Whistleblowers

Piše : Tarik Kapetanović

Neki ljudi u Bosni i Hercegovini možda i znaju za organizaciju „zviždača u pištaljku“ ili „whistleblowersa“. Ti ljudi u nekim dalekim zemljama aktivno učestvuju u otkrivanju korupcije i korupcijskih afera i prevara. Njihov uspjeh je iznimno velik i odavno nadmašuje uspjehe i akcije policijskih antikorupcijskih grupa.

Mi smo na Balkanu odnedavno počeli puhati u pištaljke ali i kad zapušemo brzo ostanem bez daha. To je logično jer bjesomučno puhanje u pištaljku neće učiniti ništa. Treba ozbiljno poraditi na rješenju problema te organizirati ljude koji će biti dovoljno hrabri da zaista puhnu i počnu pištati iz sveg daha.

Zbog toga je nedavno susjednu Crnu Goru i grad Podgoricu posjetio Stephen Khon, američki ekspert za pravnu zaštitu whistleblowera. Upravo je Khon zastupao whistleblowere u sporovima protiv prevara i korupcije. Zbog toga će čak i oni neupućeni naslutiti da razlog njegove posjete Crnoj Gori nije nikakva predstava već predavanje o prijavljivanju korupcije i zaštite zviždača kao i predavanje o cjelokupnom javnom interesu.

U našim medijima ja nisam čuo ama baš ništa o ovoj posjeti i temi predavanja iako je tema za Bosnu i Hercegovinu i njene građane od presudnog značaja. Na konferenciji se govorilo o organizaciji i njenom radu ali i metodama i tehnikama rada whistleblowersa o kojima mi ne znamo ništa.

Whistleblowersi ili zviždači u pištaljku su uglavnom uposlenici ili viši referenti smješteni unutar velikih kompanija, korporacija pa čak i vladinih institucija. Oni su ljudi od povjerenja te ljudi koje se iznimno štiti. Razlozi za to su jednostavni, čak se i u savremenom svijetu borci protiv korupcije ugrožavaju i često šikaniraju, ali zviždači u pištaljku na kraju uspiju u svom zadatku.

whistle

Ukoliko država očekuje uspjeh ona mora osigurati zakone koji će štititi insajdere na zadatku. Država garantuje njihovu sigurnost i štiti od otkaza.  Kod nas takav zakon ne postoji a kako stvari stoje bilo bi nepoželjno i razgovarati o istom.

Inajderi se protive korupciji i kriminalu radi javnog interesa a ne i nikako radi vlastite koristi. Za taj težak zadatak i uspješno riješen slučaj insajder zaslužuje nagradu. Na kraju spora i po dokazivanju krivice u nekim državama insajderu isplaćuju iznos od 15 do 30 posto vraćenog novca ukradenom u korpucijskom procesu.

Kod nas svi mogu odahnuti. U našem društvu ne postoje insajderi niti zakoni koji bi ih štitili. Naši bi političari i njihovi asistenti na pomen insajdera zasigurno ocijenili kako je njihovo postojanje i rad samo zapadna glupost i kako takve stvari kod nas ne bi mogle funkcionisati.

I bez insajdera i kod nas ima onih hrabrih koji se odluče progovoriti, ali je daleko veći broj hrabrih koji na uho šapću nadležnima. Ovi prvi daju svoj doprinos u borbi protiv korupcije dok drugi sve rade radi svoje lične dobiti. Jedne naše društvo može smatrati insajderima dok drugi mogu ponijeti istu titulu samo je njihov radni prostor negdje iznad direktorovih nogu.

Ostavite komentar