Ta ekonomija…

Piše : Emina Hodžić eminah.info@gmail.com

Kada je u pitanju dovršavanje nekog posla, obaveza, dužnosti i slično , obično to iziskuje prisutnost više osoba ili timski rad. Danas jednostavno nije lahko napraviti ili uraditi nešto sam pa čak i plaćanje režija – pomaže vam ona teta za šalterom u Elektrodistribuciji ili onaj mladi dečko iz banke koji jedva čeka da otkuca kraj radnog vremena u 18h. Neki su krajnje ljubazni, neki krajnje, a vama ujedno mogu i pokvariti ali i uljepšati dan.

Kroz moderne ekonomske teorije  se uvijek  ističe važnost timskog rada, a za neke laike Ekonomija je  ‘prisutnost mnogo pametovanja’ ali  nekad se te  tvrdnje mogu pokazati i korisnim da bi se nešto završilo kako treba i bez manjih problema ali šta ako imate loš tim i ako ste prinuđeni da radite sa ljudima koji nisu nimalo prijatni kao osobe? Da li je onda timski rad nužno zlo koje morate pretrpiti da biste skinuli još jednu obavezu sa dnevnog reda? Sve je uredu dok važnost timskog reda ne shvataju ljudi koji nemaju direktnog dodira s time i koje muka ‘trbuhom za kruhom’ ne tjera na to ali pitam se šta je sa onim ljudima koje je  profesija učila tome, a to i dalje ne dopire njihovom intelektualnom nivou?

Mnogi osjećaju važnost da budu lideri ili vođe, a ne poznaju pravu vrijednost tog pojma. Ako bahatost, arogantnost i pravljenje važnim  čine jednog čovjeka / ženu uspješnim vođom jednog tima, bez ikakvog, prije svega razumnog dodira sa ljudima onda se često zapitam da li je ta vrsta problema psihološke prirode? Primjetila sam dosta u našoj sredini da lideri ili vođe imaju običaj da se „približe“ svojim radnicima onda kad im stvarno nešto treba poput djeteta malog koje se majci ulizuje da mu kupi.

igračku sa police koju je vidjelo u supermarketu. Ali pazite,  ova ‘odrasla’ djeca  ne traže samo jednu igračku u komadu već više njih u dijelovima, plasirajući priče o boljem prometu firme, uvođenju novijih pogona, mogućih povišica, boljeg tolerisanja slobodnih dana pa čak i unaprijeđenja i onda ovi mali pijuni rade, rade i pridonose veću mjesečnu dobit u odnosu na prije, pokrivaju troškove firme,  pokrivaju izmišljene troškove svojih nadređenih  ( pssst, šuti da te ne čuju! ) te smanjuju  i odbijaju sebi od plate – koji apsurd zar ne?

Pitam se kada će naš čovjek biti pravedno plaćen i ophođen kada su u pitanju i prekovremeni sati? Ko uči sve te poslodavce nepoštenom radu? Zašto je kod nas ‘drži-ne daj, daj manje’ postao trend? Evo sad paradoksa i kod i običnih ljudi koji se nađu kao kupci u kupo-prodajnoj situaciji kada  ne daju više para za nešto što stvarnom vrijednošću vrijedi više, a oni pravi kokuzi? Shvatam da se štedi ali ne shvatam kukanje na pare pored posjedovanja stana, vikendice, auta i svakodnevnog ispijanja kafa po sarajevskim kafićima. Pričam neki dan s društvom o cjenkanju sa prodavcima kad sam jednom išla sa jednom prijateljicom da ona kupi sebi hlače.

Hajd što je ona obišla sve radnje i nije dosad ništa kupila, mene već postalo stid svih tih prodavaca jer već nevoljko vraćaju isporbane hlače jer možda se i ja nekad zadesim  u njihovoj radnji, a upamtit će me po ovom ‘izvoljevanju’. Da stvar još bude gore, prijateljica nađe odgovarajuće hlače i onda dolazi pravi show… Ona neće da plati 40KM već nudi 30KM i neće da ide iznad te cijene, a znam da ima 50KM. Nevjerovatno…

Kako se ubijeđivanje nastavlja dalje, ja se počinjem ‘crveniti’ i krećem ka vratima i s blagim uzdahom govorim da mi treba malo zraka, nešto mi zagušljivo. Nakon više-minutnog ubijeđivanja, ipak je morala platiti regularnu cijenu. To je mogla odmah ali je zapravo da pravi dramu u kojoj je postidila i mene kao njenog saputnika u kupovini i rekla sam tada sebi da više nikad nigdje u kupovinu neću ići snjom.

Ah ta ekonomija… I onaj ko je ne studira, ima je koliko toliko usađenu u sebi. Nećemo sada računati one koji ne znaju čuvati i rasipaju novac jer i oni se neki načinom bave ekonomijom samim prisustvom u ekonomskom krugu potrošnje.

Pitam se još i  kad će me prestati nasmijavati određena  ekonomska literatura u kojoj se opisuje kako resursi države trebaju biti iskorišteni, a naši ljudi na vlasti i dalje svoj fazon furaju.

Sad prelazimo i novu temu, hajd nećemo sad i o politici… Ugodan  i ekonomičan dan vam želim!

Ostavite komentar