Zašto su u BiH sretni ljudi na internetu?!
October 20, 2014 – 12:49 pm | No Comment

Piše : Tarik Kapetanović @ka5an
Sarajevo, početak hladne sezone i svi ušuškani u unutrašnjost malenog cafe restorana na Ilidži toplog imena „Riva“ . Jedu se čorbe, pizze i kojekakve pikanterije sa roštilja. Pauza traje punih pola …

Read the full story »
24/7

Društveni mediji

Featured

Hapa hapica (Food)

Headline

Home » Jednostavno Sport

Albanija – Bosna i Hercegovina: Smrt nade ili kreacija šampionskog srca?

Submitted by on September 28, 2010 – 3:48 pm2 Comments

‘ta će Alex?

Bio jednom jedan mali škotski klub koji se zvao Aberdeen, čiji je najveći uspjeh do kraja sedamdesetih godina prošlog vijeka bilo osvajanje škotskog kupa. Bio je to tim čije su mreže redovno „kantali“ škotski velikani poput Celtic-a i Rangers-a. Kada bi pravili paralelu sa ligom bivše Jugoslavije, Aberdeen bi bio pandan mostarskom Veležu, Rijeci ili Radničkom iz Niša, čiji bi največi uspjesi bili tek povremene pobjede protiv klubova velike četvorke (Zvezde, Dinama, Partizana i Hajduka). No, krajem sedamdesetih na klupu Aberdeen-a dolazi jedan relativno nepoznati trener, koji je sebi i svom timu zadao „suludu“ ambiciju da postanu šampioni. Par godina kasnije, ispostavit će se, ovaj trener rumenog lica sa malim Aberdeen-om neće osvojiti samo Škotsku, već i Evropu. Njegovo ime je Sir Alex Ferguson.

Zašto spominjemo Aberdeen i Ferguson-a? Ne bismo pogriješili kada bi Aberdeen okarakterisali kao, u najmanju ruku, prosječan tim. Stariji poznavaoci fudbala, sjetiće se da Aberdeeen u svojim redovima nije imao nikakve posebne majstore i velike znalce poput, recimo, malog Pjane, Misketa, Ibre ili pak Džeke (kojemu je svojevremeno jedan, da prostite, trener Želje, rekao da je previsok za fudbal). U tomu se i krije magija šampionskog srca: da prosječan tim postiže nadprosječne rezultate. U slučaju naše reprezentacije, nažalost, situacija izgleda obratno. Sa nadprosječnim individualcima, reprezentacija BiH postiže ispodprosječne rezultate.

Nije nam u cilju da ovim putem ponavljamo ofucane priče o kriminalnom odnosu čelnika Saveza prema, prije svega, sopstvenoj državi, o potrošenim parama, malverzacijama,marifetlucima, blamažama. Ta tema odvela bi nas negdje sasvim drugdje; izuzetno vrijedna spomena, ali ne sada. Naš cilj, međutim, jeste da se fokusiramo na trenutnu situaciju, na sadašnjost, na ovdje i sada. Cilj nam je da ukažemo na važnost uloge trenera – lidera, stratega, motivatora – koji će sopstvenim pristupom iz igrača izvući ono najbolje; trenera koji će umjesto da učvrsti kompleks manje vrijednosti, izgraditi momčad pobjedničkog mentaliteta i šampionskog srca. U slučaju reprezentacije BiH, ovdje i sada predstavlja Safet Sušić – Pape.

Dr. Pape and Mr. Hyde: igrač i trener


O Papetovoj igračkoj karijeri, ljudima sa ovih prostora kao i većini zaljubljenika fudbala širom Evrope i svijeta, nije potrebno mnogo pričati. Bio je vrhunski igrač, velemajstor, jedan od onih koje majka dva put’ ne rađa. Svojom magijom uzimao je dušu navijača suparničkih timovima, a punio srca navijača Sarajeva, Paris Saint-Germaina, reprezentacije Jugoslavije.

U julu tekuće godine, u intervjuu koji je za njemački sportski magazin Kicker dao Louis Van Gaal, trener Minhenskog Bayerna osvrnuo se na Diega Maradonu, fudbalsku legendu i sada već bivšeg selektora reprezentacije Argentine. „Rekao sam uoči SP-a da Argentina s njim (Maradonom) kao trenerom nema šanse postati svjetski prvak. Trener je poziv kojeg čovjek mora jako dobro naučiti. Nije to hobi. I nije jednostavno biti trener,“ izjavio je Van Gaal.

