Ljudi koji žele preživjeti moraju biti oslobođeni predrasuda

Piše : Tarik Kapetanović

Dok se neustrašivi voditelj emisije „Man vs Wild“ (Čovjek protiv divljine) koju naša gledalačka publika može pogledati na Disocvery kanalu probija kroz slapove Zambezi rijeke te skriva skoro gol u ledenim špiljama u Sibiru, testira gipkost tijela zarobljenog u živom pijesku i bori sa aligatorima u parku Everglades na Foridi Bear Grylls mora jesti.  Upravo je njegov domišljati meni i najintrigantniji.  Bear Grylls s posebnom slašću jede čitavu lepezu skoro raspadajućih lešina  gmizavaca i sisara. On životinje lovi i priprema u divljini. Meni i način pripravljanja „hrane“ je izuzetno zanimljiv za gledateljstvo koje ima priliku pratiti edukativne i dokumentarne emisije mnogih avanturista. Bear Grylls je jedinstven čak i kada se spušta niz okno gorućeg vulkana. Tada se na njegovom licu može vidjeti zadovoljstvo i odsustvo straha. Njegova doza entuzijazma lako otklanja sve poteškoće i prepreke koje mu stoje na putu.  Glasine tvrde da je Grylls bio takav oduvijek, mnogo prije snimanja planetarno popularnog showa „Man vs Wild“. (Čovjek protiv divljine)

Planinarenje i jedrenje su za mladog Gryllsa bili relaksacija. Ekstremno sportovi su za njega bili strast od najranijeg doba. Jedrio je sa ocem koji mu je u isto vrijeme pokazivao put ka najvišim planinskim vrhovima. Dok je u ranoj mladosti trenirao karate i za svoj angažman osigurao crni pojas danas Grylls uživa u časovima Yoge i Ninjitsua.

Prepoznavši svoje izuzetne fizičke sposobnosti Grylls se regrutira u specijalnim jedinicama britanske avijacije (SASu). Svu težinu zadatka SASa iskusio je 1996. godine kada je ostao trenutno paraliziran nakon pogrešnog prizemljenja padobranom u Africi.  U krevetu je ležao skoro nepomičan ali je znao da će ukoliko ponovo prohoda osvojiti najviši vrh Mt. Everesta – Uhuru.

Sa 23 godine je postao najmlađi englez koji se popeo na Mt. Everest.  To je bio njegov prvi poduhvat, uslijedilo je Atlantski okean kojeg je preveslao u malenom kajaku.  Svoju avanturu je nastavio s neustrašivim Francuskim legionarima. Upravo tada je tokom legionarskog pustinjskog marša napravljen i prvi amaterski dokumentarni film u kojem Bear Grylls nije glumio nego ekstremno preživljavao.

Bear Grylls je nakon druženja s legionarima postao izuzetno zanimljiv za gledalačku publiku u Britaniji. Svi su željeli što duže gledati njegove podvige u sigurnosti vlastitog dnevnog boravka.  Ideju za stvaranje showa prvi su prepoznali su čelnici Discovery kanala koji su Gryllsa pozvali na razgovor.

–          Oni su željeli pomalo sulud i divlji show.  Ja sam ih čak tri puta odbio, nisam se želio razboljeti u divljini niti sam želio rastužiti članove svije porodice. Ubrzo sam dobio potvrde Discovery kanala u kojem su mi jasno precizirali plan showa, koji je definirao svu težinu pojedinih zadataka. Na kraju sam dobio i jasan prijedlog moje drage žene koja je rekla – budi akter jedne epizode, pa ćeš znati zašto stalno odbijaš ponudu.

Pilot epizoda je snimana tokom 2006. godine u klancu stjenovitih planina (Rocky Mt.). Sve je prošlo izuzetno dobro,  publika je bila zadovoljna a čelnici Discoverya su trljali ruke. Nakon prve pilot epizode snimljeno je još trideset i devet epizoda koje su dostigle milionsku gledanost u Americi i Evropi . Grylls je potpisao ugovor za snimanje i nove – četvrte sezone serijala. Četvrti serijal će se snimati na novim ekstremnim svjetskim lokalitetima, sadržavat će 13 novih epizoda i konačno će kako se nadaju čelnici Doscoverya otkloniti Gryllsovu nedoumicu oko snimanja showa.

–          Cijenim  divljinu i uživam u njoj.  Volim sve ono što radim za show, izuzetno mi se dopada zbunjenost publike i reakcije koje mogu čuti nakon svake snimljene epizode. Gledaoci ostaju zaslijepljeni ljepotom prirode ali i surovošću života u divljini. Na kraju ipak ostaju zadovoljni i zamišljeni dok u ležećem položaju uživaju u toplini svog kauča.

