Nisam jedan od naivnih

Razgovarao : Tarik Kapetanović

Richard Quest je jedno od poznatih lica medijske korporacije CNN. Postao je prepoznatljiv sa emitiranjem kada se u programu našao i njegov jednosatni show kojeg je nazvao „Quest“.  Richard Quest nikada nije odustao od posla reportera, pa ga se često može vidjeti ispred reporterske kamere u ekstremno teškim ali i ugodnim situacijama.

Kao specijalist za poslovna putovanja, Quest postaje svojevrstan autoritet kada su u pitanju teme poput promotivnog leta airbusa A380 i drugih zanimljivih poslovnih naslova. Kao reporter može se pohvaliti putem oko svijeta i cijele Amerike iz koje je aktivno izvještavao o predsjedničkim izborima. Također, Quest je bio i privi reporter koji se uživo javio sa sahrane Pape, Jovana Pavala II iz Rima. Bez problema će izvještavati i sa Svjetskog ekonomskog fruma u Davosu.

Šta vas je potaklo na medijski proboj te uopšte rad u elektronskim medijima ?

Uvijek sav uživao u živom prijenosu, kao dijete sam u Livepoolu ustajao i slušao jutarnji program na BBCu. Uvijek sam se pitao kako oni to rade, iznenada dok sam živio u Leedsu, priključio sam se ekipi lokalne St. James radio stanice. Tada sam shvatio kako postoji nešto magično u ideji kojoj je primat da talase sa ljudskim glasom širi kroz zračni prostor. Moja karijera je počela sa petnaest godina ali nije završila sjajno. Ubrzo sam dobio otkaz jer se šefu nije svidio moj odnos sa starijim volonterima niti neke od mojih recimo , mehaničkih šala. Svi oni koji su u medijima radili će prepoznati tu situaciju, jer je uvijek dolazilo do konfilikta između onih koji preferiraju staru školu i onih mladih željnih vlastite slave, promocije i dokazivanja a ja sam bio baš jedan od njih.

Spomenuli ste da ste sa petnaest počeli karijeru, morali ste biti informisani iz kojih novina ste tada crpili informacije?

Usko smo sarađivali sa „Daily Express“ dnevnim novinama koje sam čitao sa posebnom strašću. Sjećam se da sam redovno pratio i tekstove nekih kolumnista koje sam kasnije i lično upoznao.  Tada mi je jedan od njih rekao da se u njegove tekstove često motaju namirnice s pijace, zvučao je pomalo razočarano ali je kasnije dodao : „svjestan sam da je to i najbolja ambalaža koju mogu naći!“. U momentu kada je Daily Express postao tabloid moji interesi su preusmjereni ka „The Daily Telegraphu“.

Vi ste ipak reprezent elektronskih medija, ko su bili vaši uzori tv i radio programa ?

Davno je to bilo ali se mogu sjetiti Noel Edmondovog jutarnjeg showa na Radio 1, još uvijek u sjećanje mogu prizvati te zvuke koji su razarali zidove moje sobe. Na u  Tv programu tu su tada emitovali serijale poput „Fulchester courtroom“ zbog kojeg sam i često bježao iz škole. Nisam propuštao ni show emisije petkom u 9 koje je emitirala stanica ITV poput Within These Walls i drugih.

Kako bi opisali svoj posao ?

Pronađite nešto interesantno i zanimljivo na plavom planetu i pokušajte u sebi potisnuti želju da to saopštite cijelom čovječanstvu!? Nije lako zar ne? – To je moj posao i ono što volim.

Svi gledamo tv u rano jutro, barem zbog servisnih informacija, koji program vi pratite dok vežete kravatu?

Sve zavisi gdje se u tom momentu nalazim.  Naravno ukoliko imam mogućnosti pratim CNN, mrežu na kojoj radim, kako bih vidio sta se tačno dešava, međutim često osluškujem šta i kako govore kako bih znao šta me očekuje tog dana.