Povlačimo paralelu između Maradone i Papeta jer ne znači da je vanserijski igrač apriori vanserijski trener. To se najbolje moglo vidjeti u slučaju fudbalske reprezentacije Argentine tokom kvalifikacija za, a potom i na samom SP 2010. godine u Južnoj Africi. Otkako je Pape došao na kormilo, fudbalska reprezentacija BiH odigrala je ukupno šest utakmica: kao pobjednici smo izašli dva puta, od kojih  jednom protiv vrlo snažnog i uvijek vrlo nezgodnog Luxemburga, dok je drugi put bilo nakon prijateljske utakmice protiv Gane na Koševu. Jednom smo igrali neriješeno (na Grbavici protiv Katara) i tri puta bili poraženi. Navedeno predstavlja omjer koji u najmanju ruku djeluje neimpresivno. S druge strane, Pape isto tako mora da zna da većina navijača nema ništa protiv poraza, čak ni protiv loše igre ako je ona borbena, srčana, onakva kakva treba da se pokaže kada se igra pod grbom države. Ali neambiciozna, traljava, bezidejna igra slabo utiče na živce onih koji su platili simboličnih 30 ili 40 KM da prisustvuju takvoj jednoj fudbalskoj predstavi, ako je tako uopšte možemo i nazvati.

Musava igra reprezentacije BiH pod dirigentskom palicom Safeta Sušića, u utakmicama protiv Švedske, Njemačke, Katara i na kraju Francuske na Koševu, opasan je atak na inteligenciju navijača BiH. Ako je već u pitanju Savez, za koje pare ovog svijeta je Pape spreman da Savezu ide uz dlaku, indiferentno potapa reprezentaciju i da od legende postaje truhlo? Ono malo samopouzdanja koje smo izgradili u proteklim kvalifikacijama za SP 2010, na Koševu 7. septembra protiv Francuske, srušilo se kao kula od karata. Razlog tomu nije zato što su Francuzi bili prejaki, već zato što smo mi bili izrazito slabi. Očigledne taktičke greške, manjak motivacije i neorganizovanost, slobodno ćemo reći, Papetov su proizvod.

Do kada ćemo samo ostati na ekipi „koja obećava“? Do kada biti zadovoljni mediokritetstvom? Možda nam odbrana i nije na željenom nivou, ali ima srce. Sredina i napad su nam ubitačni. Zašto onda, dragi Pape, kaljaš svoj, obraz igrača, navijača i države? Svjesni smo da je još uvijek rani tok kvalifikacija za predstojeću smotru 2012. godine. Međutim, ukoliko odnos ostane na „Pa moralo ih je (Francusku, op.a.) nekada krenuti. Kud baš da ih krene protiv nas!?“ ne izgleda dobro. Ako slijepac vodi, rasplet je već poznat. Ukoliko se ne vide nedostaci na kojima se može i mora poraditi, ukoliko se ne sagleda situacija sa trunku više želje i entuzijazma, ukoliko se ne prepoznaju kvalitete i „neeksploatišu“ talenti koje, hvala Bogu imamo, to bi predstavljalo scenarij gorkog okusa kojeg smo već kušali. Ovo je mlada, perspektivna grupa fudbalera i sada je vrijeme da se izgradi pobjednički mentalitet i šampionsko srce. Pape, imaš mnogo lakši zadatak nego što je imao Ferguson s Aberdeen-om. Prostora za isprike, jednostavno, nema.

Tirana: 1995 vs. 2010

U Tirani, 8. oktobra, BiH reprezentacija igra svoju treću kvalifikacionu utakmicu u okviru grupe D za plasman na EP 2012 u Ukrajini i Poljskoj, protiv domaće reprezentacije. Upravo protiv selekcije Albanije prije petnaest godina, 30.11.1995. godine, bio je prvi put da su naši fudbaleri na međunarodnu scenu izašli pod zastavom države Bosne i Hercegovine. Do danas, reprezentativci BiH odigrali su ukupno 137 utakmica (91 zvaničnu i 46 prijateljskih) sa 58 selekcija. Iz 48 susreta naša reprezentacija izašla je kao pobjednik, 33 susreta završila je neriješeno, a u 56 susreta naša selekcija je kapitulirala. Zmajevi su postigli ukupno 179, a primili 196 golova. Iako smo u dva navrata bili nadomak (EP 2004 i SP 2010), nikada, u petnaestogodišnjoj istoriji fudbalskog saveza BiH, nismo se plasirali na neko od većih fudbalskih smotri.

Nažalost, domaćini su 1995. godine slavili rezultatom od 2:0. U Tirani, petnaest godina kasnije, iskreno ali oprezno nadamo se suprotnom.

Written by A.Papović & S. Hadžagić

Septembar, 2010.

2 Comments »

Leave a comment!

Add your comment below, or trackback from your own site. You can also subscribe to these comments via RSS.

Be nice. Keep it clean. Stay on topic. No spam.

You can use these tags:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

This is a Gravatar-enabled weblog. To get your own globally-recognized-avatar, please register at Gravatar .