Torbicin manevar „s nogu“

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Znate li Vi dragi moji  vic o Muji i Sulji koji su se penjali na planinu? Niste čuli, naravno jer je takvih viceva malo. Muje i Sulje i njima slični zemljaci i poznanici se teško odluče popeti na neku od olimpijskih ljepotica koje okružuju Sarajevo a kamoli se zaputiti na neki duži put, što zbog nedostatka materijalnih sredstava što zbog  tvrdog stava koji govori u prilog onoj staroj :

„Ne puši u brdu duhana, ne jaši niz brdo hajvana i ne jebi s nogu insana“

Ipak ima i onih malo slobodnoumnijih „Muja“ kao što su moj prijatelj @kemal_ba  i ja. Takvi se odluče poći i na pohod na Staru planinu. Šta da Vam kažem,  vidio Bosanac a više Hercegovac i gdje je to i kako se do tamo dolazi pa krenuo sa stavom „lako ćemo“ tamo će nas dočekati neki fini ljudi.

I stvarno na Staroj planini na samoj granici s Bugarskom  se baš danas održava konferencija #Blogomanija, regionalni susret bloggera koji će razmjenjivati ideje i stavove.

Međutim rijetki su povezali naziv Stare planine  smještene nešto u Bugarskoj nešto u Srbiji sa nazivom Balkana što je i izvorni prijevod ako pitate stare Grke koji su sudeći po mojim impresijama posljednji boravili ovdje.

Stari Grci su utabali teritorij i stavili table upozorenja –  da ovdje ne prilaze ni Rimljani ni Turci ni Švabe a i Džingis kanu je po predajama nekolicine mještana, konju dozlogrdilo ovdje pa je trčeći izveo samoubojstvo bacivši se niz strme litice.

Od tog dana je mnogo vode proteklo rijekama, ali se u zemlji Srbiji rodio stanoviti  Zoran Kiza Torbica @torbica idejni kreator #Blogomanije koji odluči da pozove i ugosti bloggere u predivno uređenom hotelu Flkensteiner.

Međutim rijetki su znali put do stanovitog hotela. U BiH timu koji se na put zaputio iz Sarajeva bili su Kemal Košterbić mala toyota Yaris i ja. Put do Niša je bilo relativno lagan ali dug, međutim put do Stare planine je bio predug i u najmanju ruku čudan, čak i za nas koji dolazimo iz Bosne i Hercegovine a poznati smo po tome što se znamo snaći po brdovitim predjelima.

Ispred nas su se redali mali putevi i raskrsnice,  neke čudne šume i neki pontonski mostovi. Rijetki stanovnici koje smo sretali pored oronulih partizanskih spomenika i nekih čudnih poljana sa još  čudnijim raslinjem su nam pokazivali put govoreći da samo vozimo pravo.

Po Staroj planini smo se pravo vozili punih dva sata i trideset minuta, realno smo mislili da se neko s nama, blago je rečeno zeza (čitaj zajebava), jer hotela nije bilo ni na pomolu. Odjednom smo ugledali tablu na kojoj je pisalo da je hotel udaljen punih 30 km a već smo bili na planini preko sat vremena.

Na kraju se kao fatamorgana pojavilo svjetlo i grandiozan hotel iz kojeg vam sada pišem ove redove. Na moju sreću dobio sam cimere u sobi iz Crne Gore i Slovenije koji su također bili zatečeni putem kojim su hodili.

Čudno, reći ćete jer svi dolazimo iz brdskih krajeva, ali šta je tu je.  Iako smo očekivali, niko od učesnika nam još uvijek nije prišao kako bi potražio informaciju više o boravku i ostanku na snijegu. Štaviše ljudi slobodno izlaze na vjetar i snježnu mećavu koja nas trenutno okružuje.

Kako god da bude, nadamo se da će blogomanija donijeti prave rezultate, da će zaista ova regija i Stara planina postati ozbiljan ski centar te da će se investicija u ovaj hotel zaista nekada i nekome isplatiti. Ljudi koji su ga gradili zaista to zaslužuju ….

Elem da Vam ispričam onaj vic do kraja, Mujo i Suljo su krenuli na planinu, Suljo je mucao i nije mogao izgovoriti riječi do kraja. Pokušavao je izgovoriti nešto na „Šaaaaa“ dok su se penjali na planinu kad se popeo i ugrijao izgovorio je „Šaaator smooo zabooravili“ . Sav razočaran Mujo je silazeći niz planinu ponovo slušao Sulju kako muca „Šaaaaa „ „Šaaaa“

Na to mu je samo dodao  : „ Šuti bolan, reći ćeš mi kad siđemo“

Kada su sišli, Suljo je ponovo izgovorio : „Šaaaalioo sam se“

Hoćemo li mi sići i kada javit ćemo Vam svakako, ako ostanemo ovdje neko vrijeme zavejani, oglašavati ćemo se na zvaničnom web siteu www.staraplanina-spasi.me

Do tada Vas pozdravljaju :

Predrag Lešić , Sani Dolar, Krstić Mišo i Tarik Kapetanović cimeri iz sobe 154 na prvom spratu J

To su ujedno i oni koji znaju da se Zoran Kiza Torbica definitivno nije šalio …

Jedan okmentar

  1. gradkastav.info April 23, 2013

Ostavite komentar