Preletači

Piše : Tarik Kapetanović

Nekada davno prije pojave komunizma u Bosni i Hercegovini nije bilo stranačkih sukoba i duhovno povrijeđenih političara. Godine su prolazile a demokratija je na mala vrata došla među Bosance i Hercegovce koji su državu oduvijek shvaćali kao plijen borbe.

U Bosni i Hercegovini nema nepisanih zakona koji će diktirati zajedničke i nacionalne interese oprečno pravilima zapada na kojem su ta pravila jasno i glasno naglašena. Možda se zbog toga politički život sveo na nadmetanje klanova  udruženih pod strogom kontrolom matičnih stranaka. Vjerovatno se zbog toga produbila i korupcija bez koje politika i njeni sljedbenici ne bi mogli živjeti.

Ukoliko sve navedeno prihvatimo kao dio naše realnosti onda moramo shvatiti da i političari s razlogom prelaze iz jedne nahije u drugu. Treba istači da u svim modernim strukturama političari imaju pravo na prelazak u drugu stranku radi svoje stručnosti i pogleda ali naši to rade bez ikakvog ustručavanja pa čak i bez pokajanja.

Sve podsjeća na opštu trku miševa na palubi broda koji tone. Tada političari poprime oblik fudbalera bez novca koji u grču traži drugi klub i trenera. Ubrzo nakon prelaska dolaze i izbori koji nisu ništa drugo do faze bojenja dresova i pripreme za novu stranačku trku do konačne pobjede.

Ovakva raspored stvari i ne čudi jer je kod nas politika postala najunosniji biznis. Zbog toga političari često prelaze u stranku radi novčane i sistemske povišice dok se nekima karijera s novim izborima drastično poboljša.

Takvi kameleonski tipovi poznati i kao „preletači“ ne moraju nužno biti političari. Preletači mogu biti i uvaženi intelektualci, novinari biznismeni i svi oni koji žele pribaviti novog sponzora.  Zbog toga ponekad nije jasno ko je preletač a ko sponzor koji se ne libi prekomjernog novčanog čašćavanja.

Nekadašnji preletači kod nas moraju na dodatne pripreme, transferi su sve brži a pojedinačna sudbina unutar stranake sve neizvjesnija. Zbog toga su preletači sve učestaliji a let sve lakši.  Možda bi trebali da se ponosimo, jer smo po briju preletača odavno nadmašili sve moderne zapadne i demokratske sisteme.

Ukoliko prihvatimo politiku onim što ona zaista jeste u Bosni i Hercegovini a riječ počinje sa „k“ i sadržava četiri slova onda moramo opravdati i prelijetanje. Svi normalni žele da politika njihove zemlje ima i snažnu moralnu stranu te da političari imaju karakter, ali to tomantično shvaćanje na žalost nema čvrst temelj u našoj političkoj realnosti.

Zbog toga se često stranke pretvaraju u strukture unutar kojih vlada samo interes za kojeg se i bore ljudi koji su naučeni da funkcionišu kadrovski. Takve strukture preletaštvo smatraju nemoralnim samo ako ruši kodeks klanovske solidarnosti. Situacija se drastično mijenja ako preletač pokaže kako će i u novom jatu moći efikasno odraditi posao za svoje matično jato. Tada mu se i prelet pa čak i nizak let opraštaju.

Ostavite komentar