Prijateljstvo kao nagrada

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Sasvim neočekivano jedan komunikacijski internet alat uspijeva spojiti ljude različitih mentaliteta, opredjeljenja, životnih pogleda pa i nekih geografskih razlika. Pitate se o čemu je riječ, naravno o twitteru.

Prije nekoliko dana sam dobio direktnu poruku od prijatelja koji me sasvim slučajno ugostio tokom mog boravka u Opatiji. Razmijenili smo par tweetova, pronašli se na kafi on meni pokazao grad, ja njemu ispričao nešto više o meni i tada smo jednostavno kliknuli. Na svu sreću, nekoliko mjeseci nakon toga moj prijatelj u pratnji supruge dolazi u #Sarajevo. Kao i sve poštene tweeteraše bio je red ugostiti ih te jednu nedjelju posvetiti dragim gostima.

Dok sam prilazio lokaciji na kojoj smo se trebali naći, razmišljao sam o tome kako im #Sarajevo izgleda,  hoće li ljudima stvari i dešavanja koja meni djeluju normalno jer živim u Bosni i Hercegovini gostima zaparati čula?!

Kako i na koji način objasniti duh Sarajeva u tako kratkom roku, pojasniti pune ulice i barove na jednoj strani i nedostatak novca i krizu na drugoj strani? Kako objasniti otpale ukrase sa fasada, obilje uličnih kafića, razliku između starih i mladih ljudi, ostatke socijalizma i realnost podjele koja se sama po sebi u svakom razgovoru nametne?!

Nakon svega napravim odluku, drage prijatelje ću s osmjehom provesti kroz #Sarajevo, koje će i meni postati interesantnije i novo . Šetamo i tweetamo, prolazimo gradom koji je baš te subote kako zbog lijepog vremena i koncerta Halida Bešlića bio krcat. Ispred nas se redaju kafići, restorani a miris Baščaršije nas nekako poziva da večeramo po treći put.

Do mene @kjukar , @krissirola , @blamiya. Raspravljamo o ratu, novom dobu i pravimo poređenja sa onim što se dešava u susjednoj EU tj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, puno sličnosti nešto više razlika i nešto udrobljenih pogleda na svijet.

Teme slične, korpucija, politika, ljudi, društvo, turisti, EU, posao, zaposlenje. Poneseni pričom ogladnimo i našim dragim gostima pokažemo šta je to i kako se rabi aščinica, nakon koje je zrak na obližnjim vidikovcima bio izvanredan.

Pokušam @kjukar objasniti razliku mentaliteta između Hercegovaca i Bosanaca te opisati dobrog Bošnju sa svim njegovim vrlinama i manama. Taman kad sam počeo opisivati nađosmo se na uzanom putu ka Vrelu Bosne sa automobilima i s jedne i druge strane i praznim parkingom na kraju ceste. Sve je bilo jasno.

#minitwwetup i druženje sa @harisjusufovic je bilo simpatično koliko i slučajno upoznavanje sa @slobodanslolub tokom duge šetnje Ferhadijom.  O tim ljudima nisam znao ništa a sada ih intenzivno čitam na timelineu, što i nije loše za početak, naravno nadam se najboljem.

Saznati nešto novo od ljudi i o ljudima je uvijek zanimljivo iskustvo za mene. Spoznati koliko dobroga u ljudima ostaje skriveno sve dok se ne napravi prvi pozitivan korak je priča za sebe. Važno je znati, prepoznati i umjeti. Nakon toga nagrada dođe sama po sebi.

Moja najveća nagrada je prijateljstvo sa ljudima poput @kujkar i @krissirola kojima #Sarajevo sigurno više neće biti stran i nepoznat grad. Baš kao ni njihova Rijeka i Opatija u kojoj sam tako uživao.

Ostavite komentar