Za snimanje svake pojedinačne epizode potrebna je jedna čitava sedmica, dok je ekipa smještena na sigurnom, Grylls obilazi teren i izučava fotografije koje mu se prezentiraju. Dok se probija kroz ekstremno nedopadljiv teren prate ga kamerman i ton majstor.  Kada se situacija zakomplikuje,  Gryllsu tada u pomoć  pristiže i ostatak ekipe. U većini situacija Grylls je odgovoran za svoje postupke, a većina snimljenog materijala dođe do krajnjeg gledaoca.

–          Što god da vidite na ekranu, uradio sam ja, ponosno uz osmjeh dodaje Grylls.

Show su i osuđivali, ljudi su sumnjali da je sve velika varka. Gryllsa su optuživali za prevaru.  Printani mediji su čak iznosili činjenice kako Grylls boravi u luksuznom planinskom hotelu dok ekipa snima ekstremne sekvence u neposrednoj blizini kompleksa te da je čitava show potpuna namještaljka.  Grylls je tvrdio da jaše divlje mustange a tabloidi su dokazivali da su to samo konji iz lokalne staje.

Kritičari showa su iznova dokazivali da Grylls koristi metode i tehnike iz već napisanog priručnika za preživljavanje, ali je snimanje showa nije nikada prekinuto. Bez obzira na tvrdnje kritičara, napisi u novinama su samo doprinosili gledanosti i popularnosti showa.

Sve sumnje i kritike mogu samo povećati popularnost Beara Gryllsa koji nije jedinstven zbog taktike preživljavanja u divljini, nego zbog izvanrednih savjeta ali i improvizacije životnih (ne) prilika koje su pomalo sulude i za samog Gryllsa.

–          Kada čujem da ljudi govore o prevari, na oči mi padne mrak, dodaje Lara Fawcett, Gryllsova starija sestra. Volim ga i ne volim osude, ja sam mu čak i dala nadimak „Bear“ od milja zamišljajući malog plišanog medvjedića o kojem sam se trebala brinuti. Nisam voljela njegovo hladno i ozbiljno ime Edward. Znala sam da je Bear samo mali i umiljati brat. On je upravo onakav kakvim ga i prikazuje sam show, pomalo luckast i otkačen. Smiješno je ali ja zaista svog brata ne mogu zamisliti u ulozi ozbiljnog poslovnog čovjeka.

–          Bio je zaista luckasto i hrabro dijete, majka je često govorila da će biti novi Hitler ili premijer, ali smo svi znali da njegove finalne želje o životu nikada ne mogu biti pretpostavljene. Većinu stvari koje danas obavlja za potrebe showa izveo je i u ranoj mladosti tako da mu puno toga nije strano.

Kako preživjeti povredu koja vam prema može ugroziti život

–          S prijateljima sam boravio na Arktiku,  istraživali smo ledene sante na kojima smo se skijali uz pomoć velikog paraglidera kojeg je pokretao hladni zimski vjetar. Brzina vjetra je u momentima dosezala i 50 km/h.  Oko nas nije bilo kamera, sve je bilo tiho i pusto, na glavu sam stavio šljem kako bih zadržao kapu i zaštitne naočale na glavi. Nakon deset minuta udario sam o manju santu leda koja me doslovno izbila iz skija. Našao sam se u zraku i konačno jako udario o tvrdi plavičasti led. O led sam udario glavom i gornjim dijelom leđa, kaciga se u tom momentu rasprsnula na komadiće. Da kojim slučajem na glavi nije bilo šljema, moja lubanja bi sigurno pukla.  Nekoliko minuta nakon pada osjetio sam jaku bol u ramenu, znao sam da je  slomljeno, pomislio sam kakav užas.

–          Niko se ne želi namjerno povrjeđivati, ali nam strah od povrede daje snagu i drži nas fokusiranim na ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Ja sam nakon pada imao samo jedan cilj, želio sam da bol prestane. Razmišljao sam o lomu i kao i o treninzima koji će mi biti potrebni kako bih se vratio u prijašnju formu.  Od prije znam da dobre stvari dolaze u najgore vrijeme, ali ako sam na bilo koji način ograničen i sputan kako ću onda iskoristi te dobre stvari?

Zbog toga sam svoju knjigu započeo sa rečenicom : Život ne bi trebao biti samo put ka grobu u koji ćemo na kraju položiti svoje atraktivno i dobro čuvano tijelo, možda nekada trebamo biti odvažni  i hrabri , tako ćemo zaraditi i nekoliko ožiljaka te trošiti svoje tijelo uz povik-  wow kakva avantura!

