Sranje u Ugandi

Piše : @ka5an

Ukoliko neko zna o ljudskim pravima i povredi istih onda su to Bosanci i Hercegovci, ako neko gleda suđenja u Hagu onda smo to opet mi, ako neko sluša nebulozne odbrane okrivljenih i zbunjene stavove sudija onda smo to opet mi….

Na žalost i nama se ispod žita provukao Kony, niko pojma nije imao o čemu a još manje o kome se radi. Nismo mi imali vremena da se bavimo nekim Josephom Konyem dok su nam se u medijima smjenjivale slike naših ratnih zločinaca, međutim kada smo otvorili Facebook ili Twitter nalog pojavio nam se spot koji inovativno promoviše pokret čudnog imena „Nevidljiva djeca“ i daleku zemlju Ugandu u kojoj neka kršćanska grupa koja opet sebe naziva Božjom vojskom otpora, zlostavlja nedužne stanovnike te zemlje.

Taman smo ostali zgroženi torturom nad tim ljudima iako nam je „sranje u Ruandi i Ugandi“ zvučalo skoro isto kada nam je gore spomenuti video u našu svijest uveo zloglasnog vođu pobunjenika koji uz našu pomoć treba biti svrgnut s funkcije i uz pomoć neke elitne jedinice uklonjen i doveden pred Haški sud.

Sve bi zvučalo kao nerealna video igrica promotivni video nije pogledalo  85 miliona ljudi kojima je svakodnevnica isprala mozak i koji žele neku promjenu ako ne u svom onda u tuđem svijetu.

Naravno da nije bilo društvenih mreža ne bi bilo ni videa, da nije bilo ljudi koji su podijelili taj sadržaj priča se ne bi ni proširila svijetom. Naravno uspjeh videa nije zavisio samo od ljudi koji su podijelili video nego i savršene uvezanosti društvenih mreža koje su preko noći pokazale i svoju virtualnu moć.

Iako ova priča nije oficijelno vezanja za marketing niti PR ona je u suštini i jedno i drugo u društvenom smislu koji je pokazao svoju pravu efikasnost ali i iskrenost ljudske prirode koja je nepokolebljiva pred tuđom nesrećom barem kada je SHARE dugme u pitanju.

Da društvena akcija Stop Kony 2012 specifična znaju svi koji su pogledali video, ali da se može izučavati kao zaseban fenomen na društvenim mrežama koje mogu biti zahvalne kampanji koja je samo pojačala važnost društvenih mreža u svijetu.

Neki ni nakon Stop Kony 2012 neće shvatiti koliko su društvene mreže važne niti će shvatiti da se takve medije može uopšte kontrolisati. Neki drugi će početi učiti i koristiti primjere poput Kony 2012 kako bi se promovisali i zaradili.

Koliko će Kony 2012 kampanja zaista pomoći Ugandi ostaje da se vidi, koliko će se novca potrošiti na spašavanje nedužnih života i lobiranje opet ostaje da se vidi. Koliko će aktivisti potrošiti na putovanja i stvaranje filmova može pokazati samo vrijeme.

Naše Bosansko i Hercegovačko iskustvo govori da sit gladnoga nije nikad razumio i da bez obzira na ovakve i slične kampanje neće biti mira dok svjetski moćnici jednoglasno ne kažu „Stop Kony“.

Ukoliko bude drugačije to će zaista biti pobjeda društvenih mreža i presedan u istoriji. Ono što se sada pouzdano zna je da Kony na području Ugande pravi zločine još od davne 2005 godine a da niko od nas nije znao da taj čovjek postoji do prije nekoliko sedmica.  Sud u Hagu Konya hapsi od 2005 ali se on još nije našao iza rešetaka.

Treba li vjerovati da ga je tako teško pronaći ispod guste vegetacije ili detektovati 20 godina staru pušku u vremenu kad sateliti analiziraju sastav tla kilometrima u dubinu?

Na sreću sada 85 miliona ljudi zna da Kony postoji i da zaista ubija nedužne ljude. Pitam se zna li Kony za ovu kampanju i kako se on osjeća? Kako će se nositi sa popularnošću?

Ukoliko ima internet konekciju, može možda i odgovoriti, pitam se koliko bi LIKEova skupio i na kakve bi komentare naišao, možda bi se i promijenio do te mjere da otvori svoj kanal na Youtube-eu?

Ostaje da se pitam šta će se desiti i kojom će brzinom reagovati sud u Hagu i međunarodne snage? Ljudi u Ugandi već čekaju sedam godina a broj žrtava se popeo na 10.000. Iskreno se nadam da će kampanja imati uticaja te da će Stop Kony zaista zaustaviti ovog i slične zločince.

Ostavite komentar