CEO je realnost u inat mnogima
December 8, 2014 – 9:53 am | No Comment

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an
Sam naziv CEO podsjeća na napredne i uspješne ljude od kojih se očekuje da ispunjavaju spisak zadatih obaveza i da na kraju opravdaju prestižno mjesto u društvu. U zavisnosti od vremena …

Read the full story »
24/7

Društveni mediji

Featured

Hapa hapica (Food)

Headline

Home » Headline, Priča se o ...

Neki novi Tito

Submitted by on May 28, 2012 – 12:36 pm4 Comments

Piše : Tarik Kapetanović – @ka5an

Kozarac, malu kasabu ispod planine Kozare pamtim po savršenom miru i tišini te invalidskim kolicima koja su bila ostavljena na sredini ceste na kojoj nije bilo nikoga. Činilo se kao da su svi otišli iz tog grada privučeni zelenilom planine na kojoj ptičice neometano razmjenjuju svoje zvuke.

Nakon niza serpentina i nevjerovatnih šumskih prizora koji se redali uz put, dolazimo do prekrasnog hotela monument i kružnog toga u čijoj sredini se šepurio veliki drveni pravoslavni krst koji sam po sebi predstavlja simbol mira i vjerovanja u nešto što ljudski um slijedi već hiljadama godina.

 

Ulazak u hotel bio je grandiozan, domaćini su pokazali gostoprimstvo osmijehom i tradicionalnom nošnjom te prelomljenom pogačom i rakijom. Iz iskustva sam znao da se sprema neka slava, a dobio sam puno više od toga.

Silazak u hol nakon aranžiranja garderobe u sobi je bio spektakularan, draga lica, još draže prijateljice i prijatelji, nasmijani, vedri i opušteni. Simpatična konobarica čiji je osmijeh i ljubaznost primijetio kolega blogger Stanković Vladimir Deda, poslužuje kafe i sokove umornim putnicama i putnicima sa skoro smrznutim smiješkom i iznimno tužnim pogledom.

Početak predavanja i konstantni tempo koji je svojom brzinom poticao Dragan Močević uvodila su nas u salu i izvodila iz nje istom tom brzinom. Nesvakidašnje korisno je bilo čuti Draganu Đermanović i Drenislava Žekića koji su svako iz svog ugla na specifičan način predstavili struku i posao kojim se tako uspješno bave.

Bili smo proaktivni, twittali smo, blogovali, pravili lične kontakte i kreirali veze. Predavači su bez uzmicanja dijelili svoja znanja i vještine te kontakte i savršeno izbalansirane poslovne uspjehe koji mnogo govore o njima.

Bili smo dobri i darežljivi. U nekim situacijama toliko isti i jednaki da sam pomislio kako se nalazim u nekom drugom vremenu.

Taj osjećaj je pojačavao niz betonskih stepenica koji su samo na očigled vodile u šumu. Nakon kratke šetnje i laganog koraka pod kojim se njihao davno izliveni beton znao sam da idem pravim putem, tamo gdje je nekada koračao Drug Stari.

Iznad svega dočekao me veliki spomenik, hladan i čvrst kao i vrijeme u kojem je pravljen. Ipak, u samom središtu je probijalo sunce, znao sam da nas je Stari učio kako da prikažemo stvari, ali da je znao i da će mu oni koji ga možda nisu voljeli grandioznim uzdahom odati počast – to je sigurno propustio.

Dok sam okretao leđa monumentu jednog vremena, čuo sam žamor u hotelu. Tamo su bili moji prijatelji oni stari i novi koji su tek na Proactivu učili ono što ja već odavno znam,  da je nekada tako lako i prihvatljivo zavoljeti mnoštvo ljudi koji se negdje nađu.

Nakon Druga Starog, mnogi su nas učili da se mrzimo i da ljudima ne vjerujemo na brzinu. Učesnici Proactive-a su razbili taj stereotip. Svi smo već do tada bili specifičan svijet u malom ali smo na Kozari postali jedna ideja koja je odavno prešla granice regionalnog.

 

Upoznati Strahinju Mitrovskog i Željka (Muzafera) Subašića bilo je neopisivo iskustvo koje nas je u smijanju dovodilo i do suza. Vidjeti Beogradske mangupluke na djelu i čuti ono što mi je dugo nedostajalo bilo je iskustvo za sebe.

Pokušavam samo sumirati dio atmosfere koja je fantastično nadilazila našu svakodnevicu kojoj smo se vratili.

Na Kozaru nisam stigao doći kao pionir ali me je neki novi Tito pozvao da širim svoje grane. Nakon Proactiva sam uvjeren da postoje ljudi koji i dalje znaju voljeti na brzinu iako živimo u društvu bezobzirnih koji su nas u stanju gaziti i prolaziti kroz nas.

Biti čovjek je zaista nešto široko i golemo. Zbog toga je termin insan (tur. čovjek) u Bosni i Hercegovini puno cjenjeniji od hajvana (tur. životinja) možda i radi toga, što su čovjeka već odavno suzili a insan ostaje širok i stamen.

Hvala Kozaro!

4 Comments »

Leave a comment!

Add your comment below, or trackback from your own site. You can also subscribe to these comments via RSS.

Be nice. Keep it clean. Stay on topic. No spam.

You can use these tags:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

This is a Gravatar-enabled weblog. To get your own globally-recognized-avatar, please register at Gravatar .