Taxi priče se nastavljaju…

Piše : Emina Hodžić eminah.info@gmail.com

Podsjeti me sada Tarik da i ja podijelim s vama  jednu priču iz taxi ‘romana’ obzirom da je on već prije opisao tipične situacije  prilikom vožnji u našim taxijima.

Naime, prije 2-3 mjeseca vraćajući se kući poslije noćnog izlaska sa društvom, uzela sam taxi do kuće jer kod nas očito nema daljeg prevoza poslije 12h…Obično kad sjednete u taxi, taxisti su ili raspoloženi za priču ili nisu. Ovaj  koji mene vozio kući bio je vrlo i ljubazan i pričljiv. Pričao je svašta nešta ali mi je najzapaženija priča bila ova:

Prije nekih par mjeseci  zaustavila ga je jedna djevojka i rekla da je vozi  negdje iza Ilijaša i dalje, ne upamtih dobro mjesto. Iako je bio bliže Rajlovcu, nije mogao voziti direktno u tom pravcu zbog nekih radova na putu pa je presjekao put i pravo preko Vogošće. I tako prolaze naselja, idu kilometri, raste cifra na taximetru, a oni se i dalje voze. Ona uporno pominje kako žuri i kako mora stići tamo negdje na vrijeme jer ima neki ‘poslovni sastanak’. ‘Poslovni sastanak’ iza ponoći iza Ilijaša?! Hmmm, taxisti je bilo sve jasno ali on je djelovao kao da ništa ne zna i pokušava joj skrenuti misli na druge teme pitavši je čime se bavi, da li studira ejr vidi da je mlada osoba, nekih 24, 25 godina…  Ona reče da je apsolventica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i da joj studiranje ide super, samo eto da joj je naći dobar posao, stabilnost i to…

Prođoše oni Semizovac sada, ona se sad  kao malo unervozila. Da li zbog što je cifra blizu 40 KM došla ili što kasni? Kakva li je nju muka snašla… Kad najednom reče taxisti da stane jer kao nema potrebe da ide dalje, prošetat će ona, tu je to blizu. Onda pogleda na taximetar pa se uhvati novčanika ne bi li platila vožnju i kako joj se ruke lagano počinju tresti, tako joj i glas poče podrhtavati kad je pošla da izusti da ipak nema novca da plati vožnju ali spremna je na drugi način da joj naplati očitanu cifru ili kako bi amerikanci rekli  na ‘ blow-job’, da ne bi zvučalo nepristojno na našem jeziku. Reakcija taxiste, po njegovoj priči,  je bila zaprepaštujuća. Nagovorio joj je svašta i to ne radi toga što ona nije imala novaca već zato što je ona spala na taj nivo, a njemu u podsvijesti leži činjenica da i on ima dvije kćerke njenih godina i ne može da se na čudi takvoj drskosti jer joj zaboga može biti otac! Kako je samo nije stid?! Svaka njemu čast ako je tako rekao, ako mu je za vjerovati…

On je samo ispustio na tom mjestu i vratio se svojim putem kući. Kaže da nije bijesan ni sekunde zbog cifre na taximetru koliko zbog takve sramote jer je on ipak čovjek koji drži do svog dostojanstva i misli na svoje dvije kćerke koje ima.

Eh sad… Ja sam se malo iznenadila kakvu je priču samnom podijelio taj srednjovječni čovjek ali u svakom slučaju,  ja sam sigurna, živa i zdrava došla kući vozeći se s njim 4km do moje kuće J. Ostala mi je samo ova priča u sjećanju koja će mi i dalje biti čudna jer koliko god smo svjesni svakakvih dešavanja isto toliko ne možemo ni vjerovati da se ista dešavaju.

Ostavite komentar