Znam kako miriše svemir

Razgovarao: Tarik Kapetanović

Astronaut Greg Chamitoff, trenutno boravi na Internacionalnoj svemirskoj stanici, udaljenoj 220 milja iznad Zemlje. Zemlju je sa ekipom austronauta napustio 31. maja 2008. godine, već je drugog juna 2008. godine ušao u prostor Internacionalne svemirske stanice. Iako udaljen od svoje rodne Kanade, i opterećen poslovima koje samo astronauti znaju efiksano obavljati,  našao je vremena za čitaoce Ka5aN.ba, s kojima je rado podijelio svoja iskustva o životu u svemiru.  On zna a mi možemo slutiti kako izgleda  beskrajnu tama koja se zove svemir i koje emocije budi izlazak sunca koji obasjava odabranu polovinu naše planete koju zovemo Zemlja. Gregov povratak se očekuje šest mjeseci nakon lansiranja u šatl misiji STS-126, poželimo mu sreću.

Fizičke pripreme za boravak u svemiru su teške, da li se astronauti tokom boravka na svemirskoj stanici suočavaju sa povremenom disfunkcijom  tijela ili halucinacijama, nešto slično ispadima svijesti, koji se mogu desiti ukoliko je tijelo izloženo jakoj kozmičkoj radijaciji?

Lično, još nisam halucinirao, ili se ne mogu sjetiti takvih iskustava. Ovdje se osjećam skoro normalno. Čuo sam, da se nekada dešavaju manji ispadi svijesti, kao i svjetlosni udari u samoj očnoj duplji ukoliko kozmička radijacija dopre do mrežnice oka. Ponekad tajno priželjkujem da doživim slično iskustvo. Svi na Internacionalnoj svemirskoj stanici spavamo u prostoru koji zovemo TeSS (The temporary sleep station) privremena stanica za spavanje, ponekad pomislim da bi prostor za spavanje nekada trebalo zasjeniti, pa čak poželim i da spavam na nekom drugom mjestu, kako bih imao mirnije okruženje u kojem bih čuo druge astronaute koji često plutaju  pored mene.

Na Internacionalnoj svemirskoj stanici boravite šest mjeseci, interesuje me kako se ljudi u svemiru šišaju i da li je tako jednostavna rutinska radnja uopšte moguća u svemiru ?

Neki astronauti radi komplikovanog procesa šišanja puštaju da kosa raste, no ja sam se već tokom boravka u svemiru šišao. Također sam šišao i mog kolegu iz Rusije kosmonauta i komandira Sergeia Volkova, nisam siguran jesam li to dobro uradio, ali se kolega nije žalio. Proces je jednostavan, mašni za šišanje približimo usisivač kako se kosa ne bi raspršila po unutarnjem prostoru svemirske stanice. Pokušavao sam da samo proceduru šišanja obavim i sam bez pomoći kolega, ali mi taj poduhvat nije uspio, tada sam puno vremena potrošio na usisavanje čuperaka kose koji su plutali svud oko mene, bio je to mukotrpan proces, puno teži od samog šišanja.

Da li su vam pripreme na Zemlji pomogle kako bi lakše podnijeli boravak u svemiru ?

Astronauti se za boravak u svemiru na Zemlji pripremaju ispod vode. Podvodni uslovi jednaki su ekstremnim uslovima s kojima se ljudsko tijelo može suočiti u svemiru. Jedan od takvih projekata se zove i NEEMO ( Nasa extreme Environment mission). Takvo okruženje se može pronaći na Floridi, blizu Key Larga, to je ujedno i jedini prostor s tom namjenom na svijetu. Boravak u tim ekstremnim podvodnim uslovima zaista pripremi buduće astronaute za sve što ih čeka daleko od kuće, ovdje u svemiru.

U prostoru Internacionalne svemirske stanice boravite s Rusima, da li govorite i Ruski ili kombinujte i učite nove jezike ?