Da li pratite informacije news agencija i koliko im vjerujete ?

Naravno, ja sam novinar a svi mi, barem oni koji vole taj posao moraju pratiti tok informacija. Često otvaram cnn.com na som PDA uređaju ali se tu nađu i stranice drugih medijskih korporacija.  Mogu vam reći da ja možda mogu vjerovati kako je moja mreža najbolja, ali nisam arogantan i ne mogu reći da vjerujem kako smo i jedini.

Koji je najbolji dio vašeg posla ?

Mislim da je to upravo mogućnost da saopštim i prenesem ljudima ono što do tada nisu znali. Znate onu priču o novinarima koje često predstavljaju kao autoritete koji su mjerodavni da ispričaju neku priču? Ukoliko znate i nastavak : „Dok vi spavate mi radimo, a sada kad ste budni imamo pravo da vam ispričamo i pričamo šta se sve dogodilo…“

Znamo tu priču, iz koje se nameće i ovo pitanje, koji je najgori dio vašeg posla ?

Možete li ikako zamisliti kako je izvještavati s mjesta na kojem se ama baš ništa nije desilo niti se dešava, a vi morate razvijati priču sve do momenta kada se nešto zaista desi. U međuvremenu vi ste taj koji održava priču i čini je interesantnom. Tada novinar više nije ono što jeste, postaje stand up komičar.

Mislite li da pojedinac može uticati na medij ili ga svojoj karizmom javno predstavljati ?

Dok radite za CNN, možete se osjetiti bitnim jer sjedite uz ljude koji odlučuju o nekom životu ili smjeru novca na berzama. Tada morate sebi reći, ja sam ovdje jer radim svojim posao. Morate uvijek biti svejsni odgovornosti koju nosite sa sobom jer način na koji prenesete informaciju može bitno uticati na ljude. Nisam jedan od naivnih koji vjeruje da radi u čisto novinskoj sredini.

Čim se ponosite ?

Sjećam se da sam jednom čuo kako spikerica na radio stanici 4 govori : „ a sada uključujemo Richard Questa uživo u program“ Na moju žalost, ta spikerica me nije poznavala i mogao sam osjetiti kako iz svega stoji pitanje : „Ko je sad ovaj?!“

Čega se sramite ?

Radio sam intervju uživo sa nekim, ne mogu se sjetiti ko je bio s druge strane, odjednom shvativši da imam pogrešnog gosta i pogrešna pitanja. Nisam bio pripremljen a i gost je bio u nezgodnoj poziciji jer ni on nije bio spreman za temu o kojoj bi trebali govoriti. Bilo je teško izvući sebe i gosta iz te sramne situacije, ali sam nekako uspio.

Svi čitamo novine nedjeljom, koje su vaše omiljene dnevne a koje sedmične novine ?

Ne čitam nedjeljne novine, nekada ih prelistam i pročitam jer to moram učiniti. Zaista mislim kako u njima ima previše teškog sadržaja koji može opteretiti prosječnog čitaoca. Kad želim da odmorim uzmem The Economist a nadam se ću barem poštom dobiti i Urban magazin u kojem mogu samo gledati svoje predivne fotografije. J

Šta vam je neostvarena želja ?

Želio bih dobiti šansu za intervju sa predsjednikom Amerike u ovalnom uredu u Bijeloj Kući

Šta bi radili da se niste zaposlili u medijima ?

Zasigurno bi postao kopilot,  oduvijek sam želio letjeti i upravljati velikim mašinama. Zapravo oduvijek sam želio putovati pa je taj posao bio samo sredstvo i jeftin način da tu želju ispunim.

Ko je vaš uzor u medijima ?

Definitivno bi to bio David Dimbleby, čovjek od kojeg su učili mnogi pa i ja.

Jedan okmentar

  1. Fernando 24 Januara, 2014

Ostavite komentar