Recikliranje predgrađa

Piše : Tarik Kapetanović

Predgrađa širom svijeta a posebno ona u Americi jednostavno nestaju. Taj nezaustavljivi proces je počeo sa ekstremno brzom izgradnjom stambenih naselja koja su uticala na razvoj predgrađa unutar  razvijene urbane jezge. Veliki šoping centri i dućani koji su nekada bili meta prigradskih naselja su zaboravljeni.

Tokom prošle godine je samo u Americi zatvoreno preko 148,000 hiljada dućana. Ovakav pomak je jasan, gašenju dućana prethodi rapidno mijenjanje demografske slike kao i pad broja domaćinstava s djecom. Želja novih bračnih parova je da odgajaju djecu u urbanoj sredini koja ima svoje pogodnosti za mladog čovjeka.

Velike kuće sa vrtom koje su se nalazile u predgrađima su napuštene i zanemarene. Zbog toga se predviđa kako bi se do kraja 2025. godine samo u Americi moglo vidjeti puno napuštenih i prostranih kuća koje će biti dostupne i za jeftino iznajmljivanje.

Takva promjena će pogodovati naciji koja je ovisna o korištenju automobila. Ali šta će se desiti s kompletnom infrastrukturom građenom od masivnog betona i čelika? Da li će se sve srušiti ili će se starim objektima jednostavno promijeniti namjena?

Ma koliko bili ekološki opravdani i isplativi projekti preobraženja starih objekata oni mogu biti i skupi. Stari objekti će iziskivati pregradnju i popravljanje. Neki će zasigurno koristiti i nove zelene terene što će oduzeti dodatni ekološki prihvatljivi zelenu površinu naselja.

Predgrađima je potrebna preinaka i transformacija. Izgradnja koja traje u određenim regijama u Americi je ujedno i osuđivana. Poznata naselja poput Long Beacha u Californiji i Lakewooda u Coloradu su konfuzna. Njihov prostor čine nizovi raštrkanih kancelarija i šoping centara. Takve administrativne zgrade možda i nisu narušile postojeću domaću infrastrukturu, ali su svakako povećali protok ljudi u naseljima.

Kompanije koje su bile zadužene za obnovu su dovele svoje mašine i ljude i to je ono što je zaista potaklo rad i kreiranje. Kompanije su potrebovale ljude koji su čak i neželjeno našli u naseljima. Njih nisu trebali stanovnici već korporacije koje su ih jednostavno importirale u društvo.

Sva predgrađa se jednostavno neće uspjeti reciklirati. Recesija će učiniti svoje, pa će u narednom periodu rapidnom padu doprinijeti i niska cijena stambenog prostora. Trenutno je u Californiji cijena stambenog prostorima u nekim naseljima pala za čak 20 % što je značajna brojka dovoljna za gubitak titule ekskluzivnog naselja kojeg napuštaju javne ličnosti i značajni građani.

U nekim će predgrađima ostati previše javnog i tranzitnog prostora koji će omogućiti čak i dobar razvoj u postrecesivnom periodu. Tako će se vjerovatno stvoriti maleni gradovi pogodni za penzionere i studente. Svoje će boravište u tim postrecesivnim gradovima pronaći i mladi stručnjaci i apsolventi.

Oni stoga neće seliti u velike centre te će nastaviti živjeti u predgrađima u kojima će uživati. Takvi prostori će imati i drugu prednost koja se ogleda u prostranim parking prostorima i bibliotekama i viuzalnim centrima koji će biti smješteni unutar nekadašnjih šoping centara.

Ljudi će tada moći po prvi put izbalansirati privatnu i javnu sferu unutar sredine u kojoj žive. Sigurno će raspolagati s puno više socijalnog i društvenog prostora. Rezultati će biti dobri jer će ljudi biti zadovoljni i sretni a državno zemljište iskorišteno kako prostorno tako i ekonomski.

Ostavite komentar