Berluskonizacija Italije

Piše : Tarik Kapetanović

Politička javnost u BiH se nije ozbiljnije zanimala za  talijanskog premijera Silvia Berluskonia. Ulickani i uvijek uredni talijan izaziva divljenje i poštovanje. Njegove nastupe na Tv stanicama kojima je vlasnik i direktor prate lijepe i zgodne djevojke. Iza glamura se skriva i slika zemlje je u kojoj je nezaposlenost još uvijek ispod 7 procenata mada produktivnost posla rapidno pada. Bez obzira na rast plata Italija se sve teže takmiči sa evropskim zemljama.  Potrebne su reforme unutar zemlje bez obzira na proizvode koji stoje visoko rangirani u većini zemalja unije. Obrazovni standardi su loši a potrošačka moć stanovništva pada. Zabrinjavajuća stavka je  javni dug zemlje koji se može podići za 120 procenata u toku iduće dvije godine.

Kompletnu situaciju bi mogao iskoristiti kako mnogi kažu doživotni talijanski premijer Silvio Beruskoni. Ukoliko ne napravi reforme unutar zemlje reizbor 2013. godine bi mogao postati upitan. Njegovi čelinici vlade trenutno rade na projektima za Napulj koji je doslovno zatrpan otpadom. Vlada pokušava sanirati javnu upravi i obrazovni sistem. Premijer bi rado napravio i reformu pravosuđa mada njegovi motivi u tom sektoru nisu kristalno jasni. Iz toga se lako može zaključiti da Silvio Berluskoni nije liberalni reformista niti vjernik koji je ušao u politiku radi tuđih interesa. Beruskoni je biznismen koji je ušao u politiku radi vlastitog posla a ne radi unapređenja talijanskog poslovanja niti građana koji mu unatoč svemu uvijek i iznova kliču „Forzza Italia“

Berluskonizacija italije

Silvio Berluskoni je u proteklom periodu osjetio prave posljedice recesije. Njegova zemlja prolazi kroz svoj recesivni period a sudeći po analizama Internacionalnog Monetarnog Fonda (IMFa) i BDP je pao za 4,4 posto u toku ove godine. Italija trenutno preživljava veći pad BDPa nego druge evropske zemlje poput Fracuske, Španije pa čak i Britanije. U Italiji zasigurno ne pada popularnost Silvia Berluskonia. Upravo je Silvio značajno popularniji od drugih evropskih lidera.  Statistika koja nekada griješi barem u listu „La Repubblica“ jasno govori da je 56 posto Talijana podržava svog premijera.

Pojašnjenje ovakve statistike možda leži u činjenici da su Talijani više od desetljeća u Evropskoj uniji i relativno naviknuti na ekonomske nevolje. Talijanske banke posluju ali se ne osvrću se na svoje Američke ili Britanske partnere koji imaju velikih problema. Talijanske banke rade nesmetano i niti jedna nije najavila svoj bankrot u vremenu recesije. Takav razvoj događaja je poštedio premijera Silvia Berluskonia političkih neugodnosti. Dok talijanima Berluskoni obećava bolje vrijeme,  novac poreskih obveznika rapidno nestaje.  Finansije se koriste kako bi se spasili bogati trgovci, poslovni prijatelji i finansijeri.

Kriza je svakako uticala na razmišljanje Talijana te je u javnosti bio prisutan lagani pad popularnosti premijera. Sve je promijenio zemljotres u L Aquili koji se dogodio 6. aprila 2009. godine. Tada je Berluskoni proveo sedmicu dana u zoni pogođenoj zemljotresom pa je kao brižan premijer ponudio i svoj dom za unesrećene zemljake. Posebno dirljiv  politički potez talijanskog premijera desio se 23. aprila 2009. godine kada je predložio da mjesto održavanja samita G8 bude upravo u L Aquili kojoj su prijeko potrebna finansijska sredstva. Premijer nije obećao samo preusmjerenje mjesta održavanja samita nego je najavio i prikupljanje iznosa od osam milijardi eura za područje pogođeno zemljotresom.

Obećanja su uticala na slušateljstvo i talijanske birače koji su vođeni ciframa i humanim akcijama premijera ponovo podigli popularnost slavnog Silvia Berluskonia. Za premijera više nema straha ni od političke opozicije koju čine Unija kršćanskih demokrata poznata po strogim kritikama Berluskonijevog režima u periodu od 2001. do 2006. godine.

Danas je vlada premijera Berluskonia homogena. Mjesec mart je u Italiji protekao u duhu političkog objedinjenja. Ujedinjenje stranaka poput Beruskonijeve „Forza Italia“ i „Nacionalnog jedinstva“ iznjedrile su jedinstven stranački entitet koji nosi ponosno ime „Narod slobode“ (PDL). Prijetnju ovoj partiji može nanijeti još samo „Sjeverna liga“ koja je ujedno parlamentarna snaga koja može ugroziti vladu.

Berluskonijevu popularnost nije lako objasniti. Silvio jednostavno zna iskoristiti njegov dugoročni uticaj na biračku publiku koja je svjesna njegovih grešaka ali je također svjestan nedostataka adekvatnog političkog rivala. Talijani čiji broj godina ne prelazi 30 su bili djeca Berluskonijevog režima koji je zajedno sa svojom porodicom kontrolisao pola televizijskih stanica, jednu od četiri nacionalne novine, jedan od dva politička magazina i najveću izdavačku kuću.

