Eko projekt – Norveška

Piše : Tarik Kapetanović

Sivo more zapljuskuje nadaleko poznate  fjordove,  zračak sunca obasjava tamne i hladne planine, pomislite čista asocijacija na realnu slika hladnog okoliša. Ne, nije to i  jedina asocijacija koja u glavi kreira  slike stvari koje treba vidjeti u prelijepoj zemlji vikinga.  Baš u centru te divne i hladne zemlje napravljena je fabrika simboličnog imena „NorSun“.  U njenim halama rade mladi stručnjaci odjeveni u zaštitna odijela s debelim naočalama na glavi.  Njihov posao je rad sa tečnim silikonom koji režu u tanke ploče. Njih će uskoro iskoristiti za sklapanje solarnih panela, potrebnih za stvaranje nove energije koja okupira svijet. Za radnike je to savršena ideja, tvrde kako ploče sastavljaju i proizvode zbog korištenja ekološki ispravne i čiste solarne energije.

Na takav način Norvežani umnogome pomažu planetarnim ekološkim procesima.  Hidroelektrane u Norveškoj proizvode struju i to u impozantnom procentu od čak 99 %. Stanovnici te zemlje su čak 1991. godine počeli plaćati takse kako bi zaustavili globalno zagrijavanje. Vlada je obećala svojim građanima da će u potpunosti neutralisati  karbon dioksid do 2030. iako su u početku za krajnju godinu realizacije projekta sramežljivo određivali 2050. godinu. U međuvremenu su upravo Norvežani obećali svoju puno učeće u svim sporazumima i pregovorima između zemalja- planetarnih zagađivača.

Uz sve pozitivne strane, treba se istači da i Norveška zagađuje. Ispušni gasovi koji stvaraju efekt staklene bašte su se povećali za 15 % usprkos porezu na karbon dioksid. Istraživači najavljuju isti trend sve do 2012. godine od kada se i u Norveškoj očekuje pad zagađenja. Ne smije se zanemariti ni činjenica da je ta zemlja treći svjetski izvoznik gasa kao i četvrta zemlja u izvozu nafte.  Eksplatacija ovakvih energenata zahtjeva i korištenje mašina koje rade ispod površine Sjevernog mora. Kompletan proces proizvodnje na kopnu ili ispod mora kreira štetne gasove koji se ispuštaju u atmosferu.

Ukoliko zvaničnici zaista i misle na apsolutno smanjivanje nivoa karbon dioksida u Norveškoj do 2030. godine, onda zasigurno misle na male zagađivače, a ne i nikako na veliki broj osnovnih hidrokarbonskih emitera. Kada bi se mjerio nivo zagađivanja oni bi bili na prvom mjestu. Norveška danas dakako profitira od smanjenog utroška novca i energije koja im je na dohvat ruke dok se za njene resurse finansijski bori veći dio savremenog svijeta.

Ovakav sistem je postao osnova za debatiranje u savremenom norveškom društvu. Mnogi misle da bi zemlja trebala uraditi više kako bi se uhvatila u koštac sa problemom globalnog zagrijavanja.  Građani smatraju da treba smanjiti eksplataciju gasa i nafte, kako bi se ujedno i reduciralo ispuštanje hidrokarbonskog zagađenja. Političari ne dijele takvo mišljenje. Oni upravo rade suprotno. Dijele se dozvole za otvaranje novih područja eksplatacije. U debatama javno istupaju i pripadnici velike opozicijske grupe – Partije progresa. Njihov prijedlog je oštar i direktan. „ Prestanimo bacati novac na simbolične eko projekte, smanjimo poreze na gas i napravimo nove ceste.“

Sve ovo može izgledati kao more koje zahvaćeno burom udara o fjord. Dok mnoge zemlje razvijaju svoje eko planove i same se susreću sa sličnim nedoumicama.  Koliko ekološki osviješteni zaista trebamo biti? Koliko karbon dioksida u atmosferi zaista jeste previše? Šta nam u suštini mogu pokazati iskustva Norvežana čija je vlada doživjela svoj kolaps dok su 2000. godine  vodili žučne rasprave o globalnom zagrijavanju. Jedno je sigurno, nema lakih odgovora na ovakva pitanja.

Norveška vlada je napravila prve značajne korake. Građani plaćaju visok porez na gorivo i automobile. Izgrađen je javni transportni sistem sa savremenim vozovima i trajektima. Vlada je odlučna u reduciranju broja automobila. Izdvajanja za javni prijevoz su udvostručena unutar gradova, što ima za cilj sklanjanje privatnih automobila s ceste.

