Uganda za parlamentarce – surovi život za lokalce

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an

Stara poslovica kaže : „S medom raditi a med ne lizati prosto nije moguće“ pa je tako i s politikom i političarima. Posebno s onima u BiH koji kada jednom iskuse slast vlasti odjednom shvate kako mogu biti oholi i nedemokratični do samog kraja.

 

Na našu veliku žalost mi nikako da postanemo svjesni te tragične činjenice iako svakoga dana možemo primijetiti (iako se to često od nas sakriva) kako se različite stranke vode potpuno nedemokratski pa čak i autoritarno.

Primjera imamo mnogo, možemo se sjetiti onih davnih i ovih potpuno svježih koje su izazvale gnušanje kod još uvijek koliko toliko politički pismenih pojedinaca.

Međutim rijetki će citirati odavno zaboravljenog Justea koji je rekao da svaka vlast kvari, a mi možemo samo dodati da apsolutna vlast u potpunosti kvari pa makar se radilo i o pojedincima koji potpuno nesvjesno padaju u ralje vlastitog ega koji pod uticajem vlasti počinje da raste do neslućenih granica.

Svi mi znamo da čovjek koji ima vlast gleda stvari iz nekog tupog ugla iz kojeg mi obični smrtnici nikako ne možemo pogledati, međutim da li je ispravno zapitati se šta se iz tog ugla vidi, ili da budem još precizniji koga se i na koji način vidi?

Naravno u tom stadiju političar već drži vlast i sluša samo šefa stranke koji jeste i jedini lider kome se klanja i pokorava. Nema tu građana niti vjerovanja u podršku, građani su zaokružili i obavili svetu dužnost i sada treba upravljati jer se za to dobivaju novci.

Naravno tada se i stavovi mijenjaju, padaju optužbe, dolaze prijetnje i nova obećanja koja mogu osigurati bolje sutra jednog pojedinca i to onog koji drži govor.  Građani su u toj fazi zaboravljeni ostale su samo parole i stranačke kolege i kolege političari s kojima se stupa u nove poslovno – prijateljske odnose bez obzira na ideale i stavove koji su iste doveli do funkcije.

U ovoj skoro pa finalnoj fazi političar/ka je potpuno siguran da je on najbolji izbor građana i da je najbolje da on/ona najbolje odlučuje u njihovo ime. Naravno tada nastaju i odluke u kojima upravo taj političar postaje bitan za zemlju u kojoj se nalazi ili za narod kojeg predstavlja.

U tom periodu mediji počinju pratiti političara i kupiti izjave koje u internet svijetu često završe i na internetu – mediju koji sve pamti. Naravno, niko o tom periodu ne razmišlja o medijskom monitoringu niti efektu izjave koja bi se kroz nekoliko mjeseci ili čak godina mogla žestoko obiti o glavu političkog kandidata koji će radi vlastitog interesa promijeniti i par stranaka i šefova.

Oni koji su glasali već tada počinju gunđati, psovati i proklinjati. Njihov predstavnik nema nikakvog kontakta sa realnošću a do njega niko ne može ni doći. Narod smatra nepotrebnim i ništavnim jer je ostvario vlastitu sigurnost i počeo osiguravati i unuke.

Vlast zaista kvari, a posebno je pogubno autoritativno vođenje politike. Taj proces se u praksi često završi okretanjem sviju protiv svih jer dok ste na vlasti imate potrebu da pređete granicu etičnosti, da napravite pogrešan korak i da prekršite zakon koji bez posljedica možete kršiti na ovaj ili onaj način.

Čovjek tada postaje ekstremno bahat i neodgovoran i tada dolazi do zapošljavanja bez konkursa, ubacivanja rodbine u upravne odbore, postavljanja pravila rada „nezavisnim“ privatnim poduzetnicima itd.. Niko tada ne razmišlja o tome da birači grcaju od muke te da spremaju kaznu već na idućim izborima.

Ukoliko lijek postoji onda se on krije u odnosima s javnošću tj u direktnoj komunikaciji s onima koji su birali. Oni pametni koji su već odavno igrali igru za sebe pokušati će spustiti loptu i vratiti lokomotivu na kolosijek s kojeg su počeli.  Pokušati će biti otvoreni i iskreni a oni najinteligentniji će se možda izviniti za bahatost.

Tada možda mogu očekivati oprost opijenih građana, koji su i do tada očekivali pozitivne rezultate pa će jedno ili više javnih izvinjenja možda i zasjeniti četverogodišnja lutanja u ispunjenju zadatih obećanja.

Na žalost, sunovrat je evidentan, vlast se očito nema mogućnost boriti sama sa sobom, konkretnih pomaka nema a jaz postaje sve dublji i dublji. Nauka možda neće moći dati odgovore a sve metode smišljanja novih poruka ili spinovanja medija mogu prouzrokovati samo dramatičan pad.

Naši političari često nemaju pojma šta u suštini rade, često u javnosti i iznose priznanja kako o svom zanatu ne znaju apsolutno ništa. Jer, koliko smo puta čuli da političar traži pojašnjenje Vlade koja nešto kao radi i priprema!

Dok država puca po šavu a građani vode bitku za koru hljeba, parlamentarci odlaze u Kampalu (Uganda) gdje će prisustvovati 126. zasjedanju međunarodne asocijacije parlamentaraca??!!

Naravno i takav odlazak će proći potpuno bezbolno, iako će ga mediji uredno propratiti. Naučili smo i na izjave parlamentaraca koji često čak i javno govore da ja njihov posao nepopularan jer su im njihovi svrgnuti predstavnici zagorčali sudbinu i kod naroda izazvali negativan odnos i potpuno nepovjerenje.

Biti bahat i taj gard držati i pred kamerama je danas izuzetno nepopularno!

Biti uspješan političar u ovim mutnim vremenima je izuzetno odgovoran i težak posao. Zadatak medija i nas koji pišemo ono što mislimo jeste da nikada ne dozvolimo korumpiranu  vlast koja nas doslovno drži u okupaciji. Mi odlično znamo da biti na vlasti nije isto što i biti na usluzi javnosti i građanima. Ne postoji idealna politika niti će ikada postojati ali da mi moramo biti pametniji i da moramo naučiti razumjeti igre koje nam se svakodnevno podmeću kao kukavičje jaje to definitivno moramo što prije…

Ostavite komentar