Boraviti na Internacionalnoj svemirskoj stanici sa ljudima koji ne govore vaš jezik je sjajno iskustvo, mi dijelimo prostor u kojem stalno provjerava pritisak zraka, naši životi zavise od  aparata koji nam svakodnevno pomažu pri održavanju života . Posebno je riskantno kada izlazimo izvan stanice u beskrajnu tamu svemira, tada u potpunosti zavisimo od kolega i komunikacije s njima.  Svi moramo znati jezik ljudi s kojim boravimo i dijelimo prostor, mislim da Rusi puno bolje govore engleski nego što sam ja naučio ruski. Pošto su mi kolege Rusi, svakodnevno učim. Kolege me ponekad ispravljaju, ali se kako mi se čini izvanredno snalazim sa kombiniranjem jezika.

Kada Zemlju gledate iz perspektive komete, razmišljate li kako je nekada lakše raditi u svemiru nego na Zemlji ?

Kada retrospektivno pogledam na sve ono što sam prošao kako bih došao do boravka na Internacionalnoj svemirskoj stanici, shvatim koliko je teško raditi na Zemlji. Ovdje je sve suprotno, kako bi se navikao na rad u ovim svemirskim uslovima. Morao sam promijeniti svoje navike i svakodnevnu rutinu. Ponekad dok obavljam neki posao žarko želim da jednostavni stanem i uhvatim se čvrsto kako bih spriječio kretanje mog tijela u različitim pravcima. Puno je lakše raditi u svemiru jer sve što trebate pluta oko vas. Stvari u svemiru, barem se meni čini bježe od vas te se nekim čudom i sakriju, pronađu svoj put do skrivenih lokacija jednostavno plutajući. Mislim da je moj komandir Sergei Valkov taj rad opisao jednostavno, rad u beztežinskom prostoru je zaista dobar, također može biti i od velike pomoći, ali uglavnom zavisi od onoga šta se u trenutku radi.

 

Da li sanjate tokom boravka u svemirskoj stanici, da li se snovi razlikuju od onih na Zemlji ?

Snovi su isti kao i na Zemlji, ali također moram reći da je prelijepo spavati u uslovima svemirske stanice. Spavati u ovom prostoru nije niti malo neudobno. Tijelo samo zauzima prirodan položaj. Ruke jednostavno plutaju te se tijelo potpuno relaksira. Tokom noći se čak ne budim i spavam sve do jutra, ako se to može nazvati jutrom.

Pomalo se teško navići na čudan osjećaj koji ne dozvoljava da glavu držite na jastuku. Mi spavamo u vrećama za spavanje koje moramo pričvrstiti za zid kako se ne bi probudili na dugom mjestu. Iako prije spavanja stvari složim na svoje mjesto, nakon sna ih pronađem na drugom, to me pomalo dezorjentiše, ali tvrdim da ću spavanje u uslovima beztežinskog stanja pamtiti čitav život te će mi strašno nedostajati

Koje bi dijelove dana mogli označiti kao stresne a koje kao relakisrajuće tokom obavljanja svakodnevnih dužnosti na Internacionalnoj svemirskoj stanici ?

Ono što se može izdvojiti i istači kao poseban užitak jeste vježbanje. Mislim, da mnogi od nas misle kako trebaju vježbati tokom dana kako bi se doveli u formu. Na Zemlji je to teško jer nas okupiraju svakodnevne obaveze, ovdje imamo mnogo više vremena za vježbe koje su nam iznimno potrebne kako bi ostali u formi. Ono što je zaista stresno tokom boravaka ovdje je dnevni plan koji se mora striktno poštovati. Ponekad nas sitnice mogu spriječiti pri efikasnom obavljanju zadatka. Tada dolazi do presije, i ljudi postaju napeti što može biti pogubno za astronaute.

 

Kažu da miris može evocirati sjećanja, kako miriše Internacionalna svemirska stanica i koji vam mirisi najviše nedostaju sa Zemlje ?

