Zainteresirah se i počeh čitati. U oči upadaju simboli, džamije, šehidi, borba, armija, Bošnjaci, mladi. Shvatih poruku, ovaj čovjek vedra duha daje svoju poruku i viđenje dobra i ispravnog života mladima. Želi djed letkom prenijeti priču o ratu, vjeri i svom narodu potencijalnom čitaocu.

Ništa tu nema čudno, poenta je jasna ali je sam nastup fascinantan. Priča koja se prodaje, čovjek u maskirnom odjelu na vrućem betonu, nesvjesno na svoj način brandiran i savršeno unesen u priču koju priča i prodaje. Čovjek, koji je zdravorazumski i bez ikakvog pretvaranja uradio najbolju kampanju za ono što promoviše, ideje svog naroda ideju Bošnjaka.

Domaćin se direktno obraća mladima, koji trebaju da rađaju djecu i da slijede svoj put, spominje i „dedu“ o kojem govori kao uzoru i političkoj veličini. Sklapa cijelu priču u promotivni letak koji za one koji imaju vremena čitati ima jasnu poruku.

Zbog toga bi barem oni koji slijede ideju dede u maskirnom odijelu, oni koji se zalažu za promociju istih ideja trebali podržati ovog iskrenog i dobrog čovjeka, kako materijalno tako i moralno.

Meni se čini da dedo pristupa ljudima prodajući priče, konkretno, bez straha i stida, otvoreno i narodski jasno. Dedo je savršen alat promocije, samo ga treba usmjeriti u pravom smjeru. Zbog toga je moja profesionalna poruka kolegama koji se bave komunikacijama u političkim strankama koje promoviraju dedine stavove, da pronađu ovog čovjeka, konkretno mu pomognu i usmjere ga na pravu adresu, ka narodu i ljudima kojima pripada.

Ukoliko to ne urade, svo ulaganje u skupe kampanje će proći bez velikog odjeka.

Zapamtite, ljudi vole priče i ljudi pričaju priče.  Neki žive od istih lagodno neki ih prodaju za marku na ulici, razlike nema sve je stvar pakovanja.

Kompletnu dedinu priču možete preuzeti : ovdje 

 

Ostavite komentar