Uspjeh

–          Na patim od prepoznavanja i ne želim da me ljudi tretiraju kao holywoodsku zvjezdu. Mislim da razmišljam ispravno. Nekada ipak moram sebe predstaviti javnosti, takve situacije se dešavaju nekoliko puta godišnje kada s ekipom Discoveriya idem u Ameriku. Tada me ljudi na ulici prepoznaju. U tim momentima njihovo oduševljenje nikako nije veće od mog. Zaista me iznenađuje koliko ljudi prepoznaje moj lik.  Drago mi je da ljudi gledaju show ali ja tokom snimanja razmišljam o epizodi, kao videu u kojem se možemo naći moj kamerman i ja.  U takvim situacijama izgovaramo puno gluposti koje na kraju završe u kanti sobe za montažu.

–          Ljudi iz Hollywooda su mi prilazili s različitim pitanjima, željeli su da glumim u novom filmu „Sudar Titana“ (Clash of the Titans) Razmislio sam, pitao sam se da li se zaista želim upustiti u snimanje filma u kojem specijalni efekti vode glavnu riječ. Producenti su željeli izmijeniti koncept emisije „Man vs Wild“ . Po njihovom prijedlogu emisija je trebala imati potpuno drugi smjer.  3D efekti  i animacije bi ljudima zaista prezentirali težinu situacije u kojoj se mogu naći. Meni se takav koncept emisije dopao ali sam ubrzo postao svjestan da nemam vremena, te da bi mi za snimanje bilo potrebno deset života kako bih samo napravio skicu svega onoga što bih želio raditi.

Skandal

–          Ja nisam supermen niti heroj kreiran sa svrhom koja mu pomaže da se snađe u ekstremnoj situaciji. Ja sam samo čovjek kojem je teško suočiti se s kritikom. Znam koliko radim i koliko riskiram.  Prijatelji mi često govore da se ne osvrćem na kritiku te da nastavim raditi po svom. Znam da su u pravu, ukoliko bi čitao polovinu informacija koje se iznose na internetskim forumima i u štampi ne bih imao vremena za druge stvari.  Jedno znam, sve što sada snimaju ja sam već odavno isprobao u vremenu u kojem oko mene nije bilo TV kamera. Znam da ću iste stvari raditi i dalje ponovo kada oko mene opet neće biti TV kamera. Zbog toga se moje interesovanje ne fokusira na napise u novinama ili internetskim forumima.

Rođenje djeteta u kući

–          Moja žena Sara i  ja uživamo u kućnoj atmosferi.  Bolnice i bolnički prostori su za mene s razlogom  odbojni i hladni. Takve prostore sam počeo prezirati nakon nekoliko povreda koje su me prisilile da boravim u bolnici. Zbog toga sam ženi predložio pomalo neobičan potez, mislio sam da porođaj u kući može biti dobra stvar.  Sve je završilo sretno, porođaj je bio lagan. Sara je izvanredna žena puno hrabrija od muškarca. Žene  se dokazano ponašaju razumnije u kriznoj situaciji. Često sam bio svjedok muškog ponašanja dok sam planinario. Muškarci su bili hrabri i odvažni sve do određenog momenta. Ukoliko bi se desilo bilo šta loše tu su bile žene koje su izvlačile situaciju.

Dijeta s lošom i neslanom hranom

–          Kada bih trebao napraviti listu svih gadnih stvari koje sam jeo počeo bih sa medvjeđim izmetom, kamiljom stomačnom kiselinom, prijesnim kozjim testisima i očima jaka. Naučio sam šta je zaista gadno. Moram reći da sam se nekoliko puta ipak prevario, nikada ne možete znati pravi ukus dok nešto ne probate. Ukoliko jedete neke vrste kukaca pri prvom zagrizu znate da to nije dobro za vas. Kukci često ispuštaju neki sok koji je ujedno i njihov odbrambeni mehanizam. Takve stvari treba odmah ispljunuti i izbaciti iz organizma.  Svrha prehrane gadnim i odvratnim stvarima ipak postoji, ukoliko se želite spasiti morate se kretati. Ukoliko se želite kretati potrebna vam je energija i ako želite energiju morate pronaći hranu. Važno je upamtiti da ljudi koji žele i mogu preživjeti ujedno moraju biti oslobođeni predrasuda.  Moja djeca često od mene traže da izađem u vrt kako bih im pokazao da jedem mrave, tada im kažem da ne slijede moje postupke, oni trebaju pristojan posao od kojeg će moći kupiti i pristojnu hranu.

