Disco 40 +

piše: Ozren Kebo

Te noći pred sarajevskim klubom Sloga umalo nije došlo do omanjeg diskriminacijskog incidenta. Dvije lijepe djevojke, stare (ili bi preciznije bilo reći – mlade?) između 25 i 30 godina, uzaludno su pokušavale ubijediti zaštitare da im dozvole ulaz. Momci ni da čuju za takvu mogućnost.

– Znate, ovo je večeras igranka samo za one koji imaju više od 40 godina. Vi ne spadate u tu grupu.

Djevojke su protestirale, pitale zar postoji takva dobna granica kad je ples u pitanju, ali sve je bilo uzalud. Znaju za zakonsku regulativu koja u to doba ne dozvoljava malodobnim osobama kretanje bez pratnje, ali da njima dvjema neko zabrani ulaz zato što u trećoj deceniji života nemaju dovoljno godina, e to, kažu, prvi put čuju. U tom trenutku đavo je u rečenu situaciju ubacio nikog drugog do glavnog i odgovornog urednika Gracije. Uznemiren prethodnim dijalogom, sad ni ovaj lik nije bio siguran da ispunjava uslove za pripuštanje u posvećeni zabran plesa, jer on, za razliku od djevojaka, ima višak godina, pa se s izvjesnom zebnjom obratio zaštitarima:

– Oprostite, a mogu li ja ući? Ja sam pedeset plus…

– O, gospodine, samo izvolite. Ovo i jeste veče za metuzaleme poput vas.

Tako to biva u životu. Nije baš uvijek pravedan, niti logičan. Djevojke ostadoše napolju, a rečeni urednik, sretan što mu breme godina makar jednom posluži kao plus, a ne kao hendikep, odgega unutra. Do prvog slobodnog šanka…

A unutra – čudo neviđeno. Sve pršti od energije, muzike, plesa, piva, žestine i ostalih životnih radosti. O, Lola, o Lola, ti znaš da nisam milioner… – poručivao je s razglasa pokojni Vladimir Savčić Čobi, praćen grupom Pro arte i neobuzdanim deranjem stotina nazočnih Sarajki i Sarajlija. U tom trenutku, Sloga se prolama od pjesme i generacijskog ludila kojem je teško naći premca. Promašena generacija dočepala se svojih 300 minuta (Kao da su pale s neba. Nismo ih očekivali, ali kad su već tu, sad ćemo ih debelo naplatiti) i ne ispušta ih ni na tren. To je bila treća po redu igranka organizirana za ljude starije od četrdeset godina. Ideja je da se jednoj već pregaženoj, ratom osakaćenoj i politikom upropaštenoj generaciji pruži prilika za izlazak, malo povoda za otkačenje, mogućnost da se pojavi u gradu nakon početka policijskog časa, a da se pri tome ne osjeća kao Alisa u zemlji čuda, kao slon u staklarskoj radnji, kao krme u Teheranu ili BiH u Evropskoj uniji. Ili, još gore, kao građanin s bosanskim pasošem na, recimo, frankfurtskom aerodromu. Igranka oficijelno nazvana Disco 40 + rijetka je prilika da se ljudi kojima je mladost davno prošlo vrijeme u disku osjećaju kao svoji na svome. Kao Bošnjak u Neumu, hercegovački Hrvat u Makarskoj, ili bosanski Srbin u Solunu.

Ludilo zvano Disco 40 + te je subote u Slozi trajalo satima. Kada prođe četrdesetu godinu života, čovjek je već doživio toliko poraza, primio toliko udaraca, udijelio ili dobio (nekako mu na isto izađe; podjednako bole) toliko izdaja da svi ti ožiljci na licu i tijelu ostavljaju neizbrisiv trag, gaseći ljepotu i tvoreći novo tijelo, novo biće, novo pakovanje, kojim dominiraju bore, pogurenost, salo, deformacije lumbalnog, urinarnog i probavnog trakta, usahlost svake vrste. Kad takvu jedinku sretnete na ulici, nepogrešivo znate ko joj je (ko nam je!) dohakao. Život. Ali kada je vidite u Slozi, dok odljepljuje, urla, pjeva, zabavlja se, mlatara rukama, nogama i guzovima, dok đuska ne pitajući se kako to sve izgleda drugima, jer i drugi rade isto što i ona, kradu i do dna ispijaju rijetku priliku koja im je ponuđena, onda svjedočite jednom sasvim drugačijem biću – opuštenom, lijepom, na jedan važni i nezaboravni trenutak bezbrižnom i bezazlenom.

Eto zanimljivog pitanja: šta je, ustvari, generacija? Kad imaju dvadeset godina, njeni pripadnici žestoko se razlikuju po muzici, filmovima, farmerkama i frizurama. To su nepremostivi ideološki kodovi. Kada prođu četrdeset, a pogotovo pedeset, te se estetsko-ideološke razlike brišu, jer pripadnici generacije sad imaju nešto što im je svima zajedničko i što ih veže čvršće nego što ih bilo koja karakteristika dijeli. To nešto zove se starenje. Kad pređu 40, i hipici i šminkeri i papci i rokeri urlaju dok prate Čobija i njegovu nebuloznu pjesmu o Loli i milioneru. Danas im je pomenuti refren svima podjednako zabavan, bez obzira s koje su strane te pjesme (lijevo, desno, ispod, iznad, ili u samom centru), bili prije dvije ili tri decenije.

Krajem osamdesetih godina, filmska je industrija otkrila jedan užasan fenomen – da u kino sve više idu sve mlađi ljudi, i da mu sve češće okreću leđa sve stariji gledatelji. Pa je u skladu s tim tržišnim principom redefinirana i estetika Hollywooda, koji je počeo praviti filmove za trinaestogodišnjake. Teror mladosti u međuvremenu se proširio na sve aspekte našeg života, pa tako danas kreme koje otklanjaju bore, ili otapaju celulit, ili pripravke protiv sijede kose, dakle – sve preparati namijenjeni generaciji pedeset plus, reklamiraju djevojke i mladići ne stariji od 18 godina. Apsurd nad apsurdima, ali slobodno tržište i jeste takvo: do određene granice liberalno i podsticajno, a nakon te granice suludo, morbidno i destruktivno.

Novi je fenomen da vodeće industrije (zabave, ljepote, turizma) otkrivaju da prava finansijska moć s trinaestogodišnjaka ponovo prelazi na četrdesetogodišnjake. Jer dolazi vrijeme sebičnih roditelja, koji ne žele provesti život dvoreći svoje budalaste tinejdžere, nego hoće da nešto malo od tog života ćapnu i za sebe. E, u tom ćapanju pomenute industrije vide povijesnu šansu. Gospođa i gospodin zvani 40 + napokon postaju tržišno i marketinški interesantni profili. Mediji nas sasvim neočekivano zasipaju tekstovima i porukama čiji je zajednički imenitelj nedavni naslov iz jedne dnevne novine – Život počinje u šezdesetoj.

Lijepo zvuči. Onako optimistički i lepršavo skrojena, ta poruka budi nadu. Ali je za jednu bitnu zeru nerealna. Sve bi bilo mnogo ljepše, bliže životu i manje osjenčeno marketingom kad bi se poruka ublažila i drugačije profilirala. Puni smisao dobila bi tek kada bi glasila – Život ne završava u šezdesetoj.

Nego – da se ne zajebavamo – u šezdeset prvoj.

2 0 komentara

  1. Ethanduh 17 Januara, 2019
  2. Aarondoulk 22 Jula, 2019

Ostavite komentar