Originalne kopije

Piše : @ka5an

Kada sam u ono davno vrijeme tokom studija politologije čitao predmetne knjige i pravio vlastite skripte svi su se ismijavali toj mojoj ideji. U tim skriptama su studenti mogli pronaći slike filozofa čije su citate učili te neke pikantne pojedinosti iz njihovih davno zaboravljenih života.

 

Tih davnih godina sam na jednom free sreveru podigao arhivu i napravio politologija.tk domenu na kojoj su studenti mogli potpuno besplatno skidati skripte koje sam ja noćima pravio. Cijela je priča okončana kada sam u svoju arhivu nepotrebnih papira uvrstio diplomu visoke škole.

Skripte su ostale novim generacijama koje su nakon godina korištenja često predmetnim profesorima govorili kako su učili po nekom „Tariku Kapetanoviću“.  Naravno ništa pogrešno nisu uradili osim što su učili iz nečega iz čega sam i ja nekoliko godina ranije učio.

Profesori su bili bijesni i takve studente obično nagrađivali najnižom ocjenom jer iako su znali, nisu izgovarali njihovo magično ime te naziv knjige koju je uvaženi profesor negdje prepisao i dopisao a onda legalno štampao pod svojim imenom.

Dijelile su se petice i kada se na klupi našla kopirana knjiga i kada nije bilo originale kopije od koje je profesor zarađivao. Naravno i tome je došao kraj, pa smo prije nekoliko dana bili svjedoci kako su djelatnici SIPA-e pretraživali fotokopirnice u kojima su se mogle pronaći „originalne kopije“ knjiga koje studenti najčešće traže.

Zašto je to tako znamo svi, knjige su preskupe a posebno one koje moramo kupiti radi učenja i dobivanja pozitivne ocjene na fakultetu. Fotokopirnice su bile prve u lancu zarade, ljudi su se snašli i počeli zarađivati, izuzetno male sume novca ako sve usporedimo sa profesorskim plaćama, naknadama koje zarađuju na predavanjem na deset katedri istovremeno i kojekakvim naučno-stručnim skupovima na kojima je jedini cilj : lobirati, napiti se i najesti..

Naravno da se intelektualno vlasništvo treba štititi ali bi po tome djelatnici SIPE trebali provjeravati pojedinačno kabinete profesora i njihove biblioteke te autentičnost – navodno njihovog autorskog djela.

Naravno pomoći regulaciji autorskih prava trebamo svi, jer postoje i profesori koji su zaista svojim radom i trudom došli do naučnih istraživanja i pisanih radova a čak je mali procent i onih koji su potpuno besplatno dijelili svoje knjige kako bi studenti učili.

Naravno malo je onih koji su govorili da je u 2012 godini u BiH potpuno nepismeno čak 15 % stanovništva i da smo već  dovoljno zaglupljeni te da možda baš pretresene kopirnice pomažu u procesu opismenjavanja i relativno jeftine edukacije koja u našoj zemlji postaje iznimno skupa sve do granice povlastice za odabrane.

Elektronički pismen dio stanoviništva odavno čita knjige na internetu te se koristi potpuno besplatnim arhivama koje možemo naći bilo gdje na webu. Ukoliko sam ja mogao kucati i postavljati skripte na web potpuno besplatno, mogu to danas i moderni studenti sa puno manje truda.

Mogu se samo nadati da u narednom periodu kopirnice neće kršiti autorska prava te da će profesori  početi izdavati elektronske knjige, kako bi pomogli ekologiju i uništavanje prirode te omogućili studentima puno jeftinije i autorski ispravno izdanje knjige.

Ostavite komentar