Nedoumice u braku

–          Ljudi me često zapitkuju  o braku. Dok se jedan partner počinje baviti planinarenjem drugi naglo postaje ljut.  Sport poput planinarenja iziskuje puno vremena, ljudi se odvajaju i posvećuju slobodno vrijeme novoj strasti.  Tada me pitaju šta da rade te kako da se ponašaju?  Ja mogu suosjećati s njima i često ističem Sarino razumijevanje za moj posao. Često joj čak i ne govorim koliko su opasni podvizi u koje se svjesno upuštam.  Razdvajanje poslovnih i kućnih obaveza može biti i dobro jer se samo tako možemo posvetiti ili jednom ili drugom.

Strah od neuspjeha

–          Ako želite perfektan život onda nećete nikada uraditi ništa riskantno. Kada sam imao 20 godina ljudi su mi prilazili i govorili da se nikada neću popeti na Mt Everest. Govorili su kako trebam imati najmanje 30 godina kako bih izdržao nagle promjene klime. Da sam ih slušao, jednostavno bih propustio šansu.

–          Neuspjeh može zvučati zastrašujuće, pogotovo kad neuspjeh izjednačimo sa smrću. Ljudi se boje neuspjeha i smrti pa ni ja nisam iznimka. Često sam nervozan kada započinjemo snimanje serijala „Man vs Wild“. Nervoza se povećava dok sjedim u helikopteru i čekam na skok u novu avanturu.  Strah i nervoza nisu tu kako bi me odgovorili već kako bi izoštrili moje instinkte.

Gubitak oca

–          Oca sam izgubio u 26oj godini. On je bio snažna osnovica mog života i moj najbolji prijatelj. On je bio čovjek koji me podučavao i ohrabrivao u svakoj situaciji koja je bila potencijalno opasna. Život je kako je često govorio samo put ka ostvarivanju vlastitih snova. Za mene je bilo izuzetno važno odrastati u sredini koja je podržavala snove mnogo više nego ocjene u školi.

–          I danas sam okružen mjestima koje sam prvobitno posjetio s ocem, takva mjesta iznova izazivaju oduševljenje oživljavaju uspomene i potiču na razmišljanje o gubitku i prolaznosti života. Otac me naučio da se ne mogu oslanjati samo na sebe. Život moramo dijeliti s prijateljima kojima smijemo pokazati koliko smo slabi.  Nakon  razgovora s njima možemo utvrditi vlastita uvjerenja i definitivno ojačati.

Stvari na koje se možemo osloniti

–          Kada se ljudi oslanjaju na novac njihovi snovi se brzo ruše.  Ukoliko se ipak fokusiramo na kvalitetno obavljanje posla novac dolazi sam.  Imam običaj da dajem deset posto svoje zarade prijateljima koji imaju problema sa hipotekarnim kreditima ili su upali u finansijsku krizu. To pravilo oduvijek slijedim i mislim da je darežljivost jedna od primarnih vrlina čovjeka. Novac je poput vode, ukoliko ga ne pustimo da teče jednostavno će postati nepokretan i ustajao.

Visok kolesterol

–          Moja porodica ima problema sa srčanim problemima. Kardio bolesti su s ovog svijeta odvele mog djeda i oca. Svi imamo povišen kolesterol kojeg i sam često kontrolišem. Iako strogo pazim na prehranu nivo kolesterola u krvi mi je izuzetno visok. Pažljiv sam pri odabiru hrane  i znam da su mi potrebne namirnice bogate proteinima.

–           Da bi kolesterol zaista bio u normalnim granicama trebate jesti voće i povrće kao i žitarice. Pisali su često i da sam vegetarijanac  ali je to zaista nisam. Jedem puno loših stvari dok radim, jer je to dio mog posla. Volim uživati u dugim vikendima koji često obiluju kvalitetnom hranom. Tada pojedem čak i veliki hamburger. Sve je dio jednog planiranog treninga u kojem većinu vremena posvećujem zdravom životu i zdravoj prehrani ali trening na sreću ne uključuje sve raspoloživo vrijeme.

–          Razgovarao sam i s atletičarima koji su odlazili na Olimpijske igre, oni su mi rekli da je nekada bilo uvrijeđeno mišljenje kako 80 procenata uspjeha leži u treningu a 20 procenata u prehrani. Danas se statistika promijenila 75 procenata uspjeha se krije u prehrani a 25 procenata otpada na treninge.

Jedan okmentar

  1. zubic vila Februar 16, 2011

Ostavite komentar