Na Internacionalnoj svemirskoj stanici imamo jako dobar sistem filtriranja. Zrak se konstantno filtrira, ono što se može čuti jesu ventilatori i njihov neprekidan rad, koji nam pumpa svježi oksigen u svakom momentu. Karbon dioksid se isisava sa svim štetnim sastojcima, tako da mirisa praktično i nema. Kada smo se prvi put ukrcali u šatl, postojao je neki miris na koji smo se već svi navikli, tako da ga više ni ne osjetimo. Ovdje sam osjetio kako miriše svemir. Taj miris je izuzetno jak i može se osjetiti svaki put kada se astronauti vrate sa svemirske šetnje izvan šatla. Tada sve miriše na metal, nismo sigurni o čemu se radi, ali smo taj miris okarakterisali kao «miris svemira». Mislimo da miris nastaje mješavinom atomskog oksigena sa materijalima skafandera. Ono što zaista miriše na svemirskoj stanici jeste i hrana koju spravljamo svakodnevno.

Naravno da mi nedostaju i zemaljski mirisi, nedostaje mi miris jednostavnih stvari, poput mirisa svježeg povjetarca ili šumskog lišća. Bit ću izuzetno radostan kada ponovo osjetim takve mirise.

Koje satove koriste astronauti kako bi podesili svoje tačno vrijeme ?

Na Internacionalnoj svemirskoj stanici imamo mnogo satova, neki od njih jednostavno služe za računanje vremena koje provedemo izloženi svijetlu. Drugi satovi se koriste za računanje vremena koje provedemo u pokretu. Satovi koje koristimo su satovi za svemirske letove koje nam je dodijelila NASA. To je običan sat, koji može mjeriti više vremenskih zona, te je programiran za neke alarme koje koristimo. Moj otac je uvijek govorio, da ljudi sa satom uvijek znaju pravo vrijeme, dok ljudi s dva sata nikada nisu sigurni, ja sam zaista prilično zbunjen što se tiče vremena.

 

Većina Amerikanaca ima ladicu za razne stvari, postoji li na Internacionanoj svemirskoj stanici i takav prostor ili je sve složeno po sterilnom redu ?

 

Jako je teško pronalaziti pomiješane stvari, kojih u prostorima svemirske stanice ima mnogo. Mi zaista trebamo pronaći stvari onda kada nam one trebaju, za to koristimo bazu podataka. Sve stvari su u tom katalogu i pronalazimo ih po bar kodu. Mogu reći da svemirska stanica radi po principu supermarketa. Stvari na sebi sadržavaju bar kod koji se može skenirati. Također ostave za te stari imaju svoje kodove, kako bi lakše odredili mjesto njihovog pohranjivanja. Naši skeneri mogu odrediti tačnu lokaciju stvari koje nam trebaju kao i sadržaj svakog prostora u kojem stvari stoje. Ponekad poželim da sličnu stvar imam i na zemlji kako bih lakše pronalazio i locirao stvari koje tražim u momentu.

Kako se osjećate kada pratite vijesti sa Zemlje od koje ste udaljeni 220 milja? Da li ste pratili Olimpijske igre u Beijingu ?

 

Svakodnevno dobivamo vijesti. Putem linka i video prenosa pratimo i nekoliko različitih TV kanala. Također dobivamo i elektronske verzije magazina i novina koje čitamo. To je zaista divan osjećaj. U svakom trenutku znamo da smo povezani, da nije takve komunikacije osjećali bi se odbačenim i izolovanim. Ljudi imaju potrebu da gledaju vijesti te da budu dio zajednice koja se zove svijet. Gledali smo i Olimpijske igre, nekada nismo mogli vidjeti sve sportske uspjehe radi svakodnevnih obaveza, ali smo rezultate dobivali svakodnevno što nam je bilo jako važno. Moram reći da program do nas dolazi s  zakašnjenjem od jednog dana, ali i dalje praćenje medija na Internacionalnoj svemirskoj stanici iznimno važno prvenstveno za moral i socijalizaciju astronauta

 

Ostavite komentar