Kada se nakon izbora nađemo u situaciji da se osvrnemo iza sebe i shvatimo kako su neka izborna obećanja i slogani bili samo politički mamac za lakovjerne onda se može smatrati i logičnim da se nedosljednost pretvara osnovnu pokretačku snagu određenih političkih trgovaca.
Koliko je realnih primjera, govori i činjenica da smo svakoga dana zatrpani vizitkama, flayerima i nasmiješenim plakatima onih koji su ovu zemlju vodili u propast a građane doveli do prosjačkog štapa. Kada se ovdje govori o snazi plakata, promišlja se o prvom komšiji. Kada se govori o njegovim predizbornim obećanjima bez ikakvog promišljanja možemo reći da se radi o ljudima koji su nam još od djetinjstva poručivali kako će biti bolje i stabilnije a ništa od navedenog se još nije desilo.
Zašto glasati za nekoga čije će predizborno obećanje trajati koliko i njegova agresivna politička kampanja? Zašto glasati za onoga koji je s plakata poručivao da je deset najtežih godina s njima ujedno bilo i deset najboljih godina za njih, u većini slučajeva političke poslušnike koji svoj stav neće imati nakon izbora.
Koliko će potrošenih ideologa i stranačkih čelnika još godina potrošiti mladima kupujući ih pričama kako suživot, tolerancija i mir nisu osnovni uslovi napretka? Koliko će se vremena potrošiti na analiziranje drugih i drugačijih koji nekome trećem mogu postati prijetnja pa će nam tobože na kraju trebati snaga koja će nas braniti u većini slučajeva od nas samih?
Zbog toga slikam kako ne bi pamtio! Dovoljno lošeg znam i pamtim, na žalost nisam neko ko brzo prašta i čije pamćenje ispari sa prvim zracima sunca. Zbog toga znam da jedino snaga uma može uticati na ono što nas okružuje!
Ukoliko to izgubimo, biti ćemo izgubljeni trajno i usmjereni ka zaboravu koji će ponovo voditi u propast.