Iako skoro sva električna energija u Norveškoj dolazi iz hidrocentrala, vlada i dalje promoviše i finansira druge načine proizvodnje.  Značajno je smanjena potrošnja u domaćinstvima, građane se potiče na korištenje drveta i drugih eko prihvatljivih energenata za grijanje. Za takve projekte je izdvojeno oko 1.4 milijarde dolara. U tekućoj godini Norvežani planiraju udvostručiti sredstva kao i reducirati ispuštanje štetnih gasova iz vozila javnog transporta.

Preko mosta u tunel i obratno

Reduciranje ispuštanja automobilskih štetnih gasova nije lagan posao- Utvrđeno je da automobil ispušta puno više štetnog gasa dok prelazi preko neravnog terena. Norvežani su uočili i razradili i taj problem. Uskoro bi se u Norveškoj moglo voziti po isključivo ravnim putevima. Nakon prelaska mostova ulazilo bi se u tunele koji bi sprečavali vozače u korištenju obilaznica. Svakako bi se trebao smanjiti i broj tunela. Tuneli se trebaju osvijetliti i ventilirati. Za takav proces je potrebna energija. Umjesto toga Norvežani prave duge zaobilazne mostove kojima nije potrebna elektrifikacija.

Kompanije u vlasništvu države također planiraju smanjivanje zagađenja. Statkraft je norveško preduzeće za distribuciju električne energije,koje je u potpunosti u vlasništvu države.  Čelnici Statkrafta se nadaju da će u skorom periodu razviti model plutajućih turbina za vjetar, koje će svoju isplativost pokazati pri jeftinijem postavljanju ali i efikasnosti. Planira se i postavljanje turbina koje bi bile postavljene u dubokim vodama na otvorenom moru, gdje je vjetar čest i jak.

Usprkos tome cijene poreza i takse na karbon dioksid se nisu smanjile. Prve na udaru poreznika su svakako članice naftne industrije, koje s porastom tržišta postaju efikasne i produktivne.  Ako će se vjerovati statistici onda je računica jasna. Naftna industrija po produkciji svakog barela nafte ispušta 7.8kg karbon dioksida, što je strašno ako se usporedi sa globalnim zagađenjem od 19 kg po barelu.

Odgovor vlade se po ko zna koji put krije u ekološkim projektima. Radi se o sadnji drveća koje bi radilo po principu spužve. Norveško zelenilo bi bilo zaduženo za usisavanje velikih količina karbon dioksida. Usprkos tome zona bez karbon dioksida ne bi postigla svoj cilj ni do 2020. godine. Zagađenje će u Norvešku stizati nošeno preko okeanskim vjetrovima. Baz značajnih tehničkih izuma Norveška će ostati izložena zagađenjima koja čak ni drveće neće moči neutralizirati.

Primjer drugima

Ukoliko Norvežani nastave s produkcijom nafte i gasa kao potencijalno opasnih goriva, svijet neće početi koristiti ugalj i druge ekološki prihvatljive energente. Postaviti takve ciljeve je izuzetno teško u vremenu kada nafta i gas donose visoke profite, ali ukoliko prvi korak ne napravi Norveška, ostaje da se pitamo ko bi se drugi uopšte mogao odvažiti?

Sve se vrti oko novca pa i izvoz energenata, od kojih Norvežani godišnje u prosjeku zarade oko 413 milijardi kruna. Sav taj novac se može koristiti kao osnova za nove ekološke projekte. Vlada bi rado dio tog novca utrošila na projekt turbina na vodi koje bi pokretao jaki vjetar sa sjevera. Tako bi se po riječima stručnjaka moglo proizvoditi i do 10.000 puta više energije od one koju Norveška danas stvara.

Norvežani su ujedno i iznimno bogati ljudi. Prihodi po osobi u 2008. godini iznose više od 100.000 dolara. Takav priliv novca omogućava ugodan i miran život s puno putovanja, velikih automobila, brodova pa i motornih sanjki.  Novac se doslovno baca na energente koji omogućavaju grijanje koje je u isto vrijeme u Norveškoj i jedan od uzročnika zagađenja.

Norvežani ipak nijemo ne promatraju razvoj situacije sa strane.  Čelnici Partije progresa podržavaju nove načine elektrifikacije i proizvodnje novih energenata, ali se i pitaju zašto sve mora pasti na leđa prosječnog građanina ?  Zašto baš Norvežani moraju prestati koristiti svoj gas za grijanje i kuhanje dok će Britanci zadovoljno s njihovim gasom podgrijavati čaj ?

Jedno je jasno, vlada je možda i preambiciozna. Norvežani su čini se i nerealni ali i uspješni u postavljanju svojih primarnih stavova koji imaju za cilj smanjenje troškova i zagađenja. Ostaje samo da dobro utvrđen sistem ekološkog osviještenja lijepo upakuju i prodaju ostatku zagađenog svijeta koji očekuje urgentnu pomoć.

Ostavite komentar