Medijski dirigiran uspon

Njegova vladavina nad medijima omogućila je da se ljudima sistemski promjene stavovi pa čak i samo značenje pojedinih riječi. Kada su mediji tokom 1994. godine tvrdili da je Silvio Berluskoni žrtva komunistički orjentisanih sudaca Talijani su proces promatrali s nevjericom. Danas svi vjeruju u njegovu nevinost i montirani sudski proces. Prije petnaest godina termin „azzurro“ je predstavljao nekoga ko predstavlja Italiju na sportskim takmičenjima dok je „moderato“ bio rezervisan za centriste. Danas se termin“azzurro“ koristi za nekoga ko predstavlja Berluskonia u parlamentu dok je „moderato“ onaj ko glasa za njega.

Vješta Berluskonizacija Italije može pojasniti i trend političkog čišćenja zemlje u proteklih 12 mjeseci. Podjela opozicije je evidentna a unije se razdvajaju.  Takva politička situacija je opredijelila i glasaće koji će omogućiti premijerov trajni opstanak na funkciji. Interesantna je izjava režisera Gabriela Muccina koji je javno izjavio da nema alternative za Silvia Berluskonia. Ovakav stav sve češće potvrđuju i drugi talijanski intelektualci koji su bili svjesni dugogodišnjeg dvopartijskog sistema.

Nova Berluskonijeva politička partija je nedemokratska u istoj mjeri koliko je bila nedemokratska „Forzza Italia“. Tokom kongresa stranke Berluskonija biraju za vođu bez javnog stranačkog konsultovanja i biranja. Berluskoni upravlja sudstvom a nakon povratka na vlast sve više utiče i na zakonodavstvo zemlje. Nedavno je prekinuta i parlamentarna rasprava tokom koje je Gianfranco Fini Berluskonijev saveznik javno kritikovao premijera. Premijer je tražio opravdanje tvrdeći da je veliki broj provjera zakona išlo na štetu sistema koji je od talijanskog zakona napravio neukrotivu neman. Uslijedila je i oštra replika predsjednika Giorgia Napolitana koji je ponovio da je talijanski zakon kreiran s preciznom namjerom koja bi spriječila povratak diktatora poput Benita Musolinija.

Nevjerovatno je da uopšte postoji rizik za povratak tamnih vremena. Međutim politički eksperti u svojim knjigama iznose stavove Berluskonijeve političke dominacije koju premijer namjerava eksploatirati. Jedan od autora je i Massimo Giannini koji jasno ukazuje da premijer nema klasične diktatorske namjere nego više post ideološke totalitarne metode.

Tokom osnivačkog kongresa nove Beruskonijeve stranke sam premijer je istakao da 6.000 delegata dolazi iz naroda, te da njegova partija jasno definiše identitet naroda. Na kraju je dodao da članovi stranke moraju biti prvenstveno ljudi koji su u svemu iznad same partije.  Jedini dugoročni cilj partije jeste predsjedavajuća pozicija samog premijera jer sama ustavna reforma nije dovoljna sama po sebi.

Tokom 25. aprila datuma koji Talijani označavaju kao Dan savezničkog oslobođenja, premijer je naglasio da želi voditi naciju a ne samo zakon i pravo. Dolazak na ceremoniju je ujedno bio i njegovo prvo pojavljivanje na svečanosti. Nakon ceremonije je iznenadno povučen i kontraverzni zakon koji je davao posebne penzije članovima Musolinijeve konzervativne milicije.

Samo pojavljivanje na ceremoniji premijer je iskoristio i za iznošenje prijedloga za promjenu imena samog ceremonijala. Umjesto Dana oslobođenja praznik bi se sada mogao zvati po njegovoj stranci – Danom naroda slobode.

Biskupi protiv Berluskonija

Osim značajne političke podrške naroda koji premijeru daje podršku za Berluskonija ne cvjetaju ruže. Italijanska javnost može steći utisak da se stvar značajno pogoršavaju. Premijerovom neobičnom ponašanju su se usprotivili i saveznici – katolički biskupi. Oni su premijera pozvali na pristojno ponašanje i trezvenost jer su ocijenili da je njegovo ponašanje zabrinjavajuće.

Tako oštrim stavovima je svakako doprinijela i izjava Veronike Lario, Berluskonijeve žene koja je najavila razvod radi premijerovog „viđanja sa maloljetnicama“ koje je vlada dirigirana premijerom birala za Evropski parlament koji je trebao biti uljepšan njihovim fantastičnim izgledom.

Berluskoni je odlučio u prvom periodu zaobići medije pa je rekao da je sve samo „bračna kriza“. Nekoliko dana nakon prve izjave premijer je odlučio zatražiti javno izvinjenje od svoje supruge radi komentara koji su objavljeni u medijima. Očito je da premijeru treba podrška javnosti kako bi postao trezveniji i pribraniji. Ukoliko nastavi istim smjerom njegova slabost prema ljepoticama ga može odvesti u potpunu drugačiju krajnost.

Našminkani parlament

Talijanske ljepotice su česte gošće ali i uposlenice Tv stanica „Rai“ koja je u vlasništvu Silvia Berluskonia. Po njegovoj preporuci neke od njih bi s punim pravo mogle naći i u Evropskom parlamentu u kojem bi predstavljale državu. Premijerove izabranice nemaju političkog iskustva ali se mogu pohvaliti znanjem iz „Velikog brata“ ili izbora za miss Italije.

Ljepotice bi ukoliko se nađu u Evropskom parlamentu predstavljale Italiju i stranku „Narod slobode“ (PDL). Kako bi se pripremile za Strazbur, perspektivne Ljepotice su pozvane na usavršavanje u štab stranke „Narod slobode“ u Rimu. Upravo bi tamo trebale steći znanja o evropskoj istoriji i aktulenim poslovima. Njihovi instruktori bi bili ministar vanjskih poslova Franko Fratini i ministar odbrane Injacio la Rusa ali i sam premijer Silvio Berluskoni.

Ostavite komentar